Life
46743 prikaza

Laboratorij smrti: Mučili ih dok im oči ne bi ispale

Japanska Jedinica 731
Wikimedia Commons
Pripadnici Jedinice 731 osakatili su i pobili 600 tisuća ljudi i jedna su od najmonstruoznijih ratnih jedinica

Događaji iz Drugog svjetskog rata definitivno su prikazali ljudski rod u svom najgorem mogućem izdanju, a sukob političkih ideologija rezultirao je neviđenom razinom krvoprolića i uništenja. Iako se Holokaust najčešće navodi kao najveća grozota iz najvećeg rata koji je svijet vidio, neki su horori i zločinci ostali manje poznati.

Do samog početka rata u Kini je djelovao 'Odjel Kwatung vojske za prevenciju epidemije i pročišćavanje vode', japanska jedinica zaslužna za neke od najstrašnijih zločina u ljudskoj povijesti. Godine 1941. taj je odjel postao poznat kao 'Jedinica 731', usred čijih je izopačenih eksperimenata do kraja rata ubijeno više stotina tisuća ljudi. Jedinica je osnovana s ciljem testiranja biološkog i kemijskog naoružanja da bi kroz rat proširila svoju 'djelatnost'. 

Jedinica je djelovala u kompleksu od šest kvadratnih kilometara koji je sagrađen u kineskom okrugu Pingfangu, tj. Harbinu, tada najvećem gradu u marionetske države Mančukuo. Eksperimenti su se većinom provodili na nepodobnom lokalnom stanovništvu koje se nazivalo 'deblima' s obzirom da se lokalnim vlastima 'prodala' priča da je veliki kompleks za eksperimentiranje nad ljudima zapravo - pilana. 

Cijepali im ruke i noge "na živo"

Poput eksperimenata u Auschwitzu i drugim nacističkim koncentracijskim logorima, liječnici i istraživači iz Jedinice 731 proučavali su potencijal preživljavanja ranjenih vojnika na bojnom polju. No, umjesto korištenja japanskih vojnika, osim kineskog i ruskog civilnog stanovništva, eksperimentirali su i na zarobljenicima saveznika. Najčešće su radili bolne amputacije udova - s mačevima, sjekirom i sličnim oruđem kako bi uvidjeli što se točno događa kod velikih gubitaka krvi. Takvo je komadanje bilo čisto eksperimentalno i nepovezano s borbom. Primjerice, neke su amputirane udove ponovno spajali na druge dijelove tijela, a u drugim slučajevima bi smrznuli amputirane udove i rezali ih sve dok od čovjeka ne bi ostao samo torzo i glava. Koliko su marili za ispitanike dokazuje podatak da su ih zvali "trupcima".

Natjecali se tko će prvi ubiti njih sto

Jedinica 731 bila je jedan od dva najozloglašenija ratna zločina koje je Japan počinio za vrijeme Drugog kinesko-japanskog rata. Drugi ratni zločin bio je Nanjing masakr. Korelacija između ta dva zločina je da su mnogi zarobljenici iz prvog bili kasnije korišteni kao subjekti u eksperimentima Jedinice. Čim su japanski vojnici ušli u glavni grad Kine 1937., grad je postao mjesto masovnih ubojstva i silovanja. Vojnici su batinali, odrubljivali glave, utapali, tjerali ljude na incestuozna silovanja, žive ih zakapali... Postojalo je čak i natjecanje između japanskim časnicima - u tome tko će prvi ubiti 100 Kineza samo s mačem.

Vježbali operacije na tijelima dok ih ne bi posve izrezali

Liječnici Jedinice 731 često su subjekte zarazili raznim bolestima i onda ih operativno otvarali kako bi se pratio napredak bolesti. Nekima su vadili i cijeli organi, a sve se odvijalo isključivo 'na živo', bez anestezije, jer nisu vidjeli smisla da poštede ljude koje su smatrali zamorcima boli, ali i da ništa ne bi utjecalo na rezultate.

 Ljudi koji nikad prije nisu držali skalpel u rukama na živim su se pacijentima "vježbali". Na jednom bi se čovjeku izvodilo mnoštvo operacija, sve dok to ne bi dovelo do žive obdukcije. Kad jednom nisu bili više od koristi, onda bi ih bacali u masovnu grobnicu.

Japanska Jedinica 731 | Author: Wikimedia Commons Wikimedia Commons

Injekcije kuge i životinjske krvi

Na početku su mnogi od pokusa izvođeni kao preventivne mjere. Japanci su otkrili da je za 89 posto smrti s bojišnice Prvog kinesko-japanskog rata uzrokovano bolestima, a upravo im je liječenje tih bolesti bio cilj u eksperimentima. No, sve je ipak otišlo predaleko kako je rat napredovao.

Jedinica 731 je bila podijeljena u 8 divizija. Prva je bila usmjerena na eksperimentiranje s biološkim bolestima, kao što su kuga, kolera, antraks, tifus i tuberkuloza. Te su se bakterije redovito ubrizgavale u ispitanike, a kod njih su se razvijale infekcije. Ishodi su postajali sve smrtonosniji, jer su ispitanici živjeli svi zajedno, pretrpani, pa se zaraza širila. Također su injektirali i životinjsku krv, morsku vodu, kao i mjehuriće zraka koji uzrokuju emboliju. 

