U Hrvatskoj se očito isplati biti lopov. Ali samo veliki jer ukradeni novac uvelike olakšava eventualni bijeg, kvalitetnu obranu i “trgovanje” s Uskokom. Već i kumice na placu prihvatile su filozofiju prema kojoj se za veliku pljačku dobiva društveno koristan rad, guljenje krumpira i zadržavanje ukradenog bogatstva - šifra “isplati se” - dok se za sitne grijehe ide na “strašni sud”. U Hrvatskoj je u prošlih petnaestak godina ukradeno najmanje 90 milijardi kuna. Prema dokumentiranoj studiji mr. Dražena Rajkovića, samo u jednom i pol mandatu Ive Sanadera Hrvatska je oštećena za 80 milijardi kuna. Prema istraživanju Expressa, samo 20-ak političara, poduzetnika i djelatnika javnih i državnih poduzeća pronevjerilo je oko tri milijarde kuna. No unatoč slici široke borbe protiv korupcije i uvjerenja da se dio opljačkanog može vratiti, plodovi antikorupcijske akcije više su nego tanki. Oni su, zapravo, razočaravajući.
Iako su bogati, država od njih nije ništa inkasirala
Imovina optuženih odnedavno se povjerava DUUDI-ju, prema čijim supodacima od 2011. naovamo trajno oduzeta samo tri stana, tri vozila, zlatni nakit, a uplaćeno je samo5,268.991,40 kuna... Istrage i sudski postupci protiv optuženih vode sesporo, a ako ih na kraju pravomoćno osude za lopovluk, institucije im praktički ne mogu oduzeti kriminalom stečenu imovinu. Država se može naplatiti jedino ako je optuženici dragovoljno pristanu vratiti. No to, naravno, ne čine besplatno nego tako smanjuju kaznu. Primjerice, Drago Rubala, pjevač amater i liječnik koji je za mito kao na tekućoj vrpci proizvodio umirovljenike, državi je kao povrat ukradenog novca dao stan vrijedan 1,6 milijuna kuna i 75.000 eura. S Uskokom se nagodio na dvije godine zatvora, a potom ga je Povjerenstvoza uvjetni otpust Ministarstva pravosuđa pustilo na uvjetni otpust osam mjeseci prije isteka kazne. Televizijski je voditelj i zabavljač Rubala godinama bio dio kriminalnog lanca koji je za iznose od 1700 do 7500 eura štancao lažne umirovljenike. Pravomoćno su osuđeni i Vladimir Zagorec i Ivo Sanader, no od naplate štete država je još jako daleko. Bivši general Vladimir Zagorec osuđen je u aferi Dragulji u siječnju 2010. Mora u državni proračun uplatiti 39,4 milijuna kuna, ali se ovršni postupci još vode. Iako je silno bogat, država od njega još nije inkasirala ni filira...
Bivši premijer Ivo Sanader u istražnom je zatvoru već tri godine a nedavno je Vrhovni sud pravomoćno presudio da u državni proračun mora uplatiti 3,6 milijuna kuna - iznos mita koji je dobio od Hypo banke. Presuda je pravomoćna, ali država neće lako doći do tog novca. Sanaderu je imovina, novac na računima, njegov i novac članova obitelji kao i zbirka umjetnina vrijedna oko 10 milijuna kuna, blokiran u aferi Fimi mediji u kojoj je dobio devet godina, ali nepravomoćno, te mora uproračun uplatiti 15,2 milijuna kuna. Sud je dao nalog iza blokadu imovine njegove obitelji. Sanader nema nekretnine upisane na svoje ime nego je sve na članovima obitelji. Riječ je o vili u Kozarčevoj u Zagrebu, stanu u Splitu, zemljištu na Braču, vikendici u Krapju itd. Uglavnom, Sanaderovi imaju imovinu vrijednu 50-ak milijuna kuna, no samom Ivi ostao je samo Renault 8 iz 1967. godine. Odgovor na pitanje kako će se država na platiti tražili smo u Državnom odvjetništvu no niti nakon više mjeseci nismo ga dobili.
