Sve je počelo kad je šerif okruga Clark u američkoj saveznoj državi Indiani došao na revolucionarnu ideju kako da doskoči potpunoj anarhiji u svom zatvoru.
Planovi šerifa Jameyja Noela poklopili su se s razmišljanjima producenata zabavnog programa TV kuće A&E, te su odlučili snimiti reality show u kojem će sedam savršeno običnih i uzornih građana zatvoriti u jedan od nadaleko ozloglašenijih zatvora kako bi, što se tiče TV postaje, u njemu snimali show, a što se tiče šerifa, kako bi u zatvoru obavljali najopasniji zadatak koji se može zamisliti – postat će informanti, odnosno drukeri, cinkeri, narodski rečeno špije. I tako 60 dana, pa tko živ tko mrtav, s tim što ovdje baš i nije bila riječ o pukoj frazi.
Šerif je zatvor preuzeo u tako lošem stanju da je običavao reći da ga zapravo vode sami zatvorenici. Ovisnici su puštali da ih uhite samo kako bi došli u zatvor u kojem je droga bila jeftinija nego vani.
U dilanje su bili uključeni podjednako zatvorenici kao i čuvari. Nasilje po ćelijama bilo je svakodnevno. O seksualnim napadima može se samo nagađati koliko su bili česti i uobičajeni. I tako je pala odluka.
Dobrovoljce za show svake je sekunde pratilo čak 300 nadzornih kamera u svakom kutku zatvora. O operaciji pojma nisu imali čak ni čuvari, za koje je šerif opravdano smatrao da su i sami sastavni dio sigurnosnog i pravosudnog kaosa u kaznionici, kao ni članovi obitelji 12, kako kritičari dandanas smatraju, pomalo suicidalno raspoloženih kandidata. Ništa nisu smjeli prepustiti slučaju jer svi znaju kako se postupa s cinkerima, bilo u ratu ili u miru.
U reality show "60 Days In" javili su se zaštitar Jeff koji je ovim iskustvom htio naučiti nešto više o poslu čuvara za koji se pripremao, jedan policajac, zatim – ne bi čovjek vjerovao – kći legendarnog boksača Muhammada Alija Maryum koja je to smatrala jedinstvenom prilikom za stjecanje znanja neophodnih za svoj posao socijalnog radnika.
Javio se i marinac Zack koji je smatrao da bi mu show mogao biti neprocjenjiv za agenta DEA za što se također pripremao. Potonji je, na kraju se ispostavilo, bio najnervozniji uoči ulaska u zatvor i bio je ozbiljno zabrinut za svoj život. Javio se i učitelj Robert itd.
U najstrožoj tajnosti organizirali su im intenzivni tečaj o tome kako da sačuvaju živu glavu. Predavač im je objasnio da su vjerojatno nasmrt preplašeni i da su u tome savršeno u pravu.
Objasnio im je načela zatvorske ekonomije, točnije kako da se nipošto ne dovedu u situaciju da posude novac od pogrešnih ljudi. Objasnio im je kako da postignu da ne dopuste da im itko ukrade previše hrane, "inače će svi pomisliti da bi mogli pomisliti nečija kuja".
Strogo im je naglasio da nipošto ne sudjeluju u tučnjavama, da ne krše zakone, da u ćeliji ne sakrivaju previše stvari, da ne pretjeruju u kretanju izvan svoje ćelije. I da nikad, nipošto, no pod koju cijenu, ne otkrivaju tko su i zašto su tamo.
Složili su im lažirane kriminalne dosijee, uveli ih u zatvor, oduzeli im civilnu odjeću, obukli zatvorske narančaste kombinezone i tako je krenulo. Do sada su prikazali dvije epizode i još nitko nije stradao.
A za vjerovati je da žrtava koje bi izgubile život nije bilo sve do kraja. Ako je suditi prema izjavama nakon što je sve snimljeno, šerif je naposljetku doista dobio vrijedne podatke koji su mu pomogli dovesti zatvor u red.
