Njihove priče kao da su izašle iz serije "Sluškinjina priča" - trudne žene sklonjene na stranu, daleko od očiju društva, zavezane tijekom porođaja, udaljene od svoje novorođene djece koju ne smiju vidjeti.
Više od pola stoljeća neudane su žene (koje za to nisu dale privolu) u Kanadi slane u domove kako ne bi rađale u tajnosti, kaže izvještaj objavljen prije nekoliko dana koji ukazuje na to da je država prisilila tisuće majki da se odreknu djece i daju ih na posvajanje.
Izvještaj poziva federalnu vladu da objavi formalnu ispriku za praksu koja je, piše Washington Post, bila ustaljena praksa od 1945. godine do kraja sedamdesetih.
Mnoge političare i sociologe to podsjeća na još jednu sramotnu praksu iz kanadske prošlosti, a to je organizirano oduzimanje djece iz indijanskih plemena te premještanje u bjelačke obitelji na preodgoj.
Iako je politika posvajanja bila pod jurisdikcijom kanadskih provincija i teritorija, federalna im je vlada osigurala sredstva za "rješavanje" problema trudnica. S time su se održavali domovi za neudane majke, te sve ostalo vezano uz organizaciju posvajanja.
Izvještaj kaže, piše WT, kako je neetična politika ukorijenjena u društvenim normama post-ratnog perioda, kada je društvena stigma neudanih žena koje djecu odgajaju van netradicionalnih "nuklearnih" obitelji bila tako jaka da su mnoge žene poslane da "odrade" trudnoću u domovima koje su, najčešće, vodile vjerske zajednice.
Oko 95 žena koje su tamo rodile morale su svoju djecu dati na usvajanje, kaže izvještaj. Statistički podaci kažu da je riječ o ne manje od 600.000 poroda od 1945. do 1971. godine.
Neprofitna organizacija Origins Canada koja pomaže ljudima koji su na taj način udaljeni od bioloških familija kaže kako je vladao sentiment da "ako rodite u jednoj od tih ustanova, možda se možete dovoljno "rehabilitirati" da vas netko oženi".
Mnoge žene koje su svjedočile pred komisijom koja je radila izvještaj rekle su kako su bile podvrgnute zlostavljanju u tim domovima. Pratili su im kretanje i davali lažna imena kako ne bi imali ikakav kontakt s vanjskim svijetom.
Eugenia Powell, koja je u takvu jednu instituciju poslana 1963. kada je imala 17 godina na nagovor svećenika, rekla je kako se osjećala kao da "ne postoji",
"Tuga i sramota su nam bili stalna pratnja", kaže Powell koja je jedna od voditeljica Origins Canada.
Tijekom poroda liječnici su ih na silu vezali i davali im previše lijekova za smirenje. Većina ih nije smjela primiti, nahraniti ili pogledati svoje novorođene bebe, neke žene nikada nisu niti saznale jesu li rodile djevojčicu ili dječaka.
Ono što je uslijedilo bio je neprestani pritisak - uz pomoć laži i nasilja - da predaju svoju djecu na posvajanje. Niti jedna žena nije bila upoznata sa svojim pravima niti je dobila savjetovanje.
Nekima je rečeno da će "tradicionalne, bijele obitelji srednje klase pružiti djetetu dom prepun ljubavi", a nekima se čak lagalo da su bebe preminule pri porodu.
"Meni je rečeno da ću se s vremenom udati i zaboraviti svoje dijete. Kada majka zaboravi svoje dijete?", kaže Powell.
"Nikada nećeš vidjeti to dijete, a ako ga potražiš uništiti ćeš život njemu, sebi i obitelji koja će ga posvojiti", rekla je socijalna radnica Sandri Jarvie, još jednoj žrtvi sistema.
Nekima je rečeno da nabave štene s kojim će "popuniti rupu u srcu" te da nikada ne govore o tome što im se dogodilo. Jedna trećina neudanih žena koje su prisiljene odreći se djece bile su tako istraumatizirane da više nikada nisu imale djecu, stoji u izvještaju.
"To kako su se u to doba tretirale neudane majke u postratnoj Kanadi je možda bio produkt vremena, no svejedno je ta praksa, iz bilo koje perspektive, izrazito okrutna", zaključak je izvještaja.
"Bol i tuga nakon gubitka mog prvorođenog djeteta nikada nisu otišli. Nikada se nisam do kraja oporavila, ali to je sve ostalo u nekoj magli jer je to bio jedini način da nastavim sa svojim životom", rekla je Powell koja se kasnije udala i imala još djece.
Žene i potomci od kojih su razdvojeni često imaju problema s time da se ponovno spoje. Nepregledna birokracija ili činjenica da su mnogima dosjei zapečaćeni jako odmažu.
"Put koji sa prošla da pronađem majku bio je najtraumatičnije iskustvo mog života", kaže Dianne Poitras.
Praksa koja neudane žene prisiljava da se odreknu djece bila je dugo prisutna u Velikoj Britaniji, SAD-u, na Novom Zelandu i u Australiji.
Australski je Senat proveo istraživanje koje je rezultiralo isprikom tadašnjeg premijera 2013. godine. Osim formalne isprike, Kanada traži da federalne vlasti osnuju fond koji osigurava pomoć u potrazi za članovima obitelji, preskakanje birokracije i psihoterapiju.
"Nesretan je to dio povijesti Kanade s kojim se moramo razračunati. Ne možemo ispraviti nepravde ali možemo dati podršku žrtvama", stoji u izvještaju.
