Film “Zbornica” nije dramaturški zaokružena cjelina. Gotovo da nijedna priča, unutar one velike priče, koja je ovdje započeta, nije konačno ni dovršena. I ništa što bi se na kraju moglo dogoditi, pa da gledatelj izađe iz kina ispunjen i zadovoljan, zapravo se ne dogodi. “Zbornica” je dvosatna savršeno ritmizirana forma. Slike, prizori, scene izmjenjuju se u ritmu kola, praćeni organiziranim, precizno kontroliranim žamorenjem. Drama koja započinje stalnim zaposlenjem nove pedagoginje, mlade, empatične i ambiciozne u mijenjanju svijeta u kojemu se upravo našla, ne vodi nikamo, osim što se neprestano vrti, poput onog šniclerovskog kola, u nizu svakodnevnih ponavljanja i socijalnih varijacija. Gledatelju kao da se neprestano najavljuje veliki rasplet, ili barem neki strašni događaj koji će dramu uzdići na novu razinu, ali sve to izostaje. Jedino što se mijenja nastup je glavne protagonistkinje, koju malo-pomalo drobi i preobražava zajednica koju ne uspijeva mijenjati.
4526
prikaza
Jergović: 'Zbornica' je izvješće o stanju nacije
1/7
Osim što je neobičan, a odličan film, “Zbornica” je onaj primjer društvene autorefleksije kakvu u zrelim kulturama donese ponekad neki važan roman, esej ili film
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
