Life
18035 prikaza

Modni Mačak među advokatima - ali Šerić je i virtuoz prava

1/9
Sandra Šimunović/PIXSELL
Branitelj trostrukog ubojice iz Splita, Filipa Zavadlava, u biografskom intervjuu otkriva tajne iz mladosti, o propuštenim prilikama, dugoj karijeri i lošem hrvatskom pravosuđu

Prvi je odvjetnik kojeg je angažirala Facebook grupa u Hrvatskoj. Brani Filipa Zavadlava i od obrane, najavljuje u ovom razgovoru, neće odustati ni ako s “fejsa” za obranu novca ne bude. Zašto? Iz dišpeta, onog splitskog, gotovo pa folklornog, za koji ni ne mora biti nekog velikog opravdanja. Iz dišpeta prema sebi, prije svega, kaže nam Branko Šerić (69), zagrebački odvjetnik koji je karijeru počeo prije 44 godine kao vježbenik na splitskom sudu. 

Postao je onda i sudac, kako općinskog, tako i okružnog, danas županijskog suda. Priča nam, međutim, i kako je oduvijek bio izvan očekivanih kalupa, malo svoj, dišpetan i prema gradu i svijetu. Branio je haške uznike, posljednjeg jasenovačkog zapovjednika Dinka Šakića i gospođu mu Nadu, ali je branio i splitski Feral, kad su mu krila prvo htjeli odsjeći u Jugoslaviji, a onda i u novoj Hrvatskoj.

Kao sudac, “dilija je godine ka’ dici bombone”, priča se u njegovu rodnom Splitu, za koji ga, kaže nam, vežu najljepše uspomene, prve ljubavi, djetinjstvo kakvog više nema...

Express: Za obranu Filipa Zavadlava angažirala vas je Facebook grupa koja, očito, zagovara uzimanje pravde u svoje ruke? Nije vam to problem?

Ne plaća me Facebook grupa, nego oni sakupljaju novac za obranu. Od prikupljenog iznosa nisam vidio ništa, ali mi to nije ni bio motiv.  

Express: A što je onda? 

Split, moj rodni grad, koji duboko u sebi doživljavam i preživljavam. To je grad mojih prvih mirisa i okusa, prve ljubavi, grad početaka u karijeri. Split je moje prvo radno mjesto, počeo sam 1. siječnja 1976. kao vježbenik. U Splitu sam bio sudac Općinskog suda, a onda i okružnog, današnjeg županijskog suda. Facebook grupa, dakle, pokušava shvatiti dečka koji je uzeo pravdu u svoje ruke i, prema terećenju, ubio troje, isto mladih ljudi. Nije opravdanje, ali treba sagledati kompletnu sliku ovog slučaja, pa tako i stanja u Splitu. Zapravo, svuda gdje ima narkomanije. Narkomanija je bolest i ima ljudi koji s tom bolešću manipuliraju.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Express: Na koga točno mislite? 

Na dilere, koji ne prezaju ni od čega, pa dežuraju na ulici, po kafićima, ispred osnovnih i srednjih škola. To je pojava svuda u Hrvatskoj i svijetu.

Express: Ako vam ne budu mogli platiti, nastavit ćete braniti Filipa? 

Neću odustati od obrane, idem za dišpet. 

Express: Kome? 

Nikome, osim samome sebi. Splićanin sam, a u Splitu je dišpet najjači, kao što su i žene najljepše. 

Express: Kako je izgledalo vaše odrastanje u Splitu?  

Stanovao sam blizu Hajdukova igrališta i na kupanje se spuštao po kamenim, hladnim pločama, na rivu, bos. Tad su se, međutim, pojavile žvakaće gume, zbog kojih više nisam mogao tako. Time je prestalo moje bosonogo djetinjstvo, nestale su i puste ulice ljeti. Tad je u Splitu, međutim, počelo i koketiranje s drogama, opijatima, bile su to rane 60-e.

Express: U kakvoj ste obitelji odrasli?  

U jednoj radničkoj, zdravoj obitelji, ni siromašnoj ni bogatoj, nego onakvoj kakva je bila većina. Mama je zamislila da joj i sin i kći budu doktori, zato smo uvijek fino bili odjeveni.

