Life
2572 prikaza

Memoari neponovljivog super freaka Ricka Jamesa

1/10
FELJTON Njegov život bio je život u vatri, nepregledni niz tragikomičnih avantura dostojnih TV serije, što sjajno prikazuje dokumentarac ‘Bitchin: The Sound and Fury of Rick James’

Izgledao je kao Power Ranger zarobljen u disko kugli, s frizurom koju je inspirirala Afrika, pozom gitarističkog heroja na koji je utjecao rock and roll i stavom koji je na stazi slavnih ostavljao spaljeni trag četiri čarobna slova: p-u-n-k. “Punk funk” zvuči kao zgodna složenica, rimuje se i odzvanja dostojanstvenim, koliko i uzbudljivim sudarom scena i zvukova. Rick James možda i nije zvučao kako bi složenica koju su mu zalijepili dala naslutiti, ali je za razliku od mnogih baš tako živio. Ako je punk mjerna jedinica za energiju i provokaciju, eksplicitnost i nihilističku bahatost, onda je i taj ugovor s vragom osobno i ponosno potpisao, krvlju i spermom. Prolijevao je oboje i ta ga je kombinacija koštala potezanja po sudovima, zatvora i tragičnog kolapsa karijere, ali ono što ga je na kraju dotuklo bilo je zapravo isto ono pogonsko gorivo kojim je tjerao svoju šoumensku mašinu do granica izgaranja. Izgorio je u trenutku kada više nije mogao razlikovati hedonističku i privatnu personu pa se kao protagonist klasične sage o velikom talentu razorenom pretjerivanjem s drogom, seksom i ludilom, Rick James pridružio listi tragičnih figura bogate povijesti palih bogova šoubiznisa. 

 | Author:

Glazba je bila zapaljiva za tadašnje top ljestvice - govorimo o sedamdesetima i osamdesetima - ali njegov život bio je život u vatri, nepregledni niz tragikomičnih avantura dostojnih TV serije, u kojoj bi samo jedna nevjerojatna epizoda bila ona u kojoj je od vijetnamskog rata pobjegao u Kanadu. Skrasio se u Torontu, gdje se jedne večeri u baru potukao s tri pijana muškarca. Bio je napadnut. Spasila su ga tri druga muškarca čija je razina alkohola u krvi nepoznata, ali zna se da su se dvojica zvali Levon Helm i Garth Hudson. Bili su članovi rock grupe The Band, a kasnije su svirali i s Bobom Dylanom. Nasilje je zbližilo momke pa su za šankom otpuštali navalu adrenalina i u konačnici se sprijateljili. Shvatili su da dijele istu strast pa su Helm i Hudson Jamesu pružili prvu priliku, povukli ga na pozornicu i podijelili ga s kanadskom klupskom publikom. Rick James je shvatio da ga vole pa je tijekom 1964. postao članom grupe The Mynah Birds, u kojoj je jedno vrijeme surađivao s Neilom Youngom. Iako bend nije ostavio većeg traga u povijesti, s tek nekoliko snimljenih pjesama, The Mynah Birds je bio rasadnik velikih karijera pop-kulturne budućnosti. Rick James imao je svoju putanju, jašući na raketi prodorne, nezaustavljive ambicije i samopouzdanja, ali ni ostalima nije išlo loše: Neil Young i Bruce Palmer osnovali su Buffalo Springfield, a Goldy McJohn i Nick St. Nicholas pridružili su se bendu Steppenwolf, jednom od najvažnijih rock fenomena s prijelaza 1960-ih u 1970-e, barem ako se pita motorizirane goste pivijada i rokerijada, koji će “Born To Be Wild” znati otpjevati čak i ako ih u četiri ujutro čizmom probudite iz alkoholne kome. 

 | Author:

