Napeta detektivska priča, ali i jezivi horor Rogera Zelaznyja

Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji pojavio se niz mlađih autora znanstvene fantastike koji su, u skladu s duhom tog vremena u kojemu su se počele propitivati sve društvene vrijednosti, odlučili porušiti dotad vladajuće postulate klasičnog ZF-a. Prije pojave Novog vala znanstvene fantastike - kako je taj književni pokret retrospektivno nazvan - ZF literatura mogla se ugrubo podijeliti u dva podžanra: u "tvrdu" znanstvenu fantastiku u kojoj se poštiovanje znanstvene logike smatralo normom i "pulp" znanstvenu fantastiku u kojoj je najvažnije bilo ispričati pustolovnu priču s puno jurnjave svemirskim brodovima, pucnjave iz laserskog oružja i uz - po mogućnosti - poneko oslobađanje prelijepih svemirskih princeza iz ruku zlih izvanzemaljaca. Autori Novog vala su, međutim, odlučili proširiti teritorij žanra, eksperimentirajući sa sadržajem i formom te stavljajući naglasak na stil, psihologiju likova i književnu vrijednost tekstova, ponekad nauštrb znanstvene konzistentnosti. Pisci poput Harlana Ellisona, J. G. Ballarda, Ursule K. Le Guin i Briana Aldissa u svojim su se djelima koristili raznim modernističkim i postmodernističkim postupcima, baveći se temama poput poštovanja ljudskih prava, seksualnog oslobađanja, ekologije, društvene pravde, te sve više zamagljujući granicu između ZF-a i "ozbiljne" književnosti. U najužem krugu najpoznatijih predstavnika Novog vala nalazi se i Roger Zelazny (1937. - 1995.), američki pisac i pjesnik čiji je zadnji roman "Noć u samotnom listopadu" nedavno u hrvatskom prijevodu Domagoja Čavraka objavila Zagrebačka naklada.