Express: I danas se fino odijevate, jako pazite na stil, kad stignete?

Samo ću vam reći da sam sobu kćeri Nine, kad se odselila, pretvorio u svoj ‘ormar’. Puna je vješalica.

 | Author: Privatni album Privatni album
Express: Je li točno da ste se spremali za prijamni na glumačkoj Akademiji, a završili na popravnom?

Da, želio sam studirati glumu, ali sam u gimnaziji pao latinski. Loše sam napisao pismeni, ali pravi je razlog zašto su me ‘rušili’ to što se nisam uklapao. Profesor latinskog, nekadašnji svećenik, bio je jako strog. A ja pak malo slobodoumniji, što je bilo dovoljno da čitav taj kolovoz ne idem na kupanje, nego da učim. Kako je prijamni u Zagrebu bio u isto vrijeme, nisam stigao na njega. Zato sam upisao pravo u Splitu. 

Express: Glumu ste voljeli odmalena? 

Jesam, glumio sam u školi i u Titovim mornarima, tako se zvalo dječje kazalište. Ništa to nije bilo značajno, ali postojala je u meni želja glumatanja.

Express: Koristi li glumatanje u odvjetničkom poslu? 

Samo ću vam reći da je jedan kolega, bio je nekad i državni odvjetnik, rekao da za mene treba organizirati katedru glume na Pravnom fakultetu, čiji bih ja bio šef.

Express: Znači li to da, zahvaljujući uvježbanom javnom nastupu, više nemate tremu u sudnici?

Imam, itekako! Ako imam značajniju raspravu, pojavi mi se nervoza u želucu. Zato i guram dalje, unatoč godinama, jer ta nervoza očito proizvodi adrenalin, koji mi onda u glavi stvara i serotonin, hormon sreće!

Express: Dakle, sretan ste čovjek?

Jesam!

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Express: Pretpostavljam da ste u šali, prije nekoliko godina, rekli da vas pravo nikad nije zanimalo, pa ni danas? 

Bila je šala, ali ne daleka od istine. Pravo ne dopušta kreativnost. Ono je spoj propisa i prakse. Kod nas je i manje kreativno nego u anglosaksonskom pravu, iako ima pomaka nabolje. U anglosaksonskom sustavu su, pored normi, jako bitni i presedani. Često je zadatak obrane, pa tako i kod nas, dokazati da nije sve crno-bijelo. Zakonodavac ne može sve predvidjeti, i do odvjetnika je da pokuša rasvijetliti okolnosti zbog kojih je došlo do, primjerice, ubojstva - da predoči osobu počinitelja, pruži viktimološki pristup koji će objasniti i uzroke, a ne samo posljedice - uzroke u obitelji, sredini, tretman okoline...

Express: Što ta kreativnost znači u praksi? 

Nastojim biti što slikovitiji, da meni bude osvježenje u sudnici, da mi ne bude dosadno. Treba slučaj ispričati i na, katkad, egzotičan način, zainteresirati suca da se ‘zapikne’ za neki detalj, koji ja kao branitelj smatram neobično važnim.

Express: Da ne nabrajamo sve slučajeve koje ste imali - od Dinka Šakića, preko haških optuženika do Zavadlava, što je na vama ostavilo najviše traga, koji biste slučaj izdvojili kao najveću pobjedu, ali i poraz?

Teško mi je predmete klasificirati. Jednako su mi svi važni - od prometne nesreće do ubojstava, kojih nisam imao puno. Svatko svoj problem vidi najtragičnijim. U kaznenim predmetima su meni ipak najtragičniji sukobi u bračnoj zajednici, u kojima su djeca kolateralne žrtve. Najviše me pogađa manipulacija roditelja nad djecom. A ako se sudski postupak odulji, bilo koji, on postane i trauma. Ljudi od toga postaju nestabilni i bolesni, ili barem na pragu bolesti.

 | Author: Marko Lukunić (PIXSELL) Marko Lukunić (PIXSELL)
Express: Zašto procesi toliko traju?

