Dok se Zapad grozi islamističkih fundamentalista i dok se dobar dio Europe zgraža nad kršćanskim fundamentalistima u SAD-u, jedan fizičar iz Njemačke upozorio je na snažan rast fundamentalista u Evangeličkoj crkvi u Njemačkoj. Renomirani fizičar i dojaen znanstvenog novinarstva Martin Urban objavio je u svojoj novoj knjizi "O, Bože, ta Crkva!" da Evangeličku crkvu, koja sljedeće godine slavi 500 godina postojanja, sve češće vode biskupi koji se ne mogu nikako drugačije opisati nego kao fundamentalisti.
"Pod takvima mislim na one koji Bibliju tumače doslovno, koji se bore protiv homoseksualnosti ili odbacuju teoriju evolucije, a smatraju da je tući djecu ispravno", objasnio je Urban u intervjuu za Süddeutsche Zeitung. Upravo u toj novini on je daleke 1965. godine osnovao redakciju za znanost. Urban je rekao da razlikuje tradicionalne konzervativce od novog vala fundamentalista koji sve češće zauzimaju biskupska mjesta i vode vjernike pojedinih pokrajina.
Za liberalne teologe unutar crkve rekao je da ih se prisiljava na šutnju, kao primjerice profesora Gerda Lüdemanna koji je osporavao Isusovo ustajanje iz mrtvih, a kojem su nedavno više instance zabranile da dalje naučava svećenike. Objasnio je da je to rasta fundamentalista došlo zato što sve manje vjernika ide u crkvu.
"To su sada mahom stariji i konzervativniji vjernici, a kako kod protestanata oni biraju svoje crkvene vođe, odnosno članove sinoda, a oni opet biskupe, tako su i biskupi na kraju sve konzervativniji", kazao je Urban. Tako se, dodao je, sve manje diskutira o pitanjima koja crkva zagovara već 2000 godina, a koja su se znanstveno pokazala potpuno pogrešnima.
Za Evangeličku crkvu to je posebno porazno, jer ju je osnovao Martin Luther u doba reformacije. Na toj je tradiciji prije više od stoljeća teolog Adolf von Harnack osnovao Kaiser-Wilhelm-Gesellschaft, institut koji je potom postao Institut Max Planck. Von Harnack je tvrdio upravo da se učenje crkve mora stalno propitivati. Teolog Rudolf Bultmann sredinom 20. stoljeća čak je pozivao na razbijanje mitova iz Novog zavjeta. Urban je ukazao i na to da je znanost mnoštvo tvrdnji iz Biblije odavno dokazala kao apsolutno nemoguće, poput Boga na nebesima koji onda komunicira s ljudima odande ili djevičanskog poroda, ali da se crkva na to prestala obazirati. Time je, upozorava on, nekoć reformistička crkva odustala od daljnjih reformacija.
