U nedjelju će milijuni ljudi diljem svijeta slaviti Uskrs, proslavu Isusova povratka iz mrtvih. Osim brojnih kršćanskih simbola tog blagdana, jedan je kulturološki neizostavan - slika "Posljednja večera" Leonarda Da Vincija. To je kultno renesansno remek djelo koje je hvaljeno, analizirano i kopirano posljednjih 500-injak godina.
Unatoč svim izgledima, ta slika i danas krasi zid samostana Santa Maria della Grazie u Milanu. Da Vinci je na njoj počeo raditi 1495., a završena je 1498. Ona prikazuje poznatu scenu u kojoj Isus i njegovi apostoli dijele svoj posljednji obrok prije smrti i uskrsnuća. Tijekom večere, Isus je otkrio da će ga jedan od njegovih učenika izdati i predati vlastima (na slici je upravo taj, Juda, prikazan kako prosipa sol po stolu, kao dio neke renesansne dosjetke).
Koliko je fantastična priča o Isusovom životu i uskrsnuću, jednako je nevjerojatna priča upravo o toj slici koja je kroz svoju povijest čudom preživjela sve - od ratova do zatvorenika, pa i do krize identiteta autora.
Dok se danas Da Vincija pamti po širokom opusu remek djela, zapisa i izuma, njegovu je umjetničku reputaciju osigurala upravo "Posljednja večera". Slika je trenutno postala slavna u čitavoj Europi te je bila najkopiranija slika sljedećeg stoljeća.
- Svatko je imao svoju verziju Posljednje večere, ne samo na platnu, već i u mramoru, vosku ili terakoti - objašnjava povjesničar Ross King.
Drama slike naglašena je kompozicijom i detaljima
Slika je zarobila trenutak reakcije apostola na Isusove riječi "Zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati".
- Leonardo je to prikazao bolje nego itko drugi. Ne samo da je grupirao 13 figura zajedno u istoj ravnini, što je vrlo težak zadatak, već je to učinio tako da do izražaja dolazi svaka individualna gesta - objašnjava King.
Svaki od likova je jedinstven i nezaboravljiv. Što se tiče detalja, desna ruka Krista prava je umjetnička bravura - dva zgloba malog prsta kao i vrh trećeg prsta naziru se kroz prozirno vino u čaši. To je apsolutna rapsodija umjetničke vještine, slažu se kritičari.
Čudo je da je slika preživjela
Zašto se mural iz 15. stoljeća slavi i danas? Jedan od razloga zašto je slika tako poznata je iz same činjenice da je preživjela, što je poprilično čudesno. Ona se nalazi među najugroženijim vrstama umjetnina, a prije jednog stoljeća gotovo je nepovratno nestala. Nakon nedavnih restauracija ponovno se može uživati u njenoj ljepoti.
Suočena je s brojnim opasnostima tijekom godina. Primjerice, kad je kralj Luj napao Milano 1499., bio je u iskušenju da izreže mural iz zida te ga ponese sa sobom kući. Ipak, odustao je jer mu se žurilo.
Potom, zahvaljujući vlazi i ljuštenju, slika je gotovo potpuno uništena do sredine 16. stoljeća. Potom su se 1796. Francuzi vratili i predstavili revolucionarnu francusku republiku, a okupatorski vojnici su koristili blagovaonicu s muralom kao svoju bazu. Oni su pak često bacali kamenje na apostole i ismijavali su se slici.
To nije bio jedini bliski susret s huliganima. Naime, talijanske su vlasti neko vrijeme u kuću s muralom smještali zatvorenike, a u 19. stoljeću dobronamjerni pojedinci pokušavaju restaurirati mural, nakon što se gotovo raspao.
Najdramatičniji incident dogodio se 15. kolovoza 1943., kad su savezničke snage bombardirale blagovaonicu, a na svu sreću je slika prije toga bila zaštićena gredama, dok je ostatak crkve gotovo potpuno uništen.
Marija Magdalena vjerojatno nije na slici
Tijekom godina brojne su tvrdnje kako je ženski lik na slici Marija Magdalena, a ne sveti Ivan. King odlučno tvrdi da to nije istina.
- Kao najmlađi učenik, Ivan je prikazan kao miljenik koji stoji iza Isusa, a on je najčešće opisivan kao lijep, bez brade i poprilično androgino, čime se Da Vinci služio kao inspiracijom - objašnjava King.
Skriveni simboli
Iako King tvrdi da slika nema skrivenih simbola, teoretičari zavjera se ne slažu s tim.
Istraživačica vatikanskih arhiva Sabrina Sforza Galitzia tvrdi da je otkrila još jednu skrivenu informaciju u da Vincijevoj Posljednjoj večeri. Kaže da je dešifrirala matematičke simbole i astrološke znakove za koje tvrdi da se skrivaju u prozoru s lukom iznad Isusove glave.
Tijekom pretraživanja vatikanskih arhiva Galitzija je otkrila dokumente koji pokazuju da je da Vinci vjerovao u "novi početak čovječanstva", barem tako ona kaže. Korištenjem horoskopa i šifrirane abecede on je prikazao Sudnji dan koji se, prema njegovim izračunima, treba dogoditi 21. ožujka 4006. godine.