Žene namjerno zarazili bolestima i oplodili

Djeca nisu bila izuzeta od zvjerstava, pa se proučavao vertikalni prijenos bolesti s majke na fetus. To je uključivalo bolesti poput sifilisa, tuberkuloze, gonoreje, boginja...

Muškarca i ženu kojima su ubrizgali bolesti prislili su na seks, a kada bi žena ostala trudna, ponekad bi i prijevremeno prekidali trudnoću odnosno carskim rezom vadili dijete van kako bi proučavali posljedice bolesti na njega, a ponekad bi pričekali da trudnoća prirodnim putem skonča s istim ciljem. Naravno, nakon toga bi i majku i dijete ubili, ako već nisu umrli sami.

Zamrzavali ih do gangrene

Jedan od najstrašnijih eksperimenata je bio onaj s ekstremnim temperaturama, a iako su testirali i s ekstremnim vrućinama, češće su subjekte podvrgavali smrzavanju. Ispitanike bi izveli van na hladnoću, polijevali ih ledenom vodom i čekali da im se pojave ozebline na područjima koja su prethodno testirali. U drugim slučajevima, udove bi im smrznuli sve dok se ne bi javila gangrena, a potom bi ih samo udarali sa štapom, tako da ruka ili noga sama otpadne. Međutim, uz pomoć eksperimenata su došli i do nekih otkrića - saznali su kako trljanje ne poboljšava ozebline, već da ih je bolje liječiti uranjanjem u vodu topliju od 37,8 Celzijusa, no hladniju od 50 Celzijusa.

Masovna silovanja su bila svakodnevna aktivnost

Nakon što su brojne zatvorenike zarazili spolnim bolestima putem injekcija, Japanci su odlučili da će bolesti dalje širiti 'prirodnim' putem - seksom. Svi oni koji nisu pristali na seksualne odnose bili su strijeljani. Tijela zaraženih kirurški su se 'otvarala' u raznim fazama bolesti kako bi se promotrili unutarnji i vanjski organi, a spolni organi zaraženih žena često su bili u toliko lošem stanju da su ih čuvari posprdno nazivali 'pecivima prepunim džema'. 

Prema svjedočanstvu jednog stražara, istraživač mu je rekao kako ima još jedan ljudski eksperiment na rasporedu, no ostalo mu je vremena i da nekog ubije i zabavi se. Tako je uzeo ključeve jedne od ćelija gdje je bila novopridošla Kineskinja, koju su mučki silovali trojica njih, a potom je ubili - što im je očito predstavljalo zabavno popodne.

Eksperimenti u "posebnoj komori"

Iako je Jedinica provodila brojna testiranja na terenu, imali su i brojne objekte namijenjene specifičnim istraživanjima. Brojni od njih izgrađeni su kako bi se u njima uzgajali patogeni, a neki su izgrađeni posebno za testiranja. Posebno je bolesna bila tzv. komora za tlak u kojem su subjekte podvrgavali toliko visokom tlaku da bi jadnicima bubnjići pucali, a oči doslovno ispadale iz glave. Osim toga, testirali su i koliko smrtonosnih rendgenskih zraka tijelo može podnijeti, izazivajući tumore. 

U eksperimentu čiji je zadatak bio proučavati posebnu vezu između majke i djeteta, jednu su Ruskinju i bebu stavili u komoru u koju su upumpali otrovni plin. Majka je pokrila dijete u pokušaju da ga sačuva, no nije bilo spasa ni za jedno od njih. 

Testiranja oružja

U Jedinici 731, ljudski su subjekti korišteni i za testiranje oružja. Žrtve bi najčešće odveli na polja te ih vezali za drvo, a oni su služili kao mete za provjeru preciznosti oružja. Na njih su se bacale i bombe ili ih se pak palilo bacačima plamena. 

General Shiro Ishii, direktor Jedinice 731, u velikoj je mjeri zahtijevao eksperimentiranje s biološkim oružjem. Zahvaljujući eksperimentima s patogenima, Japanci su u okviru programa razvoja biološkog oružja razvijali bombe koje bi pri eksploziji širile antraks i buboničku kugu. Ovi testovi izvođeni su diljem Kine tako što su bombe s ovim bolestima izbacivane iznad kineskih gradova (Changde, Ningbo). Pilot Shoichi Matsumoto dodijeljen je Jedinici 731 i imao je zadatak bombardirati kineska sela zarazanim bolestima. Kako je to izgledalo on opisuje u svome svjedočenju:

"Ispod krila bio je prostor koji je bio predviđen za postavljanje bombi. Umjesto bombi zakačena je košara ili takvo što. Bila je skoro metar dugačaka i mogla se otvoriti sa svake strane. I bila je ispunjena smrtonosnim muhama."

Pri odabiru sela koja će biti bombardirana smrtonosnim zaraznim bolestima jedini kriterij je bio da budu u dosegu zrakoplova. Osim toga, japanski su vojnici diljem Kine izvore pitke vode zarazili tifusom, kolerom i dizenterijom.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.