Više sreće nego pameti
Tvrtka palog riječkog tajkuna Roberta Ježića u Švicarskoj mora platiti 5 milijuna eura. No, dok sud u Švicarskoj ne potvrdi presudu Vrhovnog suda u predmetu Ina - MOL država neće doći do tog novca. Teško je bolestan Ježić sa Sanaderom i Ivanom Mravkom optužen u predmetu HEP - Dioki. Zbog Ježićeve i Mravkove bolesti početak suđenja odgađan je više puta. Ježić, bivši vlasnik Novog lista i Diokija, ima kuću u Klenovici od 200 četvornih metara, stanu Rijeci, stan u Zugu u Švicarskoj te stan u Ulici Krijesnica 4 u Zagrebu. Kad je Marina Lovrić Merzel doznala da je istraga protiv nje produžena još za godinu dana, nije od prve odmah shvatila je li to dobro ili loše. Nakon što su joj bliske osobe laički objasnile što to za nju znači, Lovrić Merzel je imala osmijeh od uha do uha. “Imaš više sreće, nego pameti”, kazao joj je u tom tonu znanac kojeg iznimno cijeni. I imao je pravo.
Lovrić Merzel ima ispred sebe još godinu dana bezbrižnog života kao saborska zastupnica, a za godinu dana, kako bi u narodu rekli, tko živ tko mrtav. Njezin će slučaj biti već daleko od očiju javnosti. A pitanje je hoće li optužnica ikad biti i podnesena. U godinu dana se svašta može promijeniti, možda naglo uskrsnuti kakav ključni svjedok, kao u slučaju Fimi medije, gdje je protiv Sanadera isplivao poduzetnik Mario Jelinčić, tvrdeći kako je upravo on u ime HDZ-a napravio ugovor Mariju Perkoviću Thompsonu kojim se pjevač obećao da za izbore 2007. neće pjevati niti za jednu političku stranku. Njegova se savjest naglo probudila sedam godina poslije pa je pred USKOK-om ispričao kako je na komad papira sastavio ugovor i dao ga Thompsonu, čime je izravno svjedočio protiv Sanadera, a potvrdio optužbe Mladena Barišića, jednog od glavnih pokajnika u slučaju Fimi medije...
Korupcija kao stil života
Cijeli je niz primjera onih protiv kojih se vodi istraga, a optužnici još ni traga. Protiv Nadana Vidoševića, kojeg DORH tereti za desetke milijuna kuna teška kaznena djela, optužnica također još nije podnesena. Vidošević je u zatvoru prosjedio šest mjeseci. Trenutačno je na slobodi i iznajmljuje svoje apartmane na obali, gdje u sezoni zaradi i nekoliko desetaka tisuća eura. A osuđeni i osumnjičeni za zloporabe položaja, mito, krađe itekako imaju. Nadan Vidošević, bivši šef HGK-a, osumnjičen je da je iz Komore izvukao 31 milijun kuna.
- Kriminal je u Hrvatskoj sustav, a korupcija stil života, tom sustavu treba slomiti vrat - izjavio je Vidošević tijekom predsjedničke kampanje 2009. Kolekcionar umjetnina i lovačkih trofeja skupljao je i nekretnine. Ukupna imovina njega i njegove obitelji procjenjuje se na više od 110 milijuna kuna. Samo umjetnine na 37,5 milijuna kuna. Od nekretnina ima obiteljsku kuću na Gornjem Prekrižju u Zagrebu te turistički objekt kraj Omiša. U Pisarovini ima poljoprivredno zemljište, a u BiH posjeduje imanje kraj Kupresa. U Dubrovniku, na Pilama, Vidoševići imaju kuću s pogledom na tvrđavu Lovrijenac. Vlasnik je i velike građevinske parcele uPješčanoj uvali u općini Medulin. Ima i šumu u Pisarovini, a u Gorskom kotaru šumu s golemom kućom, umjetnim jezerom i skijalištem.
