Jergović: Stoljeće Fadila Hadžića - slikar, pisac, redatelj, aktivist, novinar...

Fadil Hadžić u Zagreb je došao 1942. studirati slikarstvo. Vrijeme je Nezavisne Države Hrvatske, on rodom iz Bileće, dolazi iz Sarajeva, kao neka vrsta povlaštenog autsajdera. Takvim ga u to vrijeme čine njegovo ime i podrijetlo te činjenica da je tamo na istoku naročito krvavo, pa se ponekad i ne zna tko kad koga ubija i kolje. U Zagrebu mladi je Fadil, navodno, tad crtao nekakve karikature, kojima će, onako na neviđeno, za socijalizma biti ucjenjivan. Ali marginalna je to epizoda u jednoj zapravo nevjerojatnoj karijeri koja ga je učinila neusporedivim u cjelokupnoj povijesti hrvatske i jugoslavenske kulture. Cijeloga se života kretao po nekoliko usporednih trasa, živeći i radeći u nekoliko različitih profesija, u kojima je iskazivao čak i drukčije, međusobno proturječne, osobne karaktere i temperamente. Bio je bez premca, neusporediv i nikome konkurencija, naprosto zato što nitko nije imao toliko takvih talenata kao on, i nitko nije bio tako vrijedan kao on. Jugoslavenski je socijalizam, kao i svaki drugi istočnoeuropski socijalizam našega vijeka, pomalo bio i društveni poredak s bipolarnim poremećajem: vremena euforije i entuzijazma u nepravilnim su se intervalima smjenjivala s vrlo upečatljivim epizodama društveno-političke, kulturne i svake druge depresije i bezvoljnosti. U trenucima u kojima bi svi potonuli, Fadil Hadžić inicirao je nove projekte, upuštao se u nove stvaralačke pothvate.