Gostujući kod Joea Rogana, američki pisac Chuck Palahniuk objašnjava kako je uopće došla potreba da napiše “Klub boraca” (1996). Nedostajao je, prema njegovim riječima, društveni model za muškarce u književnosti. Oblici sestrinstva, udruživanja i avanture bili su prisutni u književnosti namijenjenoj ženama, no izvan “Društva mrtvih pjesnika”, za muške je čitatelje prostor zjapio prazan. Tu se kao i obično pozvao na jednog od svojih gurua, Jordana Petersona, koji ističe važnost grube igre, ali i na našu potrebu za drugim očevima (bili oni treneri, nastavnici ili netko iz šire obitelji). U srednjim tridesetima, bez izdavača koji bi objavio prvijenac “Invisible Monsters”, Palahniuk počinje pisati “Klub boraca”. Izlazi prvo kao priča u grupnoj zbirci “Pursuit of Happiness”, gdje se polagano slaže budući kostur romana. Izdavač ga ovaj put ne odbija. Konzervativna i ugledna izdavačka kuća Norton uložila je 6000, a zaradila je 25.000 dolara jer nakon niti tri godine pisac potpisuje ugovor sa studijom 20th Century Fox, film preuzima David Fincher i ostalo je povijest.
1107
prikaza
Jeftin ideologijski džumbus. Treba znato stati kad je najbolje
1/8
Palahniuk ne želi priču završiti, no njegova iskra kao da je ugasla u tvrdoglavoj želji bilo da oživi staru slavu, bilo da zavrti još koju rundu sa svojim junacima
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
