Poštovani rahmetli Jankoviću, uprkos ovakvom mrtvozornom tituliranju imam dojam da ste ipak živi, prpošni i veseli; uspjelo vam je, čestitam, da se samoposerete po sebi, što nije mali uspjeh – više od dva desetljeća od vašeg bijega iz Sarajeva u Beograd, gdje smo silom prilika postali sugrađani, iz dana u intervju, iz intervjua u izjavu, tvrdili ste, tvrdo, šumski, da je za vas Sarajevo mrtvo, umrlo, da se nikad nećete vratiti u "grad koji ne postoji", da Bosne nema, da za vas, uglednog književnika poput vašeg ex-mentora Kusturice, ne dolazi u obzir povratak u "crnu rupu". I knjigu ste napisali da se odreknete Sarajeva, i naslov ste prilagodili Šumnjacima i vlasnicima šubara s mrtvačkom glavom i srbijanskim luđacima: "Fajront u Sarajevu", baš lijepo, onako paljanski, duhovito.
'Uspjelo vam je da se samoposerete po sebi'
Kad gle! Stigne svima najava preko Facebooka da ste ipak odlučili da usred Sarajeva, 28. veljače, u klubu "Cinemaks Sloga", Mehmeda Spahe 20, održite promociju vaše cijenjene knjige; čitam da će vam društvo praviti Slobodan Terzić, urednik Top liste nadrealista; Vule Žurić, urednik knjige, pobjegulja iz Sarajeva, kao vi; Dejan Papić, urednik "Lagune"; Ratko Dmitrović, direktor tvrtke "Novosti", što bi bilo ravno situaciji da Goebbels dođe u Jeruzalem na kavu; konačno, last but not least, vi osobno, dr Jankoviću tj. Karajliću, u 18.00 sati. Wow!
Ispostavi se ono što se već znalo unaprijed; samo ste testirali teren, bacali udicu i poslije pet minuta shvatili da će vas Sarajlije, među kojima i ja (kao počasni građanin), popljuvati i popičkarati; neće vas tući, Nenade; prebijanje pripada muškarcima koji imaju kičmu, ali vas najviše vrijeđa kada vam se ne dive i kada vas ne obožavaju, tvrdeći koliko ste, oh, duhoviti, tako srpski pametni za vic, anegdotu, pa vi ste već književnik sa dva-tri izdanja izdavačke kuće "Novosti", još samo da smognete snage da o Kusturici kažete ono što mislite – gdje bi vam bio kraj; možda u kinu "Sloga" ili negdje na Barama koje se danas zovu Dedinje?
Kordoni policije čuvali ga ispred konobe Luka
Onda se, lažni doktore, ispostavi da ste negdje na Jahorini (Republika Šumska), u hotelu "Bistrica", pred novinarima "Srne", 14 dana ranije (da zbunite neprijatelje!), valjda 14. veljače, održali promociju svoje knjižice, objašnjavajući prisutnim Srbima da "onaj koji misli napisati autobiografiju treba to učiniti onog trenutka kada ga život prvi put opeče i kada počne misliti". Govor ste okončali čestitajući Olimpijskom centru "Jahorina" na rekordnoj posjeti skijaša i gostiju, koji su danas "pohrlili na suncem okupanu olimpijsku ljepoticu". Literatura curi iz vas, nedvojbeno.
Onda ste navečer, opet čitam, stigli krišom u Sarajevo koje nije Istočno, došli u konobu "Luka", gdje su vas čuvali kordoni policije, valjda iz oduševljenja zbog čitatelja vaše knjige koji svoju ljubav prema vama ne znaju sakriti; ne stigoh da pitam – kako je to vratiti se u "grad koji ne postoji", u tu "crnu rupu" gdje je vladao srbosijek, odakle ste pobjegli u Beograd via Pale via Šumska, usred onih vremena kad su s vaših brda vaši ubijali Sarajevo.
Je l' prija piće u Sarajevu?
Je l’ prija piće u Sarajevu? Jesmo li nešto jeli u konobi? Jesmo li uživali?
Sjetih se da obilazak Sarajeva noću nije vaš pronalazak; Nenad Kecmanović ima lijep običaj da se negdje poslije ponoći maskira i krene šetati ulicama i krajevima grada gdje je živio čitav svoj život, dok 1990., nešto ranije nego vi, nije pobjegao u metropolis Pale; mogli ste vi, Nenade Jankoviću, pozvati Nenada Kecmanovića, pa da kao duet Nenad & Nenad obiđete neku aščinicu ili ćevabdžinicu da vidite jesu li sudžukice još žive ili samo teško ranjene.
Jebeš sarajevske ćevape
Gledam na slikama policijski auto koji vas čuva od bašibozuka sarajevskog; sve lažne žrtve tobožnjeg bombardiranja i navodne opsade grada htjeli bi da vam stegnu ruku i čestitaju na bijegu; mora da ste osjećali kao heroj, Karajliću/Jankoviću; noć, noć, noć, totalni je mrak – poručio bi vam Bajaga – ništa se više ne vidi u tami.
A onda ste, znam vas, Karajliću, sjeli u auto i vratili se u maticu; na Pale; jebeš sarajevske ćevape, čekali su vas topli, svinjski, mirišljavi; možda je palo i neko prasence; rakija, domaća, da se spere ukus iz konobe i onog nestalog grada.
Mogli ste biti duhoviti, a naravno niste
Zašto imam dojam da 28. veljače nećete biti u Sarajevu, već na službenom putu iz filma Nemanje Kusturice? Mogli ste biti duhoviti, a naravno niste – da ste promociju u Jedinom Sarajevu (ne Istočnom) zakazali 29. veljače i pozvali Vuleta Žurića i Ratka Dmitrovića, smrdilo bi na Top listu nadrealista.
Ovako, podvili ste rep, došli u grad noću i popišani se vratili u naručje Dodika. Tamo gdje je uvijek toplo i gdje svi vjeruju da ste genije. I gdje je fajrunt za Šumnjake zabranjen.
Komentar je izvorno objavljen na portalu e-novine.
