Škotski Hebridi su krševiti arhipelag omotana maglom, njezine nazubljene stijene izbijaju iz Sjevernog mora poput očnjaka nekog vodenog Levijatana. No, u vedrih dana voda postaje plava, a otoci, osvijetljeni sunčevom svjetlošću, izgledaju idilično. 26. prosinca 1900. bio je jedan takav dan, prema kapetanu Jamesu Harveyju, koji je poslan na otoke Flannan kako bi dostavio potrepštine trojici svjetioničara na otoku Eilean Mor.
No, unatoč lijepom vremenu, Harvey je imao predosjećaj da nešto nije u redu. Približavao se obali sa zamjenskim svjetioničarem Jamesom Mooreom koji je kasnio šest dana zbog lošeg vremena. No kad su se približili obali vidjeli su da zastava nije podignuta, nitko ih nije nestrpljivo dočekao, kao što je to bio običaj. Potrubio je i dao svjetlosni signal, ali sve je ostalo bez odgovora. Kad je Moore zakoračio na obalu i ušao u svjetionik vidio je da kamin nije bio upaljen već danima. Ono na što su naišli ostat će misterij idućih stoljeća.
Svi su satovi bili zaustavljeni, kreveti spremljeni, a nedostajala su i dva od tri impregnirana kaputa koje bi nosili u zimskim mjesecima. Opsežna potraga potvrdila je ono što je Moore posumnjao: sva trojica su nestala bez traga.
James Ducat, 43, Donald MacArthur, 40, i Thomas Marshall, 28, bili su jedni od prvih svjetioničara na Eilean Mor i, u vrijeme njihovog nestanka, jedini stanovnici otoka. U sedmom stoljeću jedan irski redovnik, sv. Flannan, sagradio je kapelicu na Eilean Moru, čije ruševine i danas stoje. Međutim, ubrzo nakon posvećenja građevine, irski redovnik i njegovi sljedbenici pobjegli su s toka tvrdeći da ih muče 'čarobna bića'. Priče o mitskoj rasi 'malih ljudi' o kojima su pričali mještani okolnih otoka i dalje su kružile. Pastiri koji su se brinuli samo za stalne stanovnike otočića, a to su bile ovce, nazvali su otok kao 'drugu zemlju' i nikad tamo nisu htjeli prenoćiti.
No, unatoč takvom ugledu Eilean Mor, Svjetioničarski odbor odlučio je izgraditi svjetionik na otoku 1895. godine. Nestanak se dogodio samo godinu dana nakon što je svjetionik dovršen – 7. prosinca 1899. Još 15. prosinca 1900. dakle desetak dana prije no što su Moore i Harvey stigli na svjetionik, s broda Cosmopolitan Line Steamers kapetan je javio da na svjetioniku Eilean Mor ne gori svjetlo. No, nitko nije proslijedio poruku Svjetioničarskom odboru.
Ubrzo nakon Mooreovog strašnog otkrića, zapovjednik Upravnog odbora Northern Lighthousea Robert Muirhead pokrenuo je istragu. Volonteri koji su pretraživali otok pronašli su da nedostaje kutija s konopima za sidrenje, iako je bila čvrsto uglavljena u pukotinu i dobro pričvršćena. 'Bilo je očito da ju je morala iščupati velika sila“, zapisali su, a prenosi portal Ozy.
Ovaj prvi dokaz doveo je Muirheada do zaključka da su muškarci pokušali stabilizirati kutiju konopaca za privezivanje i da ih je povukao val. Ali nisu svi u Upravi sjevernog svjetionika bili uvjereni u tu priču. Zašto nijedno tijelo nije bilo izbačeno na obalu? Zašto je jedan od muškaraca otišao bez kaputa usred silnog vjetra bez kojeg se nije moglo ni izaći? I kako bi tri iskusna pomorca baš tako odnio val?
Sve to dovelo je do novih kalkulacija – je li jedan ubio drugu dvojicu, pa onda sebe?
Druge teorije gledaju na tajnovitu povijest Eilean Mor otoka i tu traže odgovore, tvrdeći da su muškarce odvela tzv. čarobna bića. Treći pak da su ih oteli vanzemaljci, četvrti vjeruju u gusarski napad, pa čudovište iz Loch Nessa… No, unatoč ezoteričnim pretpostavkama koje su se više od jednog stoljeća vrtjele oko nestanka svjetioničara, mnogi stručnjaci tvrde da nema misterije i nikada je nije bilo.
Godine 2015., prirodoslovac John Love objavio je u svojoj knjizi ' Prirodna povijest svjetionika', da je nestanak lako objašnjiv i da je trojicu svjetioničara naprosto povukao val u Ocean.