Patafta ne voli publicitet
Uskok zadarsku skupinu, Renu Sinovčića i još sedmero osumnjičenih te trgovačko društvo, sumnjiči za štetu od 130 milijuna kuna. U nizu malverzacija Uskok navodi da su vjerovnici Sinovčićeve tvrtke VOX oštećeni za oko 52 milijuna kuna, VOX za nešto manje od 22,5 milijuna, NK Zadar za 50,7 milijuna, Ministarstvo financija za oko 5,6 milijuna, a državni proračun za nešto manje od tri mil. kn. Davor Patafta jedan je od najbogatijih poduzetnika u sjevernoj Hrvatskoj, a nagađa se da je “težak” oko milijardu kuna. Ne voli publicitet i da ga se ne tereti da je s bivšim varaždinskim gradonačelnikom Ivanom Čehokom oštetio gradsku blagajnu za oko 40 milijuna kuna, vjerojatno bi i ostao pritajen. Za izlazak iz Remetinca i obranu sa slobode platio je 2011. jamčevinu od čak 12 milijuna kuna. Sudski proces protiv Patafte i Čehoka još traje. Nakon srednjoškolskog obrazovanja za fitofarmaceuta Patafta je krenuo u biznis s ocem Zdenkom, dugogodišnjim direktorom Schiedela Hrvatska. Zajedno su 1992. osnovali tvrtku Patting, koja proizvodi motorna ulja i industrijska maziva, a danas je vrijednost imovine te tvrtke 130 milijuna kuna. Pataftino carstvo čini desetak tvrtki. 2001. postao je vlasnik Vis-a Tkanine, a nekoliko godina poslije kupio je i VIS KG te se usmjerio na promotekstile i osvojio svjetsko tržište. Tvrtka T7 Vis vrijedna je 293 milijuna kuna. Vlasnik je dionica ACI-ja čiji kapital iznosi 420 milijuna kuna. Patafta je najveći pojedinačni vlasnik nakon države. U Varaždinu ima kuću i stan pozamašne kvadrature.
Velikogorički tajkun Željko Žužić, čije tvrtke imaju više od 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda, uhićen je, a potom i otpremljen na mjesec dana u istražni zatvor jer se sumnjiči da je na sebe, a u ime nevraćenih pozajmica, prepisao čak 373 milijuna kuna vrijedne nekretnine tvrtki koje kontrolira. Stjepan Fiolić optužen je da je poticao Sanadera, za proviziju od 17, 2 milijuna kuna, da država kupi njegovu zgradu u Planinskoj ulici. Prema imovinskoj kartici iz 2011., bio je vlasnik pet poslovnih prostora ukupne površine 570 četvornih metara, kuće skladišta površine 1500 metra četvornih u Maloj Mlaki, vikendice od 200 četvornih metara u Malinskoj, tri motocikla, terenca Nissan Terraneo te oldtimer Mercedesa iz 1954., pola kuće od 1000 četvornih metara u Odri, pola gradilišta od 2500 metara u Maloj Ladi, vlasnik dviju farmi i Mesnica Fiolić. Ugrubo, više od 100 milijuna kuna. Splićanin Slaven Žužul u zagrebačkom je pritvoru bio zbog istrage o bojenju tunela na Dalmatini, Sveti Rok i Mala Kapela, a taj su posao Hrvatske autoceste, prema sumnjama istražitelja, Skladgradnji preplatile oko 22 milijuna kuna. Vlasnika Skladgradnje, RNK Split i portala Dalmacijanews poslije su privodili još nekoliko puta, ali su ga puštali na slobodu.
Kadroviranje sudaca - čisto lobiranje
Optuženi u aferi Karlovačka banka, Marija Šola i njezini sinovi Sandi i Petar, pušteni su iz istražnog zatvora u Remetincu nakon što su u njemu proveli 103 dana. Bivšu direktoricu Karlovačke banke Mariju Šolu i sinove sumnjiče da su novcem Karlovačke banke sanirali dugove vlastitih tvrtki. Suđenje traje i bivšoj urednici na HTV-u Dijani Čuljak i njezinu bivšem suprugu Vladimiru Šelebaju Sellieru. Optuženi su da su iz svojih producentskih kuća Core media i Media spota izvlačili novac preko fiktivnih računa i tako nezakonito zaradili 24 milijuna kuna. U 2012. prodali su kuću u Gundulićevoj 55 u Zagrebu u kojoj su živjeli i u sklopu koje je bilo pet stanova, za 1,5 milijuna eura Privatnoj umjetničkoj gimnaziji. Čuljak je potom kupila stan od 144 četvornih metara za 250.000 eura u prizemlju zgrade u Ulici baruna Trenka 5 u središtu Zagreba. U svakom slučaju, istrage i sudski postupci traju godinama, a potom se država godinama muči da ukradeno vrati u državni proračun.
