Nije pitanje što smo skrivili, nego gdje smo zakazali

Kaže Seneka :¨Onaj koji učini dobročinstvo neka šuti, onaj koji ga primi, neka priča“.

Imamo virus, opasan po život i sve što sobom nosi, imao potres koji je  u nekoliko sekundi uništio  glavni grad, njegovo srce, njegov centar, imamo poplavu, … pitam se što nas još očekuje?  

I većina se naivno pita – što smo to dragom Bogu skrivili?

A nikome od njih ne pada na pamet da se iskreno priupita što smo to mi dragom Bogu učinili? Koliko smo ga razočarali? Gdje smo zakazali? Možda smo narušili neke od sedam smrtnih grijeha?

Jesmo li prekršili svih sedam smrtnih grijeha ili uopće ne znamo za njih? A možda i znamo ali mislimo da oni koje činimo nisu baš ti „smrtni“?! 

Primjerice: Ženiti se s više od 500 gostiju jer - mi smo sretni i  bogati, pa neka to svi znaju , posebno oni koji će poklonima nadoknaditi sve naše  troškove?! 

Ili – idemo na tulum, bez obzira gdje je i koliko nas je. Mladi smo. Zdravi smo. Nama nitko ništa ne može. Još gore kada oni koji ne vjeruju ni u šta pa ni  opasnost od virusa jer to je sve „izmišljotina“. Isto tako imamo gomilu pratitelja koji koriste svoju spretnost u medijskim komunikacijama, kojima  plasiraju poruke ispunjene netočnim, kukavičkim idejama koje su manifestacija svih sedam smrtnih grijeha u tim jednoj.

Zato se u tim našim naivnostima i nepoznavanju onih koji nas okružuju lažnim manifestima i prljavim podmetanjima upitajmo zašto podnosimo da njihove zablude budu manifestirane kao greške svih nas? 

Tim prije što možda i neki svećenici nisu bezgrešni, posebno nakon što vidimo da je e Papa  Franjo izričito  savjetovao (blago rečeno) da nema uzimanja novca u crkvi: vjenčanja, krštenja, pogrebi,… sve se to ne naplaćuje. Dakle crkva ne smije naplaćivati tvoju pripadnost istoj. 

Što ćemo onda dalje? Kako sada kod ove strašne poplave koja je nakon potresa zadesila Zagreb. Zar nam nije jasno da neprekidno stižu poruke našoj savjesti, moralu, poštenju, humanosti,….?

Vidim da ne razumijemo i vjerojatno nikada nećemo!

Zato vas usredno molim, sve vi TAKOZVANE SPISATELJICE, zaštitnice tko zna čijih prava, idealistične, serijski nadobudne  KOLUMNISTICE, NAVODNE političke zagovornice ljudskih, ženskih i dječjih prava - zaustavite se ovoga puta. Molim vas.  

I ponovno - molim vas nemojte zlouporabiti za vašu osobnu reklamu ovaj hrabar i savršen i nevjerojatan potez gospođe ili gospodične Mirne Mrčele koja je pomogla invalidu Josipu Šimiću i izvukla ga iz potopljenog automoblila uz uzvike ohrabrenja djevojke Zorane, dok su se nedaleko šetajući muškarci „hrabro“ oglušili na borbu za život pred njihovim očima. 

Da, vrijedno je svake pohvale, divljenja i poštovanja, ali ne vašeg. Jer kada vi progovorite to je uvijek u službi vaše  vlastite promocije i onih koji vam trebaju, a napada na one koji vama osobno smetaju ili onima koji vas plaćaju. 

Pustite tu super ženu i tog krasnog čovjeka da žive svoje živote bez vaše „pomoći“ i hvalospjeva. Kad već osobno  niste bili tamo da vi to budete. Jer spomenuta hrabra gospođa ili gospodična Mirna nije ušla u vašu kolumnu, nego u vodu da spasi invalida  Josipa  Šimića.