U malom gradu na rubu zaleđenog mora po popisu stanovnika iz 2013. godine živi oko 400-ak stanovnika. U centru tog malog sela je isto takav, malen, hotel ili gostinjska kuća, za kojeg se nadaju da će potaknuti dolazak velikog broja ljudi, turista u ovaj izolirani dio na kraju svijeta, na istoku Greenlanda, u gradu Ittoqqortoormiitu.
Većina stanovnika Greenlanda, 57.000 ljudi, živi u glavnom gradu Nuuku, smještenom na zapadnoj obali.
I većina njih protivi se djetinjastim najavama koje smo mogli čuti od američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je pomislio kako bi ovaj otok mogao dodati na svoj bogat popis imanja i nekretnina. Spreman je kupiti ga.
"Greenland nije na prodaju", odgovorili su mu političari. S tim se slažu i stanovnici.
"Pokušali su nas kupiti 1867. godine, pa zatim za vrijeme Drugog svjetskog rata, i sad pokušavaju opet. To se neće dogoditi", rekao je lokalac Bent Abeelsen.
Navodno je to rekao na jednoj večeri, a nekima je to zazvučalo kao dječja šala.
Da ne može imati sve, pokazuje primjer i ovog otoka, rijetko naseljenog, pa tako ni ne čudi što se u krugu od 1000 kilometara oko Ittoqqortoormiita, jedva može pronaći neka nastamba, ili čovjek. No taj grad sa malim hotelom prepun je šarenih kućica, s dobrim grijanjem i drvenim podovima, dobro opskrbljenim hladnjakom, i zavidnom kolekcijom DVD-ova iz 90-ih, piše CNN.
Stanovnici tog grada, nasljednici većinom Inuita, žive udaljeni od svijeta, ali nisu toliko isključeni iz civilizacijske svakodnevice. Imaju struju i centralno grijanje, i wi fi u lokalnom rekreacijskom centru. Naručuju stvari preko Amazona koje im stižu avionom iz Islanda, jednom u dva mjeseca.
Hrane se onim što su ulovili na tundri ili na moru, morskim puževima, sobovima ili ribama zlatovčicama. Od hladnoće koje se nerijetko spušta do 25 stupnjeva ispod nule, štite se krznom polarnih medvjeda i kožnim rukavicama od tuljana. Jedna od omiljenih aktivnosti (zapravo i potreba) je sanjkanje sa psima u potrazi za hranom, tuljanima koji su i njihova omiljena hrana. Djeca se igraju u okolici kuća kako ne bi slučajno naletjeli na nekog polarnog medvjeda koji vreba tim područjem.
I tako su živjeli desetljećima, trebalo im je malo, nešto polarnih medvjeda i kitova koje su lovili. Nakon što je UN iz straha od izumiranja vrsta zaustavio takvo ponašanje, sada ih potiču da se okrenu nekim drugim izvorima zarade, posebno vezanima uz ono što mjesto na kojem žive može pružiti turistima - rijetko viđenu avanturu.
A boravak u tom selu prava je avantura, vožnja po snježnoj oluji, hladnoća zbog koje je ulazak u toplu gostinjsku kuću i šalica tople čokolade iskustvo koje se ne zaboravlja. Dok boravite u takvom gradu na rubu civilizacije moderni svijet i sigurnost čini se poput nekog drugog života. Jedini zvuk koji tada možete čuti je zavijanje čopora vukova u blizini.
Oni koji su posjetili ovo mjesto prisjećaju se snježnih oluja zbog kojih su pomislili da do kuće nikad neće ni stići. Vrijedni čuvari uvjeravali su ih da to nije ništa, i da problema nikakvih nema. Ono što ovakvo mjesto može ponuditi ne može se vidjeti nigdje drugdje, sati sanjkanja tundrom, zaglušujuća tišina koju remeti samo zvuk laveža pasa koji vuku sanjke. Nakon dva sata karavana je stala jer je psima trebalo odmora.
Vodiči kažu da je vrijeme dobro sve do siječnja, kada postaje nezamislivo hladno. Ni u studenom, na minus 25 stupnjeva, ruke ne mogu funkcionirati, bez obzira na dvostruke rukavice, a uobičajena radnja odmotavanja čokolade čini se nemogućom misijom.
Kada površinu mora prekrije ledeni pokrivač, idealno je vrijeme za pecanje na kojem će vam pored rupe kroz koju planirate uhvatiti hranu, društvo praviti i tuljani. Iz nacionalnog parka, tog najvećeg rezervata u kojem temperatura dostiže i minus 60, stići će i polarni medvjedi. Držat će se podalje od grada, no dok se otapaju sve veće količine leda te životinje lunjaju u potrazi za mjestom za život i hranom.
Događa se to diljem Arktika, što pokazuju i primjeri video snimaka objavljeni na Instagramu na kojima se mogla vidjeti invazija stotine polarnih medvjeda na rusko selo.
"Kada sam bila mlada more bi se zamrznulo u rujnu, a sada se zaledi dva mjeseca kasnije. Naš odnos sa polarnim medvjedima jako se promijenio. Kada sam bila djevojčica odlazili bi u dubinu tundre u potrazi za njima. Sada nosimo pištolje i tijekom zime, jer često dolaze u grad, što posebno zabrinjava one koji imaju djecu", rekla je 40-godišnjakinja Mette Barselajsen, upraviteljica te gostinjske kuće.
Doći do tog mjesta nije baš ni lako, putuje se sa Islanda kroz Reykjavik, zatim vas čeka vožnja od 90 minuta, dva puta tjedno, od Akureyrija do Constable Point na Greenlandu. A nakon 15 minuta vožnje helikopterom Air Greenland stići ćete u Ittoqqortoormiit.
Cijene smještaja u ovom jednom malom hotelu kreću se od 90 dolara po noćenju. Smještajnih kapaciteta nema puno, no jako su udobni i topli. Kupaonice su zajedničke, kao i dnevni boravak, sa televizijom i DVD-om, i kuhinja. U gradu nema restorana, ali je tu jako dobar i dobro opskrbljen supermarket.
Prilikom odabira idealnog trenutka za odlazak važno je znati da sunce ne izlazi u prosincu i siječnju, i tada je polarno svjetlo najbolje vidjeti, no dnevni pogled nije toliko dobar. Polarne medvjede najlakše ćete susresti krajem zime, a snijega će biti sve do kraja svibnja.