- Ne treba se zavaravati da će reforma pravosuđa nešto donijeti - kaže nam jedan od naših najboljih kaznenih odvjetnika i dodaje: - Uopće nije važno gdje će se nešto suditi. Važno je tko sudi. Ako je nogometni savez država u državi, onda su suci država izvan države. Apsolutno ih nitko ne kontrolira i nitko im ništa ne smije kazati. Zamislite da je premijer Zoran Milanović predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću izrekao sve ono što je on rekao njemu? Digli bi se svi na noge. Sucu nitko ne smije ništa. O njihovim se odlukama ne smije raspravljati, ne smije ih nitko prozivati. Dvije su velike greške u našem pravosuđu. Prvo, njihov doživotni mandat, a drugo je Državno sudbeno vijeće koje bira i imenuje suce. Oni biraju među sobom ovisno o afinitetima. Kadroviranje sudaca je čisto lobiranje i nema apsolutno nikakve veze s kompetencijama. Takve odredbe funkcioniraju u uređenim državama poput Engleske koja ima povijest suđenja posljednjih 400 godina, a ne kod nas. Pa nije nikakva tajna da suci između sebe ministra pravosuđa Orsata Miljanića zovu blagajnik. On nema nikakvu ingerenciju nad pravosuđem, on im samo iz proračuna daje novac - kazao je naš sugovornik.
Dodaje i da svakodnevna sudska praksa pokazuje kako se zaista isplati što više krasti. S jedne strane, izgledi da te osude na visoku kaznu, ako nisi politički neprijatelj broj jedan, nisu veliki. Ako si pokajnik, izgledi su ti najveći da se nagodiš s tužiteljstvom, vratiš dio novca, a onaj dio koji si spremio na sigurno nastaviš trošiti kad izađeš van. Sami čelnici DORH-a otvoreno će reći kako gotovo svaki njihov slučaj funkcionira na isti način. U trag novac teško ulaze. S one opravdane strane, nemaju kadar. U DORH-u je zaposleno nekoliko desetaka tužiteljica, kako Cvitan voli kazati, poštenih žena iz ruralnih dijelova Hrvatske koje imaju plaću osam tisuća kuna i rade 12 sati na dan. Jedu sendviče na poslu, nemaju službeni auto i radno vrijeme. Slobodne su vikendima, ali ne uvijek. Istražitelji su marni, vrijedni i strpljivi. No, povjerio se jednom Cvitan svom prijatelju, nedostaje im vještina koje imaju oni koje istražuju. Teško je, naime, priznao je Cvitan, ući u trag u novcu. Gotovo ni u jednom slučaju nije nađena gotovina sukladna iznosu za koji se osoba tereti. Naši slučajevi, otvoreno će Cvitan, počivaju na pokajnicima. I to nije nikakva novost. Baš kao što nije novost činjenica da DORH nema dovoljno kadra.
Pravosuđe je u potpunom kolapsu
Optužnicu protiv Josipa Protege, kojeg se u aferi Bankomat teškoj 255 milijuna kuna tereti za malverzacije, Županijski sud vraćao je tri puta DORH-u na doradu. Aljkavo i površno obavljen posao DORH-a državni će odvjetnik opravdati spartanskim uvjetima i nedostatkom novca. Slučajevi su pritom jako teški, a očekivanja velika. Ne treba sumnjati, iako će to suci, istražitelji i tužitelji priznati samo u neformalnom razgovoru, da vladajuća struktura izravno i neizravno vrši pritisak u određenim slučajevima. Stručnjaci kažu: pravosuđe je u potpunom kolapsu.
- Troškovi koji se generiraju enormni su, sustav je jako spor, a promjene su kozmetičke - kaže nam visokopozicionirana sutkinja. U njezinim je rukama jedan velik slučaj mita i korupcije. Bez imalo sustezanja kazala nam je da ne treba dvojiti kakva će presuda biti. Nitko se, kaže, ne želi zamjeriti vlasti. A njima su, dodaje, jako u interesu odluke koje smatraju ‘pravovaljanima’. Dokazima se trguje, kaže sutkinja, i to svi znamo. Pokajnici će svašta ispričati kad ih Uskok pritisne. Svi o tome šute i zaboravljaju da je istina jedno, a dokazana krivnja drugo. Mnogo je toga, tvrdi, apsurdno. Nitko, na primjer, neprovjerava porijeklo jamčevine.
Naši sugovornici slažu se u jednom, Uskok uhićuje bez reda, plana programa, a zbog zastarjelosti, neznanja i neorganizacije sudovi te slučajeve ne mogu apsorbirati. Bivši potpredsjednik vlade Damir Polančec bio je u pritvoru četiri mjeseca zbogslučaja Ina - MOL. U tom je slučaju oslobođen, i zbog njegova pritvaranja nitko neće odgovarati. S druge je strane Veljko Ostojić otišao s mjesta ministra zbog sukoba interesa oko malverzacija zemljišta. I tu bi bio kraj cijelom slučaju. Sudskog epiloga nije bilo. Pa zbog čega je Ostojić onda odstupio, pita se naš sugovornik.
