Jedina istinska podjela je ona na gubitnike i pobjednike

Ove godine, u rujnu, navršava se sto godina od rođenja Kurta Vonneguta, američkog pisca kojega je vrlo teško jednoznačno odrediti. Smještan mimo svoje volje u nišu znanstvenofantastične proze, oko čega se koplja lome i danas, ovaj pisac je ostao prepoznatljiv prije svega po svom crnom humoru koji se graničio s apsurdom, kao i po svom antiratnom, ekološkom i socijalnom angažmanu, što je pomalo atipično za pisce koji dolaze iz SAD-a. "Klasificirali su me kao znanstvenofantastičnog pisca samo zato što sam pisao o Schenectadyju u državi New York. Moja je prva knjiga, 'Mehanički pijanino', bila o Schenectadyju. U Schenectadyju postoje samo velike tvornice i ništa više. I ja i svi ljudi koje sam tamo poznavao bili smo inženjeri, fizičari, kemičari i matematičari. I kad sam pisao o Općoj električnoj kompaniji i Schenectadyju, to je kritičarima koji o tome nisu imali pojma izgledalo kao znanstvena fantastika", kaže Vonnegut u svojoj autobiografiji "Čovjek bez zemlje". Vonnegut je rođen 1922. godine u Indianapolisu, u obitelji njemačkih doseljenika. Autor je 14 romana, od kojih je, koliko mi je poznato, njih osam prevedeno na hrvatski. Njegove knjige prevode se i danas, petnaestak godina nakon autorove smrti. Zagrebačka naklada je u posljednjih nekoliko godina objavila četiri romana Kurta Vonneguta: "Klaonica 5", "Bog vas blagoslovio, gospodine Rosewater", "Sirene Titana" i "Doručak šampiona".