"To će učiniti snažniji dojam u narodu!", rekao mu je Pavelić. I 11. travnja navečer, poslije oproštajnoga susreta s Duceom, Pavelić i ustaše su se ukrcali u vlak koji ih je doveo do Trsta. A tamo su se sljedećeg dana, na preduskršnju subotu, 12. travnja, razdvojili. Većina je nastavila autobusima, a poglavnik s najbližim suradnicima, osobnim vozilom. Na Uskrs je Pavelić s pratnjom prešao dotadašnju talijansko–jugoslavensku granicu na mostu između Rijeke i Sušaka.
Vozeći se Gorskim kotarom, zadržali su se u Delnicama i Ogulinu. Ususret su im pohitali povjerenik za unutarnje poslove dr. Milovan Žanić, šef njegova kabineta Aleksandar Spic, ravnatelj Hrvatskoga državnog novinskog ureda (HDNU) Ivo Bogdan i Jure Pavičić. O tome je Hrvatski narod zabilježio:
"Poglavnik je zagrlio i poljubio Žanića, svoga starog političkog druga i suradnika. Bio je to dirljiv susreta s ustašama koji su se vozili autobusima. Kolona je krenula prema Karlovcu zaustavljajući se na više mjesta". List je naveo kako je Pavelića u Dugoj Resi dočekao veliki slavoluk: "Živio ustaški poglavnik". Viđenje sa Slavkom Kvaternikom bilo je dogovoreno u Karlovcu, posljednjoj postaji prije ulaska u Zagreb, u kome su očekivali Pavelića 14. travnja. Ali ni tad ga nisu dočekali.
Kao poglavnikov zamjenik, Slavko Kvaternik, bez dogovora s Pavelićem, još 10. travnja potpisao je prve zakone: o osnutku vojske i mornarice NDH te o tome da do uspostave vlade "odjeli banske vlasti obavljaju sve administrativne poslove", a da državi pred očima svijeta dade kakav-takav legalitet, na brzu ruku sačinio je takozvano privremeno Hrvatsko državno vodstvo, uz obećanje da će ministre u vladi izabrati Ante Pavelić.
Na čelo toga privremenog vodstva stao je još neizliječeni pisac Mile Budak, zamjenik mu je postao Mirko Puk, a članovi: Andrija Artuković, Branko Benzon (obojica su se netom vratila iz izbjeglištva u Njemačkoj), Jozo Dumančić, Mladen Lorković, Ismet Muftić, Marko Vardić, Jure Vranešić i Milovan Žanić. Kao povjerenici su imenovani: za financije Vladimir Košak, za željeznice Josip Marković, a za vojsku i mornaricu Slavko Štancer. Edi Bulatu pripala je lisnica ministra za Dalmaciju, dok je Mirka Jereca dopala dužnost pročelnika Hrvatskog ustaškog nadzornog stožera.
Najprije se na posao bacio Milovan Žanić, koji je kao čelni policajac okupio provjerene kadrove iz ranijeg razdoblja uzidavši tako institucije od kojih se pučanstvu ledila krv. Dotle je stožernik Jerec strogo upozorio ustaške povjerenike da "najsrdačnije dočekaju njemačku vojsku". Kao napose revan iskazao se Jurica Frković, ustaški zapovjednik u Gospiću, koji je na svoj prijedlog, ali uz suglasnost iz Zagreba, uhitio uglednije Srbe i osumnjičene komuniste.
U Crikvenici je platio glavom ustaša Pero Kvaternik, mlađi brat Slavka Kvaternika, u pokušaju da 10. travnja preuzme vlast. Ustrijelio ga je mornar Mirko Plajvajz, kome je bio nadređen. Uz silnu pompu, Peru Kvaternika su proglasili "prvom ustaškom svetom žrtvom". Nekoliko dana potom, nadasve svečano, pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju. Nad grobom mu je govorio brat Slavko, dok je vjerski obred predvodio primat katoličke crkve, nadbiskup Alojzije Stepinac. Pavelić nije stigao na Perin sprovod.
