Podižem diplomu, ljudi plješću, foto aparati blješću i škljocaju. Siguran sam da nitko ne zna tko sam
Na prijemu koji je gradonačelnik Reykjavika priredio dan uoči dodjele Nagrada Europske filmske akademije, susreo sam, između ostalih, i Pawela Lozinskog, sjajnog poljskog dokumentarista, sina velikog Marcela Lozinskog. Kako se znamo sa ZagrebDoxa, a znao je i da sam bio u komisiji koja je njegov film predložila za nominaciju, započeli smo kurtoaznu konverzaciju, tijekom koje je na red došlo i klasično pitanje - što radite, spremate nešto novo? Ma kakvi, odgovorio je - tek sam krenuo na put s ovim filmom. Obilazim festivale, dobivam nagrade, sudjelujem u žirijima, radim masterklasove... Ništa još barem pet godina.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
