Njezin je posao poput svakog drugog, svaki dan dobiva zadatke koje treba obaviti, i rokove do koji ih treba ispuniti. Ona piše, i poput običnog novinara, dane provodi za računalom, pregledava internet u potrazi za vijestima i piše. No ona nije tipična novinarka, već jedna od onih ljudi koji su pisali, s namjerom, fake news članke. I na tome zarađivali.
Tamara, ime koje će poslužiti kao njezino u ovoj priči, pisala je članke za dvije glavne takve stranice u Sjevernoj Makedoniji koje su bile usmjerene na američke čitatelje. Njezin je poseban zadatak bio napraviti takve članke od onih objavljenih na američkim ekstremno desničarskim publikacijama, kako bi ih njezin šef mogao poslužiti naivnim Amerikancima udaljenima tisućama kilometara.
Tim se poslom bavila devet mjeseci, a započela u travnju 2017. godine.
"Znam da sad ne radiš ništa a imam jedan posao za tebe na kojem bi mogla zaraditi a ne bi trebala izaći iz kuće", nazvao ju je prijatelj i ponudio taj posao.
"Dobro ti ide engleski jezik i dobra si sa politikom. Da li bi htjela raditi na news portalu?", pitao ju je.
"Da, zašto ne", odgovorila mu je.
Sljedeći korak u njezinom poslovnom zaposlenju bio je video razgovor sa "Marcom", neobičnim mladim muškarcem (tek na pragu 20-ih) koji joj je ponudio posao.
"Kad mi je Marco u razgovoru objasnio o kakvom portalu je riječ shvatila sam da se radi o fake newsu", rekla je.
Tijekom njihovih sljedećih nekoliko video razgovora Marco joj je objasnio da će objavljivati članke na njegovoj stranici i uz pomoć Photoshopa editirati slike. Bio joj je čudan, i sramežljiv, pomislila je da je to zbog razlike u godinama, ipak je bila nešto starija od njega, piše BBC.
Uživo ga je upoznala nakon dva mjeseca, a redovno su se nakon toga sastajali u gradu Velesu, gdje joj je Marco u kuverti davao njezinu plaću. Tamara sebe opisuje kao liberalku, a posebno ju je užasnuo sadržaj članaka koje je morala preraditi.
"Mislim da i dalje imaju najgore članke. Kad bi u tražilicu upisala "muslimanski napadi" dobila bi niz članka oko muslimana koji napadaju druge ljude. Vjerujem da mnogi od ovih članaka uopće nisu točni", kaže.
Dok je novinaru koji je s njom razgovarao 2018. godine pokazivala gotovo 100 stranica s takvim rezultatima, primijetili su da članci sadrže niz netočnosti, i fotografija koje su uzimali sa niza drugih događaja. Njoj su rekli da fotografije traži preko Googlea i samo ih doda člancima koje objavljuje.
Njezino iskustvo pokazuje ograničenja tog termina "fake news" i zašto je realnost onog što oni objavljuju puno opasnija. Većina onog što je ona pisala bile su dezinformacije utemeljene na stvarnim događajima, napisane tako da bi izazvale strah i ljutnju kod čitatelja. No zapravo su priče dale lažan, iskrivljen pogled na svijet, igrajući na ljudske predrasude.
"To se dogodilo, ljudi su bili tamo. Pa to zato nikada nisu bile lažne vijesti. Bila je to propaganda i ispiranje mozga kroz pričanje priče", kaže Tamara.
Njezin je posao bio prepraviti originalne američke članke da ih se ne može detektirati kao plagijate. Trebala ih je prilagoditi i za objavu na društvenim medijima, i tako Marcu donijeti i oglase. Sličan sajt u Velesu s oko milijun Facebook lajkova, kako tvrdi njegov vlasnik, dnevno može zaraditi oko 2000 dolara.
"Cijelo vrijeme dok sam pregledavala i pisala tu količinu tekstova pitala sam se tko će povjerovati u to smeće? Kako neobrazovani, neinteligentni ljudi moraju biti oni koji to čitaju. A teško je čitati te članke, oni su dugi, s oko 1000 riječi. Cijeli članak možda sadrži samo dvije rečenice prave vijesti a sve ostalo su uvrede. Nije ih lako čitati i nisu ugodni", kaže.
