O novozelandskoj redateljici Jane Campion, nakon njenog najnovijeg filma “The Power of the Dog”, koji je kod nas preveden kao “Šape pasje”, što je nevjerojatno dobar naslov, ali o tome nešto kasnije, možemo bez ikakvih ograda govoriti kao o velikoj redateljici čije ime može ravnopravno stajati uz bok brojnim slavnim redateljima, mahom muškarcima. Ona je, po mojemu mišljenju, prva žena koja se probila u to ugledno muško društvo. Barem njena dva filma su već danas filmski klasici. Tu mislim, uz “Piano” iz 1993. godine, i na njen najnoviji film, bez obzira na to što se radi o filmu koji se još nalazi u kino distribuciji i koji je ove godine nominiran za Oscara u čak 12 kategorija, uključujući i Oscara za najbolji film i najbolju redateljicu, čime je ova autorica postala prva žena u povijesti filma koja je u ovim kategorijama višestruko nominirana. Prvi put za spomenuti “Piano”. Nažalost, nijednu od ovih nagrada tad nije osvojila. Nadam se da se to ovaj put neće ponoviti jer su “Šape pasje” filmsko remek-djelo kakvo se odavno nije pojavilo.
1960
prikaza
Jane Campion - užasavajuća lakoća zaostalosti i okrutnosti
1/6
Barem njena dva filma su već klasici. Tu mislim, uz ‘Piano’, i na njen najnoviji film, bez obzira na to što se radi o filmu koji je ove godine nominiran za Oscara u čak 12 kategorija
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
