Knjiga koja otvara važna pitanja ljudske egzistencije

Gerald G. May nije napisao knjigu za samopomoć niti udžbenik iz kontemplativne psihologije. Njegova knjiga ne čita se ni lako ni teško – što je često sjajna preporuka za čitanje, kao i ocjena autorova stila. “Psihologija volje” svojevrsni je vodič u hibridno područje psihologije i duhovnosti. U predgovoru autor piše da samo pomirenje volje i duha pruža nekakvu nadu za postizanje cjelovitosti. Upozorava da suvremeni svijet opasno riskira misleći da ljudska bića mogu ovladati svojom konačnom sudbinom isključivo snagom volje. Međutim, potrebno je nešto drugo; neki izvor nadahnuća, snage i mudrosti izvan onih koje omogućuje naša osobna volja. Potrebno nam je nešto, upozorava May, što može uravnotežiti našu samovolju voljnošću, “nešto što našu grubost može ublažiti ljubavlju”. On smatra da je to moguće pronaći u domeni duha. Ali nije lako spojiti duh i volju u modernom životu. Problem pomirenja volje i duha leži u tome da se volja odbija odreći svojih ambicija za apsolutnom moći; volja neprestano pokušava ovladati duhom. 
Autor nudi koncept kontemplativne psihologije, koja nije psihologija kontemplacije. Već je bilo, prema njegovu sudu, dovoljno pokušaja da se duhovno iskustvo objasni u psihološkim okvirima. Umjesto toga predlaže da svoje psihološko iskustvo razjasnimo u svjetlu duhovne spoznaje. U svojem “Uvodu u kontemplativnu psihologiju” izlaže njezine osnove, ali izriče i temeljni iskaz vlastite vjere. “Svaka istinski kontemplativna psihologija morala bi biti takva – neodjeljiva od srca”, piše May.  
Kontemplativna psihologija takav je pristup ljudskom iskustvu koji smatra da mudrost ovisi o potpunoj međusobnoj suradnji svih načina spoznavanja: promatranja, logičkog zaključivanja, bihevioralnog učenja i intuicije. Kontemplativna psihologija priznaje da je intuicija najčišći oblik spoznavanja i nastoji proširiti urođenu ljudsku sposobnost intuitivne percepcije. Cilj kontemplativne psihologije je spoznaja čovjekove esencijalne ukorijenjenosti u Bogu i povezanosti stvorenog svijeta. Njezina metoda, upozorava May, nije samovoljna kontrola nego voljno predavanje. Resursi joj leže u uspoređivanju modernih psiholoških shvaćanja s uvidima drevnih duhovnih tradicija i Istoka i Zapada. “A njezin je laboratorij mirnoća ljudskog uma u tišini”, zaključuje May. 
Kontemplativna psihologija nije puko dodavanje novih činjenica postojećem psihološkom znanju – njen cilj je promijeniti same korijene znanosti kakvu poznajemo. Bit kontemplativne duhovnosti, prema Mayu, voljnost su i hrabrost za otvaranje misteriju. Ovisnost o samovolji neprestano nas odvlači od izravnih, čistih iskustava svijesti, bitka i misterija. Ipak, povremeno se svakom ljudskom biću daruju dragocjeni trenuci u kojima samovolja prestaje. To su trenuci jedinstva. Svakako su misteriozni i neizbježno duhovni, upozorava May.