I ona je sama pokušavala u njih nekako intervenirati, i kako kaže, nekako umanjiti njihovu ludost, napisati nešto poput "na kraju dana svim smo isti", nešto u tom kontekstu kako bi ublažila sam članak. Neke studije pokazale su kako jednostavno ponavljanje lažnih izjava može ljude potaknuti da u njih povjeruju.
"Bila sam svjesna što radim, da pišem puno tekstova o muslimanima, i što oni s tim tekstovima žele napraviti. Da šire svoju propagandu. U jednom sam se trenutku uhvatila da sam nešto slično i pomislila, utjecalo je to na mene, na neki način. I ne možete biti imuni na stvari kojima ste stalno izloženi. Bilo je dobro da sam to primijetila jer to nije moje mišljenje", rekla je.
Nije promijenila svoje mišljenje, kaže, no počela je osjećati onaj strah kojeg su oni pokušali nametnuti Amerikancima. Strah joj je ušao u kosti. A nije bilo lako pisati takav sadržaj svaki dan.
"Pokušala sam odvojiti sebe od sadržaja kojeg pišem. Vidjela sam to samo kao riječi koje pišem, pokušala sam ne razmišljati o tome da pišem propagandni sadržaj. Tješila sam se činjenicom da ako su ljudi dovoljno glupi da povjeruju u te tekstove, da možda i zaslužuju takve vijesti. Ako vjeruju da je to istima, možda i zaslužuju sve to kao neku vrstu kazne", rekla je.
Obavljala je svoj posao mehanički kaže, bila svjesna da to nije točno i doživljavala ga samo kao način zarade tog dragocjenog novca, poput i mnogih drugih zaposlenika.
"Mnogi ljudi na svojim poslovima rade stvari koje ne žele i rade ih samo zato što im je šef rekao da to naprave. Tako sam i ja, radila nešto i nisam dozvoljavala da me dira. Mehanički, koristila svoj mozak i tijelo, prste, kako bi obavila zadatak", rekla je.
Tamara kaže kako su njezini politički stavovi u suprotnosti sa onima na koje su pozivali sajtovi za koje je pisala. Kaže kako misli da oni koji su pisali članke koje je prepravljala ne mogu sami misliti da je to istina, da "ne mogu biti toliko glupi".
"Koliko morate biti u zabludi da bi mislili da je to stvarno?", kaže.
Onaj za kojeg je ona pisala nije jedini. 2016. godine samo tjedan dana prije američkih predsjedničkih izbora otkrivenoj je 140 takvih sajtova kojima se upravljalo iz Velesa, malog siromašnog grada, čiji tinejdžeri zarađuju tisuće dolara mjesečno, ili čak u jednom danu. Tamara nije zarađivala toliko. Dobivala je tri eura po postu, i mogla zaraditi oko 24 eura dnevno, što većini nije puno, no njoj je bilo tri puta više od onoga što je mogla zaraditi.
Tri mjeseca uoči izbora takvi su sajtovi sudjelovali u 20 posto izbornog sadržaja koji se dijelio na Facebooku. U prosincu 2017. godine Facebook je zabranio nekoliko fake news stranica, uključujući i Marcovu.
"Radila sam tog dana. Kada se ugasila stranica pokušala sam mu se javiti preko messengera. No i njegova privatna stranica bila je ugašena. Nazvala sam ga i to ga je prilično šokiralo", kaže.
Nakon toga više se nisu čuli, sve do prošlog ljeta kada ju je nazvao i pitao želi li pisati za drugu stranicu. Odbila ga je.
Do nedavno se vjerovalo da iza ovih stranica stoje samo mudri tinejdžeri koji su pokušali zaraditi na toj digitalnoj zlatnoj groznici američkih predsjedničkih izbora. Noviji dokazi pokazuju kako to baš i nije tako. Spominje se tu i makedonski odvjetnik Trajche Arsov koji je surađivao sa američkim partnerima među kojima i republikanskim kandidatom Parisom Wadeom.
BuzzFeed je otkrio kako je Arsov registrirao domenu prvog američkog političkog sajta u Velesu, USAPoliticsToday.com, 23. rujna 2015. godine. Možda je i to potaknulo tinejdžere koji su htjeli unovčiti Trumpovu histeriju.
Tamarin primjer pokazuje kako je puno mladih ljudi radilo za takve stranice i da nisu uvijek radili baš za ogromne iznose, već za manje dijelove tog profita. Ta regija koja je i sam bila predmet raznih podjela, čini se aktivno je sudjelovala na razvoju mržnje i podjela diljem svijeta.
