Sjedim s Emom u cafeu u kojem svaki dan pijem kavu s karamelom i čitam. Radi s Beatrice u izdavačkoj kući, piše za književni časopis Matca i fotografira. Dan prije smo izašle u grad i napravila je seriju mojih portreta na mjestima u gradu za koja je mislila da bi odgovarale mojoj zamisli. Fotografije nisu najbolje, na njima se vidi moja nelagoda kad poziram pred nepoznatom osobom. Upalila je diktafon, želi napraviti intervju sa mnom za Matcu. Ugodna je i spontana, razgovor teče glatko kao da smo stare prijateljice, postavlja dobra pitanja, najviše o ratu i romanu U kasno ljeto. Razgovor nastavljamo i nakon intervjua. Prema onome što je saznala o meni preporučuje mi da posjetim groblje Bellu o kojem je pisala članak. Ona, kao i ja, voli obilaziti groblja, bilježiti imena i istraživati/izmišljati sudbine ljudi.
307
prikaza
Na groblju Bellu: Muzej tragedije, boli i samoubojstva
1/5
Groblje je tako veliko da ne znam otkud da krenem. Pratim brojeve sektora da se lakše orijentiram. Groblje Bellu je jedno od najljepših mjesta na kojima sam bila, žalim što nisam došla na vrijeme
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
