Neke verzije kažu da Inuiti, odnosno Eskimi, za snijeg imaju čak i do 400 različitih riječi i da je razlog za to što žive u kraju u kojem snijeg i led čine većinu njihovog prirodnog okruženja tijekom cijele godine. Posljednje lingvističko istraživanje na tu temu otkriva da stvari uopće ne stoje tako. Prvo što niti Inuiti nemaju toliko puno riječi, drugo što ni ledeno okruženje ne utječe presudno na razvoj mnoštva riječi i, konačno, Inuiti se po broju riječi baš i ne razlikuju od još jednog naroda.
Alexandra Carstensen sa Sveučilišta u Berkeleyju proučila je sa skupinom kolega sve riječi za snijeg i led u 300 jezika iz svih krajeva svijeta. Kako se pretpostavljalo, utvrdili su da narodi iz suhih i vrućih podneblja doista imaju samo po jednu riječ za te meteorološke pojave. Na Havajima, primjerice, imaju samo jednu riječ, ali su zato ostali iznenađeni otkrivši da neki engleski dijalekti smješteni izrazito sjeverno, poznaju samo dvije.
Nasuprot tome Anatol Stefanowitsch s Freie Universität iz Berlina utvrdio je svu silu riječi za snijeg u njemačkom jeziku, čak 24 već u prvom naletu pobrojavanja. Znanstvenici su iz niza promatranog zaključili da veliki broj riječi za snijeg apsolutno ne mora potjecati od sniježnog okruženja, nego prvenstveno iz specifične potrebe razlikovanja tog snijega.
Tako u Njemačkoj malo tko da će poznavati dvoznamenkasti broj izraza za snijeg. Osim ako nije riječ o nekome tko se intenzivno bavi skijanjem, o kakvom meteorologu ili o nekome tko vodi zimsku službu za čišćenje cesta. To očito znači da veliki broj riječi za snijeg potječe prvenstveno od praktične potrebe za razlikovanjem nijansi neke pojave.
Što se Inuita tiče, još 1986. profesorica za moderne jezike Laura Martin sa Sveučilišta u Clevelandu detektirala je da mit o stotinama eskimskih riječi za snijeg potječe od njemačkog antropologa Franza Boasa koji je bio oduševljen Inuitima s kanadskog otoka Baffin i koji je 1911. napisao knjigu "Um primitivnog čovjeka". On je tek usput natuknuo, kao puku ilustraciju, četiri inuitske riječi za snijeg.
Na njega se nadovezao američki lingvist Benjamin Whorf koji je malo prije smrti 1941. lansirao hipotezu po kojoj prirodno okruženje utječe, primjerice, kao kod Inuita, na različitost riječi za neku pojavu. Teza je danas kontroverzna, ali je čak i Whorf ustvrdio da Inuiti imaju sedam riječi za snijeg. Nakon toga zakotrljala se lavina.
Prvo je Whorfa citirala lingvistkinja Carol Eastman ustvrdivši da je riječ o "mnoštvu" riječi Inuita za snijeg. Slijedila je predstava "Peti srpnja" Lanforda Wilsona iz 1978. koja je bubnula da ih je 50. Uslijedio je članak New York Timesa koji je ustvrdio da ih je 100. I tako sve do danas.
Mit se razbija već i na načinu na koji se u inuitskom jeziku stvaraju složene riječi, slično kao u njemačkom ili turskom, tako što jednostavno spajaju glagol ili pridjev s osnovnom imenicom. A na takav način broj mogućih riječi više se ne broji u stotinama, nego je praktično beskonačan. Na sličan način i laponski jezici poznaju stotine izraza za snijeg ili led, iako je osnova ista.
