'Mučili su me elektroškovima da prestanem biti gay'

Nekad je to bilo dvaput, nekad triput tjedno. Jeremy Gavins danas ima 63 godine i tek sada je smogao snage za ispričati za Buzzfeed kako su ga prije 45 godina, 1972., kad je imao samo 18, pola godine psihijatri "liječili od homoseksualnosti" seansama elektrošokova. A cijela priča užasno je svjedočanstvo i o sudjelovanju tadašnje katoličke crkve u mučenju ljudi.

Naprosto bi ga zavezali za stolac, priključili na elektrode i potom mu radili ono što se danas može zamisliti isključivo u tajnim špijunskim mučilištima ili u novovijekim ratovima. Dok je Gavins pričao, povremeno bi se trznuo, doslovno kao da mu opet kroz tijelo prolaze udari električne struje. "Svi su mrzili pedere", rekao je novinaru Britanac koji je danas na pragu mirovine. Odrastao je u gradiću Keighleyju, bivšem tekstilnom industrijskom centru kod Bradforda.

Pohađao je katoličku školu Svetog Bede Časnog, a "svi koji su mrzili pedere" u prvom su redu bili učitelji u školi, često katolički svećenici. Ništa manje konzervativni nisu mu bili ni roditelji, izrazito hladni ljudi koji svoju djecu nikad nisu grlili. U domu njegovog djetinjstva samo spominjanje riječi "seks" smatralo se "prljavim", legendarnog biologa Davida Attenborougha koji je čak civilizaciju zadužio svojim dokumentarcima, njegovi su roditelji smatrali "pervertitom", jer je prikazivao životinje tijekom parenja.

DPA/PIXSELL

A "pederi"? Njegovi roditelji nisu imali sumnje da sve takve treba pobiti. Isto kao što nisu imali pojma da je jedan od njihove trojice sinova homoseksualac. "Da su to doznali, izbacili bi me na ulicu istog trenutka", kazao je Gavins. Njemu je bilo jasno tko ga seksualno privlači još od dobi od 11 godina. Vremenom je upoznao dječake koji su također eksperimentirali, svlačili bi se, dirali, ali nikad nisu razgovarali o tome što to doista znači. Jedino što im je bilo jasno bilo je – da o tome moraju apsolutno šutjeti.

Bila je 1969., dvije godine ranije u Velikoj Britaniji homoseksualnost je dekriminalizirana, upravo je protutnjalo i "Ljeto ljubavi", kad je tada 15-godišnji Gavins počeo istraživati homoseksualnost kao pojam i fenomen u lokalnoj biblioteci. "Morali ste to tajiti. Na kraju sam se rascijepio na dva dijela, jer to je bio jedini način na koji ste mogli živjeti", pričao je. Jedan mladić, Jerry, igrao je ragbi i nogomet i bio je hetero, drugi, onaj iznutra, zvao se Jeremy i čeznuo je za time da pronađe muškarca s kojim će se voljeti.

Imao je 16 godina kad je upoznao Stephena: "Pomislio sam: 'Grom i pakao! Pa on je predivan!' Bio je naprosto prekrasan." Stephen Carmel Routledge imao je crnu kovrčavu kosu, mali nos, bio je vitak, nekoliko mjeseci mlađi od njega i živio je nekoliko kilometara dalje u Bradfordu. "Pomislio sam da ga naprosto moram upoznati", pričao je dalje. Isprva je svoje osjećaje prema njemu krio kako ga ne bi preplašio.

"Pronašao sam nekoga s kime sam mogao razgovarati. Vjerovao sam mu. Morao sam biti vrlo pažljiv da onaj moj gay dio ne iziđe na vidjelo, a to nije lako. To sam činio pred svima koje bih susretao. Nikad ne možete biti ono što jeste. No, kad bih bio sa Stephenom, mogao sam biti sasvim svoj, i onaj ragbijaški ja i onaj gay ja. A on me je prihvaćao. Kad god bismo bili zajedno nasamo bio bih savršeno opušten."

Tijekom puno mjeseci prvi put su se poljubili, kad nitko ne bi vidio držali bi se za ruke, njihova veza polako se razvijala. Gavins je pričao da se osjećao da je na samom nebu, neopisivo je volio svog dečka. No, uto je došao Uskrs 1972., približavala im se matura i ispalo je da će svaki krenuti na svoje sveučilište, da će se razdvojiti. Gavinsa je skori rastanak toliko izjedao da se jednog dana u školi srušio na hodniku uslijed napadaja panike.

Učitelj koji ga je zatekao, odveo ga je u svoj ured da mu pomogne, te je stao pričati s njim. Gavins mu je uplakan naprosto rekao da je zaljubljen i da problem ima veze s time. Učitelj je inzistirao da mu objasni zašto bi to bio problem. "Zato što se zove Stephen", napokon mu je otkrio Gavins. Bile su to riječi koje su mu uništile život. Učiteljev ton u trenu se izmijenio. "Ti imaš bolest. Zlu bolest", rekao mu je.

REUTERS

S nadležnim "monsinjorom Sweeneyjem" dogovorio je da se Gavins više ne smije viđati sa svojim dečkom i da se svakog dana mora javljati ugovorenom učitelju kako bi ga kontrolirali kamo se kreće. Tijekom tri ili četiri tjedna takvog režima, uvjerili su ga da je doista bolestan, da je grešan i zao zato što je homoseksualac. A onda ga je pozvao "monsinjor": "Rekao mi je: 'Možeš nastaviti biti homoseksualac i ja ću te izbaciti škole već danas. Nećeš maturirati. Ili te možemo poslati da te izliječimo. Reci svom liječniku da si homoseksualac i izliječit će te.'"

Matura mu je bila jedina šansa da ode na Sveučilište Exeter, da ode iz tog jezivog gradića u kojem je živio cijelog života, i tako je pristao. Liječnica mu je bila također konzervativna katolkinja, u jednoj minuti mu je rekla da je to "bolest koja se može liječiti" i poslala ga je psihijatru. Kroz takva "liječenja" od 40-ih su prolazili mnogi. Čak i Alana Turinga, čovjek koji je u Drugom svjetskom ratu razbio nacističke šifre i time postao jedna od prijelomnih točaka tog rata, "liječili" su dozama estrogena kako bi mu smanjili libido.

Nekima bi prikazivali slike muškaraca i istodobno davali apomorfin kako bi im pozlilo u istom trenutku. Neki su od povraćanja i proljeva u takvom refleksnom kondicioniranju čak i umrli uslijed dehidracije. Neke su pak tretirali elektrošokovima. Ispalo je da su učitelji u katoličkoj školi u direktnom kontaktu s psihijatrima. "Savršeno sam siguran da se to događalo ranije i drugim učenicima. Katolički stroj je radio svoje", pričao je.

Nastavak čitajte na sljedećoj stranici.