S The Mynah Birds mladi je Rick James, tad doslovno 16-godišnjak, konačno ostvario prvi dio svojih velikih snova - dočepao se ugovora s Motownom, diskografskom kućom koja je definirala standarde soula i R&B-ja tijekom 1960-ih. Ali kako to nažalost često biva sa snovima, brzo se probudio u noćnoj mori. Svađa s menadžerom, koji je proćerdao avansne honorare, završila je cinkanjem državi - nitko u bendu, osim zločestog menadžera, nije znao da je Rick bjegunac od vojske, pa kad su menadžera otpustili, iz osvete je informaciju odlučio podijeliti s vlastima. Mračni oblak ponovno se formirao iznad Ricka Jamesa, popišao mu se po leđima i ta je priča završila. Na najgori mogući način. Predao se FBI-u u svibnju 1966. i bio osuđen na pet mjeseci teškog rada, ali je iz popravnog doma Brooklyn Naval Brig pobjegao nakon samo šest tjedana. Pola godine je proveo skrivajući se od policije, a onda se opet predao i odležao u zatvoru Portsmouth Naval Prison, sve do kolovoza 1967. Kad se konačno dočepao slobode, preselio se u Kaliforniju, gdje je pokušavajući se utopiti novu scenu LA rocka za život zarađivao kao svodnik. Gledajući kako mu prijatelji postaju slavni, potražio je vlastitu financijsku renesansu, ali glazba je još nije mogla osigurati. Pa je kratko vrijeme opet zakoračio izvan zakona, sudjelujući u operacijama krijumčarenja droge iz Indije i Kolumbije.

 | Author:

Ima u ovim komadićima biografije, dakle, materijala za čitavu sezonu serije, a ne samo epizodu. I sve to, a da se James još uopće i nije ozbiljno uhvatio gitare i mikrofona. Rick James Matthews bilo je njegovo lažno ime, novi identitet za novi život, onaj u kojem bi šljokice i žice gitare bile važnije od uniforme i mitraljeza, a azijsku džunglu bi zamijenile orgije u holivudskoj vili. Ali s prvim koracima učinjenim na drugoj strani SAD-a, bio je popriličan broj koraka udaljen od cilja. Cilj si je postavio prilično rano. Majka ga je kao klinca vodila psihijatru, koji je nakon pregleda psihofizičkih sposobnosti živahnog djeteta mogao samo ustanoviti to da je mali Rick normalan i inteligentan, ali jednostavno u potpunosti posvećen tome da postane slavni zabavljač. 
Rođen kao James Ambrose Johnson Jr., odrastao je Buffalu tijekom 1950-ih, kad je ovaj gradić u državi New York još bilježio pozitivne gospodarske trendove. Iako rasno i ekonomski strogo segregiran, Buffalo je imao industriju i stabilnu ekonomiju - bilo je posla, život je bujao, a ljudi su se doseljavali u potrazi za boljim standardom i mirnijim životom. Pokretali su se biznisi i vrtjela lova. U kući Mabel Gladen i Jamesa Ambrosea Johnsona nije je bilo previše. Otac James ostavio je obitelj s osmero djece, a majka Mabel, koja je u početku zarađivala kao plesačica za koreografkinju i aktivisticu Katherine Dunham, kasnije je preživljavala kockanjem. James je s majkom obilazio lokalne klubove, gledao nastupe Jamesa Coltranea i Milesa Davisa, zaljubljivao se u jazz i prije puberteta. Imali su malo, ali uz glazbu je to bilo lakše zaboraviti. Kad šezdesetih Buffalo završava svoj romantični rast i pada u tešku krizu, novca je bilo sve manje i za one koji nisu bili u getu, dok je Jamesov kvart - pa tako i on zajedno s njim - ogrezao u kriminal.

 | Author:

Rickov je učitelj jednom proročanski rekao: mali će ili postati šoumen ili završiti kao kriminalac. U početku se činilo da je izabrao potonje jer bilo je svakako lakše. Napustio je školu i krenuo s dilanjem i krađama. Imao je samo 14 godina kad su ga prvi put poslali u popravni dom, zbog provale. Prijavio se u mornaričke rezerviste, iako načelno nije imao vremena za vojsku. Dokazao se kao vrstan bubnjar pa su ga zvali u jazz bendove New York Cityja, grada pod čijim je neonom provodio zadimljene noći, ponosni perkusionist na, vjerovao je, ispravnom putu znojenja uz ritam. Stoga je zaboravio da se dva puta mjesečno mora pojaviti na sastancima u vojsci. Jedan tako anarhičan, slobodan duh nije mogao koncipirati svoje vojne obveze pa ih je jednostavno ignorirao sve dok više nije mogao, jer su ga odlučili mobilizirati i poslati u rat. Kad je shvatio da mu je uz Vijetnam jedina opcija Kanada, uputio se ka sjeveru.
Kanada ga je dovela do Motowna, Motown do zatvora, a zatvor do novih početaka u Kaliforniji. Bauljajući po tulumima, stanovima i kućama svježe generacije radikala i kreativaca, upoznao je i Jima Morrisona. S njim je degustirao svoj prvi acid. Bavio se produkcijom i polako gradio status glazbenog genijalca iz sjene, koji mu je 1973. osigurao izlazak pod reflektore, ili barem svjetiljku radnog stola iznad ugovora za A&M records. Europski klupski hit “My Mama” (1974.) i disco-funk “Get Up And Dance!” (1976.) bili su njegovo oružje na sceni kojom su dominirali velikani kao što su George Clinton i Sly and the Family Stone, u čiju se glazbenu filozofiju i vizualnu ekstravagancu Rick James, ako već nije “posuđivao”, onda svakako savršeno uklapao. Clintona nije volio, optuživao ga je da je šmrkao njegov kokain, a nije mu pomogao dobiti diskografski ugovor. Još je više mrzio Princea, u kojem je vidio lošeg klona, a iako su zajedno bili na turneji, na istoj su se umalo potukli. 

 | Author:

Njegov odnos prema Princeu sjajno je prikazan u dokumentarnom filmu “Bitchin: The Sound and Fury of Rick James” (2021.), svježem komadu slagalice posveta liku i djelu velikanu funka 20. stoljeća. Kad se 1976. velikan u nastanku vratio u rodni Buffalo i okupio prateći bend Stone City Band, braću i sestre po grooveu s kojima je karijera dobila turbo pogon, konačno objavljuje album “Come Get It!”. Prvijenac izlazi 1978. i donosi “Mary Jane”, prvi veliki hit s danas dokazanim potencijalom evergreena, ujedno i Jamesovu prvu ozbiljnu glazbenu provokaciju, ljubavnu pjesmu koju će nevine duše shvatiti kao izraz ljubavi između homo sapiensa, a superfreakovi kao vrlo jasnu himnu pušenja marihuane. Ubrzo više nije ni trebalo šifrirati poruke. Rick James se brendirao kao pasionirani stoner, Cheech and Chong funka, čovjek čija koža miriše kao zavjese amsterdamskog coffee shopa. Na pozornici je, kao dva stupa u masonskoj loži, za scenografiju postavljao dva divovska umjetna jointa i dimio prave kad god je stigao, po mogućnosti pred kamerama. Kad bi joint zapalio na koncertu, nabrijavao bi publiku da, ako se pojavi policija i počne raditi probleme, obrane njegovo pravo na drogiranje izazivanjem jednog poštenog nereda. Policija nikad nije došla - barem ne tad i ne zbog toga - pa je Rick James nastavio štancati glazbu i motati rizle. Sve što je do tada postigao ionako je bio samo intro u osamdesete. U njih je ušao sa svojim najvećim hitom “Super Freak” (1981.), pjesmom koja je za seks i slavlje “seksualno avanturističkih žena” bila ono što je “Mary Jane” bila za THC. 

 | Author:

Rick James se brendirao kao pasionirani seksualni ovisnik, ponosni serijski ševac i mašina za zadovoljavanje žena. Kad su ga godinama kasnije optužili za seksualno zlostavljanje, branio se izjavom da nikad u životu morao tjerati ženu na seks - jedino ih je morao tjerati od sebe. “Super Freak” dao je sample MC Hammeru, koji je s “U Can’t Touch This” izgradio čitavo bogatstvo, a Rick James postao je Mr. Super Freak, ozloglašeni žderač groupie djevojaka, koji se uvijek volio počastiti dobrim orgijama, iako bi na njima, što je kasnije posvjedočila njegova supruga, najčešće stajao sa strane i gledao. Veže ga se uz mnoge slavne žene druge polovine 20. stoljeća, među kojima su čak i Linda Blair (poznata i kao “mala iz Egzorcista”) i Jan Gaye, supruga njegova prijatelja i mentora Marvina Gayea. 

 | Author:

U svojim memoarima otkrio je da je sklon sadomazohizmu i da je na samom ovisničkom dnu imao i seksualne kontakte sa životinjama - iako nije otkrio detalje o tipu kontakta i vrsti faune. U istoj autobiografiji, koju je pisao sve do smrti, a koja je objavljena posthumno, 2007. godine pod naslovom “The Confessions of Rick James: Memoirs of a Super Freak”, prisjetio se da je na vrhuncu slave imao prilike posjetiti tulum na Havajima, gdje je upoznao Salvadora Dalija. Španjolski nadrealist portretirao ga je na salveti, ali sljedeći dan, odmah nakon jutarnjeg jointa, James se u hlačama bacio u bazen. Salveta je bila u džepu, a mamurno i napušeno jutarnje kupanje pretvorilo je danas potencijalno luksuznu umjetninu u dezintegrirano ništavilo i jednu dobru, neprovjerljivu priču. Do kraja 1980-ih Rick James je uživao u životu bogatih & slavnih, ali se istodobno ozbiljno raspadao, psihički i fizički. Trošio je 7000 dolara tjedno na narkotike. Imao je kuću za drogiranje, crack house, mjesto daleko od obitelji, a blizu kokaina. Iz osamdesetih izlazi kao superzvijezda crne glazbe pa u devedesete ulazi kao superzvijezda crne kronike. Uhićen je zbog otmice 24-godišnje djevojke, kao i prisiljavanja na oralni seks i mučenje lulom za crack. Pustili su ga uz jamčevinu, no odlazi u noćni klub, gdje otima novu ženu i tuče je zajedno sa svojom, držeći je zatočenu tijekom 20 sati. Proglašen krivim odlazi u Folsom Prison, isti onaj koji je opjevao Johnny Cash, gdje je trebao odležati pet godina, ali ostaje samo dvije. Toliko je trajalo i njegovo zatvorsko preobraćenje na islam, iako je u te dvije godine prisilne izolacije uspio izbaciti drogu iz organizma i započeti novi, čisti život. Neku vrstu novog života dao mu je Dave Chappelle početkom 2004. s čuvenim skečom “I’m Rick James, bitch!”, koji je James, svjestan tržišnog potencijala parodije za ponovno lansiranje u mainstream, brzo iskoristio za pokušaj povratka. 

 | Author:

Bio je to kratak bljesak, trenutak da se na svoje postojanje podsjeti i one koji možda nikad i nisu čuli za Ricka Jamesa, iako je svim starim fanovima bilo jasno da Rick James, Power Ranger iz disko kugle, više nije prisutan. Više nije bio ni čist, a onda nažalost ni živ. Umro je već u jesen 2004. Obdukcija kaže da je u trenutku smrti bio na kokainu i metamfetaminu, kao i nekoliko različitih vrsta tableta, ali umro je prirodnom smrću, od zastoja srca. Kao dijabetičar i ovisnik koji je preživio moždani udar, s ugrađenim pacemakerom. Legenda kaže da je do zadnje sekunde kucao u ritmu funka.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.