Konačno, evo poglavnika nadomak Zagrebu, nakon što su ga izvijestili da je glavni grad "očišćen od nepoćudnih". U Karlovac je stupio 14. travnja, drugi dan Uskrsa, ali ne ujutro, nego kasno noću. Tamo je i prenoćio. Najavljeni doček u Zagrebu bio je pomaknut za 15 sati.
U Hrvatskom narodu čitamo pod upadljivim naslovom: "Kako je poznato, od jučer rano ujutro dr. Ante Pavelić je na hrvatskom teritoriju te u stalnom kontaktu sa svojim zamjenikom Slavkom Kvaternikom i hrvatskim državnim vodstvom. Putovanje poglavnika kroz Hrvatsku bilo je pravi trijumf hrvatske državne misli. Velika povijesna promjena". Nepotpisani izvjestitelj piše: "Jednako su oduševljeno pozdravljali poglavnika i oni koji su ustaškom pokretu bili odani, kao i oni koji su prema njemu do jučer bili rezervirani".
Slavko Kvaternik se autom dovezao u Karlovac, a novinar ga sad oslovljava kao generala. Smjestio se u ustaškom stanu, u donedavnoj Kadetskoj školi. Dočekao ga je starješina dotadašnjeg Sudbenog stola, ustaša dr. Ante Nikšić, koji je, kako je naznačeno, "izveo prevrat u Karlovcu bez žrtava".
Prvi dodir Pavelića i Kvaternika desio se pred ulazom spomenuta ustaškoga stana. Kroničar Hrvatskoga naroda patetično javlja: "Susret poglavnika i njegova zamjenika duboko je ganuo sve prisutne. Na to je Kvaternik čvrstim glasom izrekao nekoliko riječi dobrodošlice. Tek mali dio prisutnih mogao je čuti poglavnikov govor koji se obratio muški:
'Hrvatska braćo i sestre', počeo je Pavelić čvrstim i zvučnim glasom, 'neću vam govoriti dugo jer u nas ustaša nije običaj govoriti nego raditi. Trebalo je', rekao je Pavelić uznahvalivši saveznike Njemačku i Italiju, a koje je Beograd prokazivao kao opasne susjede, 'samo malo dana borbe i Jugoslavije više nema! Govorili su nam da smo fantasti, a sad se vidi da smo mi bili u pravu, a oni su luđaci i drznici. Uspostavili smo državu, uz pomoć ustaške desnice, ustaške krvi, uz pomoć prijatelja Hitlera fuhrera i Ducea Mussolinija.'
Kod spomena njihovih imena zrak se prolama od oduševljenih pokliča. 'U ovom času naše misli i naši osjećaji idu velikom njemačkom narodu i njegovoj nikad nepobjedivoj vojsci, i prijateljskom talijanskom narodu i njegovoj bratskoj vojsci. U Hrvatskoj vladat će red i rad. Svatko će biti odgovoran poglavniku, a poglavnik će biti odgovoran hrvatskom narodu.'" Bio je to prvi Pavelićev govor u Hrvatskoj nakon 12-godišnjega izbivanja. O tome Hrvatski narod kaže:
"Vraća se nakon 12 godina provedenih u izgnanstvu kao golub mira i sunčanoj Hrvatskoj kao vjesnik slobode, kao osloboditelj. Vraća se na Uskrs, divne i sretne koincidencije, odvalivši kamen iz groba slobode Hrvatske države. Uskrsnuvši je slavno uz pomoć velikoga genija i vođe njemačkog naroda Adolfa Hitlera". Zagrebački gradonačelnik dr. Jozo Dumandžić preuranio je pozivom Zagrepčanima da dočekaju "obnovitelja nezavisne Hrvatske":
"Naš godinama s neizmjernom ljubavlju i beskrajnim nadama očekivani poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić stupio je na sveto hrvatsko tlo i stići će u Zagreb čim budu završene pripreme za njegov doček". Da potom dođe do ispravka, ali iz ureda Slavka Kvaternika: "Hrvatski narode, dajem Ti radosnu vijest da se Tvoj slavom ovjenčani Poglavnik vratio u glavni grad Zagreb i preuzeo svu suverenu vlast u nezavisnoj Hrvatskoj. Naš Poglavnik šalje Ti svoje pozdrave i daje Ti svoje energije, svoje srce i svoj um i radit će za Tebe dan i noć kao i dosad. Ti ga slijedi da vazda budemo: Za dom spremni!".
