Nakon što je topnik britanskog Royal Air Forcea Frank Stone zarobljen 1940. u dobi od samo 18 godina, njegovi su mu zarobitelji rekli "Za tebe je rat gotov".
Prisjećajući se toga u kasnijem životu, Stone se mogao samo nasmiješiti i reći "mi smo imali neke druge ideje".
Te su se ideje pretvorile u ono što je danas poznato kao najveći pokušaj bijega iz Drugog svjetskog rata, po kojem je naknadno snimljen veliki holivudski film iz 1963. "Veliki bijeg" s Steveom McQueenom, Jamesom Garnerom i Richardom Attenboroughom u glavnim ulogama.
No, kako to obično biva, neki su detalji u filmu promijenjeni, kao što je primjerice preuveličana uloga Amerikanaca, a stvarna priča još je fascinantnija od samog filma.
Pogledajte trailer tog velikog filmskog hita:
Stone je bio jedan od 600 zarobljenih savezničkih vojnika koji su željeli pobjeći iz zatvoreničkog kampa Stalag Luft III u poljskom Zaganu. I to su za divno čudo i uspjeli - kroz jedan od tri tunela koje su mjesecima kopali ispod svojih nastamba. I iako je njihovo stremljenje za slobodom završilo na jedan način tragično, njihova je priča svakako trijumfalna.
Velik dio filma Veliki bijeg se temelji na stvarnim i posve točnim činjenicama. Saveznički zarobljenici, većinom Britanci no i Česi, Nizozemci te Norvežani, smatrali su svojom dužnošću bijeg iz zatvora. Nakon što je u njega stigao ozloglašenih umjetnik za bijeg, vođa čete Roger Bushell u prosincu 1942., zatvorenici su dobili svog organizatora.
On je rekao svojim zatvorskim drugovima "po svim načelima bismo trebali biti mrtvi. Bog nas je ostavio živima samo da bismo mogli pobjeći iz ovog pakla. Iskopati tri prokleto duboka i duga tunela - Tom, Dick i Harry. Bijeg jednim od njih će uspjeti!
Kopanje kroz beton nije bio lagan podvig za ekipu koja nije imala ni lopate, a bili su pod budnim okom svojih sumnjičavih čuvara.
Cijela je operacija uključivala čak 600 ljudi koji su kopali, proizvodili odjeću, krivotvorili papire, ometali stražare i pribavljali sredstva za više od 200 ljudi koji su namjeravali pobjeći. Muškarci su krijumčarili pijesak u dekama, a zbor iznad njih se pravio da pjeva kako ih čuvari ne bi čuli. Neki su čak proizvodili i destilirani alkohol kako bi podizali raspoloženje.
Na dan 24 ožujka 1944. zatvorenici su uspjeli probiti se kroz 102 metra dug tunel nazvan Harry. No, unatoč pomnom planiranju, tunel je bio 9 metara prekratak - a ta je užasna istina izašla na vidjelo kad su muškarci iskočili nedaleko od ograde, gdje su ih čuvari mogli vidjeti. Neizbježno, uključili su alarm i razbili nade zatvorenicima koji su još uvijek očekivali da će pobjeći.
Tek su trojica zatvorenika bili uspješni u svom naumu, ostalih 73 je ponovno zarobljeno, a Hitler je od polovice njih odlučio napraviti dobar primjer i pogubiti ih.
U filmskoj verziji jedino što se ne poklapa s istinom je najpoznatija scena u kojoj McQueen pokušava pobjeći na motociklu, što je čista fikcija. Također, u stvarnosti nisu svi zatvorenici sudjelovali u pokušaju masovnog bijega - bilo ih je čak 10 tisuća koji se u to nisu željeli uplesti.
Također, trojica koji su uspjeli pobjeći i koji su dali nadu preostalim zatvorenicima nisu bili Amerikanci, već Britanci. Još jedna zanemarena stvar koja nije spomenuta u filmu je to da je sljedeći zapovjednik Stalag Lufta III bio toliko zgrožen smakućima ljudi koji su pokušali pobjeći, da je ostalima dopustio da naprave sprovode.