Zato što je Zakon o kaznenom postupku nedefiniran i ne prati stvarnost. Nit’ ne može, jer zakonodavac stalno kasni, deset godina sad kasni. Nema krpanja ovog, treba nam potpuno novi zakon koji će uzeti u obzir i rješidbe Europskog suda za ljudskog prava, da nam se ne dogodi da predmeti idu u Strasbourg. 

Express: Treba li suce materijalno kažnjavati zbog povreda koje ustanovi Europski sud za ljudska prava?

Ne bih to normirao, jer bi se svakog suca onda izložilo gonjenju i svaka stranka bi, i bez razloga, mogla podnijeti zahtjev za naknadom štete. Suci bi se iz tih predmeta trebali izuzimati i nastao bi kaos. 

Express: Kad usporedite hrvatsko pravosuđe danas i u socijalizmu, kad je bilo bolje?

Onda je bilo brže, efikasnije, ali je do danas značajno napredovalo u zaštiti temeljnih ljudskih prava, posebno ženskih prava, u zaštiti svih žrtava. Prisutnija je briga o malom čovjeku, ali sad vidimo nebrigu države o malom čovjeku. Imam osjećaj da državne strukture samo gledaju kako zagrabiti što veći dio proračuna. Čemu pravilo 6+6 mjeseci za dužnosnike? Ako su bili pošteni i radišni, svi će ih rado primiti na bivše radno mjesto koje ih čeka. Zašto se boje vratiti  među kolege, zar ih nešto žulja? Trebaju svi promijeniti misaoni sklop. Nema više komunista ni udbaša, svi su mrtvi. Ali ima onih kojima je u glavi jednoumlje - koji misle da samo oni imaju um i nitko drugi.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Express: Zašto je danas toliko malo vjere u pravosuđe?

Dijelom je pravosuđe krivo za to, jer je zatvoren, nedovoljno transparentan krug. Rasprave jesu javne, ali da nema vas medija u sudnici, ni ovo što znamo ne bi dospjelo u javnost. Predmeti traju, traju, traju... Kad čovjek vidi koliko je pravda spora u ostavinskom, parničnom postupku, pa to je da pamet stane. Imao sam predmet u kojem je postupak toliko trajao da je pet odvjetnika prije mene klijentu preminulo. Fala bogu, ja nisam.

Express: Kad vas se ‘gugla’, obavezno iskoči rečenica koja kaže da ste u Splitu, kao sudac, ‘dilili godine ka’ dici bombone’? Koji je bio najveći ‘bombon’ koji ste podijelili?

Na Općinskom sudu, 13 godina jednoj ženi - za trgovinu devizama i prijevare. Obećavala je ljudima da će im zamijeniti njemačke marke za dinare po povoljnijem tečaju i tako uzela, u današnjem omjeru, 18 milijuna eura. Bilo je oko 150 oštećenih. Kolege su mi se čudili kako mogu izreći toliku kaznu ako općinski sud može dati najviše 10 godina kazne. Sudnica je bila prenatrpana, došli su svi oštećenici, njihove obitelji... Presuda je postala pravomoćnom. Kasnije, bila je sretna što me vidi.

Express: Kako to, pa osudili ste je na dobar komad života? 

Sreo sam je tijekom jednog posjeta kaznionici u Požegi i doista je bila sretna što me vidi. Prijetili su joj, osjećala se ugroženom, pa je bila sigurnija u zatvoru. Uglavnom, bila je to najveća kazna u Splitu svakako, ali i šire.

 | Author: Marko Prpić (PIXSELL) Marko Prpić (PIXSELL)
Express: Poznati ste i kao majstor za nagodbe, kao i po tome da klijentima uvijek savjetujete da je ‘šutnja zlato, a istina dijamantna’? 

Ako šuti, postupak ide dalje, bit će pritvor, pogotovo u predmetima koji se kasnije pretvore u velike afere. Ako je počinio kazneno djelo i dokazi su bjelodani, bolje je priznati sve okolnosti. Kad je stani-pani, svak’ gleda svoj život i sudbinu. Istina je dijamantna tad, jer se postiže nagodba pa bila to uvjetna kazna ili rad za opće dobro, minimalna kazna zatvora...

Express: Dakle, imali ste puno nagodbi?

Imam ih puno, ali imam i neuspješnih, kad ja želim jedno, a DORH drugo. 

