Prema Ivici K., najvažniju informaciju Bagarić je SZUP-u dao na početku Domovinskog rata, a pomoću nje je navodno spriječen atentat na predsjednika Franju Tuđmana koji su po narudžbi UDB-e trebali izvesti istaknuti predstavnici beogradskog podzemlja iz Frankfurta. Ivica K. je svojim bivšim kolegama, policijskim inspektorima, postao zanimljiv krajem 1999. godine, kad su u Zagrebu spektakularno uhapšeni pripadnici tzv. zločinačke organizacije. Ivica K. je tada, na jednom od brojnih obavijesnih razgovora, policiji priznao da je kao djelatnik SZUP-ova Odjela zaduženog za emigraciju, održavao kontakte, odnosno “držao na vezi” Zlatka Bagarića i ostale pripadnike njegova klana. Za Bagarićev nadzor, prema njegovu iskazu, zadužili su ga tadašnji šefovi u SZUP-u. Prvi kontakt s mafijaškim bossom Ivica K. ostvario je početkom 1991. godine, preko tadašnjeg upravitelja Okružnog zatvora u Remetincu Jure Žulja i dužnosnika Ministarstva prosvjete Pavkovića. Bagarić je tada bio u pritvoru i pod istragom oko ubojstva Nike Mioča.
Mioč je bio kum Miljenka Žaje Krojfa s kojim je držao pizzeriju “Naša stvar”, a ubijen je 11. listopada 1990. godine. Ivica K. tvrdi da je Bagarića u pritvoru odmah privolio na suradnju te da ga je od prvog kontakta u SZUP-ovim dokumentima vodio pod kodnim imenom “Davor” u statusu “suradnika u pripremi”. U to vrijeme, početkom 1990-ih, Bagarić se i na druge načine očito pokušavao približiti hrvatskom državnom vrhu, pa je, barem prema navodima Ivice K., u više navrata donirao Hrvatsku vojsku u novcu, automobilima i oružju.
Ipak, nakon što je napustio SZUP, bivšim kolegama Ivice K., policijskim inspektorima, bilo je sumnjivo njegovo pojavljivanje na javnim mjestima s Bagarićem u društvu. Ivica K. dao je pomalo čudno objašnjenje, da se tijekom rata suradničke veze nisu skrivale te je izjavio da se s Bagarićem prvi put pojavio na javnom mjestu 1992. godine ili 1993. godine u Domu sportova na boks-meču između Antona Josipovića i Asmira Vojnovića. S njim i Bagarićem u društvu su tada bili Miljenko Žaja Krojf i Željko Golub.
Kontroverzni zagrebački poduzetnik Zlatko Kolman Marči krajem 1990-ih u Globusu je nekoliko puta izjavio da ga je Bagarić iznuđivao i premlatio u kasinu “Joker”, prije “Tiffany”, te da je ondje bio i Ivica K., no ovaj je to u informativnom razgovoru demantirao. Pred policijskim inspektorima kazao je kako mu je poznato da su Bagarić i Kolman imali međusobni poslovni odnos u kojem je Kolman od tvrtke Rio Rijeka iznajmio poslovne prostore, a Bagarić mu je za kupnju robe u Americi prvo dao 70 tisuća dolara, a naknadno mu je posudio još 100 tisuća DEM. Ivica K. je policajcima ispričao i da zna kako je Bagarića razljutilo kad je doznao da mu Kolman taji dio dnevnog utrška iz zajedničkih butika i da tim novcem kupuje drogu, te da su nakon toga raskinuli poslovnu suradnju. Zna i da je nakon toga Kolman bio pretučen, ali mu nije poznato tko ga je i gdje pretukao.
No, na naknadno pitanje policijskih inspektora Ivica K. se prisjetio i da je Kolmanovu ženu Veroniku vozio k odvjetniku Borisu Šafariću kad je njihovu obiteljsku kuću na Mihaljevcu na ime nevraćenih dugovanja prepisala na Bagarića. Ivica K. je policijskim inspektorima tvrdio da njegov odnos s Bagarićem, unatoč svemu, nije bio u suprotnosti s pravilima službe. Po njegovim riječima, Bagariću je pomagao “isključivo kao prijatelj”, zastupao ga je samo i isključivo u pravnim poslovima i kategorički je odbio mogućnost da je za to od njega primio ikakvu financijsku naknadu ili stekao kakvu drugu imovinsku korist. Napomenuo je i da je “ionako bilo uobičajeno da služba pomaže suradniku”.
Naknadno se ipak ispravio, priznavši da je Bagarić njegovu sinu poklonio sat, a ženi parfeme. Prema iskazu Ivice K., Bagarić mu se 1995. godine požalio da ima problema s Vjekom Sliškom. Naime, Bagarić je, tvrdi Ivica K., preko znanca iz njemačke policije doznao da ga Vjeko Sliško želi likvidirati te da je kao atentatora naručio Rašu Radovića. Ivica K. svjedoči da je nakon toga Bagarić poludio te da su od tada uslijedili brojni obračuni po Zagrebu između pripadnika dvaju najjačih mafijaških klanova. Tada su se, tvrdi Ivica K., prorijedili njegovi kontakti s Bagarićem.
Tome je kumovalo i to što je nje- gov šef iz SZUP-a Bagariću rekao da mu Ivica K. nešto “pakira”. Nesporazum s Bagarićem izgladio je u razgovoru s njime u zagrebačkom hotelu Intercontinental na kojem su prisustvovali, tvrdio je Ivica K., bivši nogometaš Vlado Kasalo i njegova tadašnja djevojka, televizijska urednica Dijana Čuljak. Policijskim inspektorima Ivica K. prvo je izjavio da površno poznaje Zorana Pripuza, Milana Carića, Miljenka Žaju Krojfa, Nikicu Jelavića, Zorana Petrovića Ivicu i Hrvoja Petrača, te da s njima nije imao službenih kontakata. Rekao je da kao djelatnik SZUP-a nije bilježio razgovore s njima te da nadređenima nije prenosio tako pribavljene informacije. No, naknadno se sjetio kako Carića poznaje iz viđenja jer je ovaj 1991. godine bio u poslovnom odnosu s Bagarićem.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