Upadljive su snimke s dočeka kad djevojke u šestinskim nošnjama daju Anti Paveliću cvijeće, a i dr. Mile Budaka koji je izašao iz bolnice još neoporavljen da ga pozdravi.
U Splitu su prvi požurili da izmijene imena brojnih ulica i trgova, a novim "dostojnim nazivima" kumovao je opunomoćenik za Dalmaciju, dr. Edo Bulat. Pa je Narodni trg preimenovan u Trg dr. Ante Pavelića, Francuska obala postala je – Obala Adolfa Hitlera, Marmontova ulica – Benita Mussolinija, Meštrovićev put - Ustaški put, Obala vojvode Stepe – Obala generala Slavka Kvaternika, Wilsonova obala – Obala dr. Mile Budaka, a Tartaglijina ulica – nazvana je po Milanu Luetiću, poginulom ustaškom borcu.
Strogo kontrolirane novine od prvih dana NDH vidljivo su najavile smjer kojim će ploviti ustaški brod. Iz novina saznajemo da je Mladen Lorković govorio u Donjem Miholjcu s proljeća 1941.: "Hrvatski se narod mora očistiti od svih elemenata koji su za taj narod nesreća, koji su tome narodu tuđi i strani, koji u tome narodu rastvaraju zdrave snage, koji su taj narod kroz stoljeća i desetljeća gurali iz jednoga zla u drugo. To su naši Srbi i naši Židovi!".
Naslov Hrvatskog naroda: "Na ustaškom slavlju u srcu Poglavnikove kršne Like, u Gornjim Kisinjama podno Velebita, gdje je pukla prva ustanička puška, govorio je doglavnik Mile Budak." Uz krupni podnaslov: "Između nas i njih tamo, nažalost, nema pomirenja! Mi ne možemo na istom komadu zemlje biti ni kuće kućiti, a pogotovo ne možemo s njima državu stvoriti! – rekao je doglavnik Budak."
Od brojnih događanja u kulturi, poslije rata dugo je bio skrivan detalj o prisezi državi i poglavniku koju su izrekli svi članovi ansambla Hrvatskoga narodnog kazališta (u eri NDH: Državnog) pred ustaškim intendantom Dušanom Žankom. On je izrijekom zahtijevao da mu u novinama pišu ime samo inicijalom, dakle D. Žanko. Jer Dušan, zaboga, kršten po srpskom srednjovjekovnom caru, parao je uha najzadrtijim zagovornicima punokrvne hrvatske rase.
Žanko je novinarima izjavio da će s početkom njegova mandata "u hrvatskome kazalištu zavladati čista etnička orijentacija". Preopširno bi bilo nanizati najpoznatija imena umjetnika koji su morali izaći na binu i gromko ponavljati Žankove riječi o vjernosti Hrvatskoj i Paveliću, u nazočnosti dvojice golobradih svjedoka iz Ustaške mladeži.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Strašno je bila JEZIVA NDH da ju je čak 100 zemalja svijeta priznala, a Titina Juga nije bila jeziva, pobila je po tvrdnjama samih partizana poslije 1945. kod Bleiburga, maribor samo u tri dana preko 30 tiusća ustaša koje su ... prikaži još! se predale..I Juga nije bila jeziva, a NDG je bila, To je novinarstvo koje ne smije napisati kako u Srbiji komandanat vojske pjeva četničke pjesme...to nije JEZIVO za srpske novinare u Hrvatskoj
Neznam kakvi je to novinar i sa cije je strane da pise stvari koje su se desavale prije 70 godina meni se vidi da on sam sa sobom vodi rat
Maček je glavni krivac za pokolj koji se dogodio u režiji ustaša!