Budimo iskreni. Nedjeljno finale nije finale kakvog su mnogi očekivali. Mogućnost da Engleska i Francuska obnove neprijateljstvo, utakmica Brazila s kojom bi se iskupili za poraz, pa čak i zlatni trofej za belgijsku zlatnu generaciju, bile su puno izglednije mogućnosti. Umjesto toga, u finalu imamo zemlju koju većina Amerikanaca ne može ni naći na karti.
No sada kada je tu, vrijeme je da priznamo kako ovo finale može ponuditi nešto puno dramatičnije osim samog susreta nogometnih supersila - najveću senzaciju i iznenađenje u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava.
"Nevjerojatno je kako malena zemlja može ovo napraviti", rekao je Aljoša Asanović, član hrvatske reprezentacije iz 1998. godine i bivši asistent u reprezentaciji.
"Ljudi diljem svijeta trebaju zapamtiti da mi imamo samo četiri milijuna ljudi. Mi smo kao jedan dio Brooklyna", naglašava Asanović.
Tehnički populacija Hrvatske je za oko 1,5 milijuna veća, no ostaje činjenica kako se ulazak zemlje ove veličine u finale najvećeg turnira na svijetu, u najpopularnijem sportu na svijetu, čini gotovo apsurdnim.
U klub prvaka, osvajača svjetskog prvenstva, teže je ući nego u ured ruskog predsjednika Vladimira Putina. Samo je osam zemalja primilo ovaj trofej i to su bile Argentina, Brazil, Engleska, Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska i Urugvaj, i to su sve zemlje s bogatom i dugom nogometnom tradicijom.
Većina njih ima populaciju gotovo deset puta veću od Hrvatske. Jedino je Urugvaj sa 3,5 milijuna stanovnika, osvojio prvenstvo s manjim brojem stanovnika. Najbolji su bili 1930. i 1950. godine, dok se na turniru natjecalo samo 13 reprezentacija. Uz veliku globalnu prirodu ovog sporta, hrvatska pobjeda u nedjeljnom finalu neće biti samo najveće iznenađenje u povijesti ovog natjecanja. Bit će to i razlog da sve ono što smo dosad naučili o ovom turniru zapravo bacimo u dubine Jadranskog mora, piše The Wall Street Journal.
"Pred nama je zastrašujuć zadatak. Imam veliki respekt prema Francuskoj. Nema slabosti u ekipi koja je u finalu", rekao je Zlatko Dalić, trener hrvatske reprezentacije.
Postoji još jedan razlog iz kojeg je plasman Hrvatske u finale nevjerojatan. Ni jedna momčad do sada nije imala tako iscrpljujući put kroz eliminacijski dio turnira poput njih. U sve tri eliminacijske utakmice stizali su rezultat. U utakmici protiv Danske, u četvrtfinalu protiv Rusije i u polufinalu sa Engleskom. Ni jedna momčad nije nadoknadila razliku u svakoj od tri utakmice i plasirala se u finale.
"Gubili smo tri utakmice zaredom i sve smo te rezultate preokrenuli. Mi smo nacija ljudi koji nikada ne odustaju, koji su ponosni, koji imaju karakter", rekao je Dalić.
Nisu to bili ni laki pogoci ili pobjede. Sve tri utakmice otišle su u produžetke, a dvije su završene tek nakon jedanaesteraca. Tako je Hrvatska postala tek druga reprezentacija u povijesti prvenstva koja je dva puta pobijedila u izvođenju kaznenih udaraca, no i prva koja je preživjela 120 minuta u svim eliminacijskim utakmicama.
Njihov je put prema finalu bio i poprilično fizički iscrpljujuć.
Uz sve ovo Hrvati su oduševili svijet sa svojom neiscrpnom energijom. Kad god zaostaju iskoriste svoje zalihe energije. U utakmici sa Engleskom, nakon njihovog vodstva od pete minute 1:0, neumorno su napadali u drugom poluvremenu i vratili se u 109 minuti.
Osim njihovog iznenađujućeg plasmana u finale, posebno je neobična i momčad s kojom su to učinili.
Hrvatska ima puno igrača svjetske klase s jednim manjim problemom: svi igraju na istim pozicijama. Luka Modrić se ističe među veznjacima, ali tu su i Ivan Rakitić, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić i Milan Badelj koji igraju na tim pozicijama. Hrvatska je nekako pronašla način da ovaj sistem funkcionira, čak uz korištenje petorice veznjaka u jednoj utakmici tijekom svoje pobjede nad Danskom.
No čak i prije nevjerojatnog plasmana Hrvatske u finale, ovaj je turnir ponudio niz razloga zbog kojih bi trebali zanemariti konvencionalne poglede na nogometnu hijerarhiju. Rusija je eliminirala Španjolsku i plasirala se u četvrtfinale, Južna Koreja izbacila je Njemačku, a Island je izjednačeno igrao sa Argentinom i Messijem.
No činjenica da je neki 'gubitnik' došao ovako daleko, je gotovo nečuvena. Posljednji put kada se neka ovako malena zemlja približila osvajanju Svjetskog prvenstva je bilo 1998. godine. Ta je zemlja na svom debitantskom nastupu došla čak po polufinala, Čak su i poveli 1:0 u toj utakmici. No njihovo vodstvo bilo je kratkog vijeka.
Njihovi protivnici ubrzo su izjednačili i nakon toga zabili gol koji je ovu malu zemlju udaljio od njihovih snova. Iz utrke za naslov svjetskog prvaka izbacila ih je zemlja koja je na kraju osvojila taj dragocjeni naslov. Francuska.