Express: Koji vam je državni odvjetnik draži, sadašnji Jelenić ili bivši Cvitan?

Tko je bolji, najbolje pokazuju statistike, koliko god ih ja inače ne volio.  

Express: Statistike kažu da u zatvorima imamo više pritvorenika nego osuđenika, što to govori o sustavu?

Govori da se istražni zatvori dile ka’ dici bomboni! Pritvor mora biti izuzetan. Protivnik sam istražnog zatvora u gospodarskom kriminalu pogotovo. Nekritičnost nam se u više navrata obila o glavu, jer bismo dobili po prstima od suda u Strasbourgu.

 | Author: Marko Lukunić (PIXSELL) Marko Lukunić (PIXSELL)
Express: Kad znate da je klijent sto posto kriv, kako moralno rješavate dvojbu njegove obrane?

Nastojim sagledati sve okolnosti, kako bi i drugi shvatili što je dovelo do toga. Nastojim izvući što manju kaznu. Možda je neumjesna usporedba, ali i liječnik mora spašavati pijanog vozača koji je u prometnoj nesreći ubio nekog.

Express: Poznati ste i po obrani Feral Tribunea u dva navrata.

Bilo je suđenje 1988., kad je županijski državni odvjetnik zabranio da se Feral čita i ja sam kao sudac dobio taj predmet. Povod je bila Feralova zezancija o brodu Partizanka, koji je lupio u rivu i nastala je na njemu ‘buža’. Naslov je bio ‘Mlada Partizanka bužu imala’. Bože moj, ukinuo sam zabranu, dao ljudima da se smiju.  

Express: Je li bilo packe s vrha zbog toga?

O, kako ne, od strane partijskih organizacija i Saveza boraca. Kad su pak ‘feralovci’ ismijavali Franju Tuđmana, njegov je ured inicirao, a DORH zastupao optužnicu, ja sam bio jedan od branitelja Ferala. Slikovito sam u obrani rekao: ‘Upalite nam sviću na kraju tunela, upalite nam Feral!’.

Express:  A Feral se istodobno i s vama zafrkavao?

Kad sam preuzeo obranu zadnjeg zapovjednika Jasenovca Dinke Šakića, o da, razvaljivali su me! 

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Express: Što vam se čini, ima li danas satire kao što je onda bilo ili je kastrirana?

Nema je. Kod novinara se razvila autocenzura zbog tužbi i naknada šteta koje se od vas i medijskih kuća traže. Javne osobe su, ulazeći u politički ring, pristale biti izvrgnute i sprdanju. Političari ne razumiju razliku između uvrede i klevete, odnosno sramoćenja. Prvo su tražili naknadu štete od 70 tisuća kuna, sad je moderno tužiti za 30 tisuća. Što je novinaru pola godišnje plaće. I nek’ je samo jednom godišnje, puno je. 

Express: Radite s kćeri Ninom i sinom Aljošom, koji je i glazbenik. Kako to izgleda? 

Od neki dan smo Nina i ja bez Aljoše, povukao se iz odvjetništva i posvetio isključivo glazbi. Tijelom i dušom je u njoj, nije stizao baviti se i pravom. Falit će nam, ali ćemo se snaći.

Express: Vi još nećete u mirovinu?

Ne pada mi na pamet! Imam osjećaj kao da sam tek počeo, tako mi svega! Pun sam snage. ‘Ubijam’ sve oko sebe svojom energijom.

  • Avatar BarbaraXM76
    BarbaraXM76 21:12 19.Travanj 2020.

    Barbara, 37. w­­w­­w­­.­­X­­x­­l­­a­­d­­y­­.­­x­­y­­z

  • Avatar DorothyIZ93
    DorothyIZ93 19:37 19.Travanj 2020.

    Uprаvо sam kuрiо seкsi dоnje гublje. Želim vidjeti? Рosjеtite strаniсu –– w­­w­­w­­.­­K­­i­­s­­s­­i­­a­­.­­c­­l­­u­­b

  • Avatar SarahIU77
    SarahIU77 12:16 18.Travanj 2020.

    Susan, 38. w­­w­­w­­.­­x­­x­­l­­a­­d­­y­­.­­x­­y­­z