Ovih dana hrvatska javnost je ostala šokirana nakon što je sud prepolovio kaznu monstrumu Draganu Paravinji, koji će nakon nove odluke možda biti na slobodi već za četiri godine. Međutim, upućeni kažu da su mu šanse za puštanej na slobodu minmalne zato što se za teška kaznena djela u pravilu ne odobrava uvjetni otpust. Zločin Dragana Paravinje samo je jedan u nizu brutalnih zločina koji su se dogodili u Hrvatskoj i hrvatsku javnost ostavili u nevjerici.
U nastavku donosimo pregled najbrutalnijih ubojica u Hrvatskoj.
TIN ŠUNJERGA
Da mogu vratiti vrijeme, nikad ovo ne bih učinio, tihim je glasom i bez puno emocija svom odvjetniku Franu Baici rekao Tin Šunjerga (19), mladić koji je u Čistoj Velikoj likvidirao svoje roditelje.
"Ubio sam ih jer su me psihički stalno pritiskali, prigovarali mi zbog škole i društva u kojem sam se kretao", nastavio je Tin odgovarajući na braniteljevo pitanje zašto je počinio ovaj monstruozni zločin koji je u crno zavio ne samo Čistu Veliku, gdje je Tin živio s majkom Silvanom (46) i ocem Marinom (45), nego doslovno cijelu Hrvatsku.
Prije toga istražiteljima je također bez emocija i zamuckivanja ispričao sve detalje zločina.
"Podigao sam pištolj, prislonio ga na majčin zatiljak i opalio. Krv je prsnula posvuda. S pištoljem sam krenuo kući. Tata je nešto radio ispred garaže. Stajao sam pored njega. Samo sam čekao da se okrene, da ga ne gledam u oči. U jednom trenutku okrenuo se leđima i sagnuo. Prislonio sam mu cijev pištolja na zatiljak i pucao", govorio je ubojica.
Njegov branitelj ustvrdio je da je mladić cijelo vrijeme njihovog razgovora bio jako utučen, depresivan. Nije puno govorio.
"Odgovorio bi mi na postavljeno pitanje i to je to. Sam ništa nije pitao niti tražio", rekao je u travnju Šunjergin odvjetnik prisjećajući se razgovora s mladićem kojeg će braniti po službenoj dužnosti.
Iako svjestan svega, Tin ni u jednom trenutku nije zaplakao niti je na bilo koji način pokazao svoje emocije.
"Ne znam plače li kad je sam u ćeliji, no preda mnom suzu nije pustio. Jasno mu je što je napravio, ali odaje dojam da se sa situacijom u kojoj se nalazi potpuno pomirio. Ljudi koji se nađu u istražnom zatvoru, iako svjesni zločina, u pravilu se brane, pokušavaju opravdati svoje postupke na ovaj ili onaj način. Ovaj mladić to uopće ne čini. On je potpuno rezigniran. Kao da je odustao od samoga sebe, priznao poraz, predao se", pojasnio je odvjetnik Frano Baica.
"On ima 19 godina i punoljetan je, ali to je dijete. Ne znam kakav je inače, ali u vremenu koje sam ja proveo s njim bio je jako tih, povučen. Ništa od mene nije zahtijevao niti tražio da ga netko posjeti", rekao je Baica dodavši da je Tina upitao je li sve u redu u ćeliji u koju su ga smjestili, na što mu je mladić odgovorio da je sve OK.
SRĐAN MLAĐAN
"Karlo, jedina moja ljubavi, zauvijek tvoja Betty", bile su riječi kojima je te prohladne siječanjske subote 16-godišnja gimnazijalka Elizabeta Šubić pred petrinjskom Osnovnom školom odlučila opisati bezgraničnu ljubav prema svom tadašnjem mladiću. Nakon što je grafitnom olovkom na zidu škole napisala kratku poruku, sjela je na stube na kojima se s dečkom trebala sastati u 21 sat.
Desetak minuta prije pred školom se pojavio tada 16-godišnji Srđan Mlađan. Prišao joj je, pitao je što radi i sjeo pored nje. Kratko su razgovarali, nakon čega Mlađan iz sportske torbe vadi strojnicu svog oca Mladena i ispaljuje u Elizabetu dva hica – jedan u vrat i drugi u glavu. Djevojka ostaje na mjestu mrtva, a on sprema pušku nazad u torbu te se vraća u Sisak na isti način na koji je iz njega doputovao – gradskim autobusom.
Prema svom vlastitom priznanju, Mlađan motiva za ubojstva nije imao jer je Elizabetu tada vidio prvi put.
"Odlučio sam na tom mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi", priznao je Mlađan u svibnju te 1998. godine u istrazi, samo nekoliko dana nakon što je napunio 17 godina.
Na drugo ubojstvo nije dugo čekao. Baš kao i 16-godišnju gimnazijalku pred kojom je bio život, umirovljenika Petra Jančića (61) iz Siska ubio je samo zato što se u krivo vrijeme zatekao na krivom mjestu. Jančić mu je bio susjed, a dočekao ga je pred ulazom u garažu gdje je u njega iz očeve puške ispalio tri hica. Tko zna do kada bi maloljetni monstrum nastavio ubijati da u pljački Sisačke banke, koju je počinio samo pedeset metara od svoje kuće nedugo nakon drugog ubojstva, nije učinio pogrešku zbog koje su ga policajci otkrili.
"Vidimo se u paklu", promuklim glasom koji još nije do kraja ni mutirao poručio je Srđan Mlađan sisačkom sucu Damiru Parcenu koji ga je zbog dvostrukog ubojstva, pokušaja ubojstva i pljačke banke osudio na za maloljetnika maksimalnih deset godina zatvora.
Kaznu koju je izdržavao u požeškoj kaznionici sigurno mu je olakšalo čak 21 nagradno izlaženje u grad, koje je zaradio očito dobro prikrivajući svoju ćud i emocije. Za posljednjeg izlaska u veljači 2002. godine Mlađan je uspio unajmiti stan u Zagrebu, nabaviti pištolj i opljačkati Sisačku banku u Zvonimirovoj ulici. Naravno da se nije imao namjeru vratiti u zatvor, a kada je shvatio da mu je policija na tragu, bez imalo oklijevanja s tri je metka na zagrebačkom Borongaju ubio policajca i oca troje djece Milenka Vranjkovića Kinga koji je poslan da privede Mlađana.
Nakon toga pobjegao je i nekoliko stotina metara dalje u stanu na Ravnicama zatočio Boženu Kosović, njezinu kćer Nikolinu i sina Mirka. Svoju mirnu predaju Mlađan je tada uvjetovao nazočnošću brojnih medija.
"Bojao sam se da će me, nakon što se predam, policajci ubiti zato što sam ubio jednog od njihovih", objašnjavao je razloge zbog kojih je tada inzistirao na novinarima. Nakon nekoliko sati gol do pasa izašao je iz stana i spektakularno se predao pred kamerama.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A Komsic?! Ako to nije brutalno, ne znam sto je
Ne treba osuđivati i izlagati ruglu i zgražanju javosti ovakve sebčne monstrume, možda ni oni nisu krivi možda su bili silovani i zlostavljani. Država bi trebala imati nekakvu injekciju ili drugo sredstvo s kojim će im olakšati muke i sklonit ... prikaži još! ih iz života normalnih ljudi ,koji znaju biti zločesti i davati grube komentare.
uvodenje smrtne kazne je za neke jedini"lijek"