Pjesnik, književnik, novinar, politički komentator, DJ, biograf Johnnyja Casha, povremeni glumac... ponekad se čini da je svijet preuzak za 57-godišnjeg njemačkog autora Franza Doblera. Nijemci zato nikada ne mogu biti sigurni odakle će sljedeći put iskrsnuti ovaj svestrani umjetnik. Posljednje čime je Dobler privukao svjetla kulturne scene u Njemačkoj bio je kriminalistički roman "Murjak u vlaku" s kojim se pod ruku iz beogradskog zaputio u zagrebački Goethe Institut. Vlakom dakako, kako bi krimić predstavio sretnicima koji su imali priliku na njemačkom pročitati roman koji je u totalnom pohodu na književne nagrade prošle godine osvojio i prestižnu nagradu Deutscher Krimi-preis.
Njemački književni kritičari padali su u ekstazu opisujući kako je Dobler prkazao 43-godišnjeg kriminalističkog inspektora Roberta Fallnera kojemu jednog dana nije preostalo ništa drugo nego da 18-godišnjeg kriminalca Maaroufa, porijeklom Libanonca, ucmeka iz pištolja u stanu njegovih roditelja kad je lakomisleni balavac posegnuo za oružjem. Problem je nastao kad se ispostavilo da je pištolj za kojim je mladić posegnuo, netragom nestao, a tako i materijalni dokaz na kojem je inspektor temeljio svoju priču o nužnoj samoobrani. Maarouf ga je stao proganjati u snovima, rugati mu se i pomalo je počelo prijetiti da inspektor izgubi i razum i život od nekoga koga je već ubio. Psihijatrica mu je zato preporučila da počne putovati vlakovima i zapisivati sve što mu putem padne na um. Ideja o vlakovima kao terapeutskom sredstvu očito odatle što je Doblerov otac radio na željeznici.
Vlakovi su za mene ultimativno prijevozno sredstvo. U automobilu sam napet, čak i kao suvozač stalno pritišćem kočnicu. U vlakovima sam, međutim, doživio najbolje razgovore i poznanstva. U vlaku mogu mirno promatrati krajobraze kroz prozor, kao u kakvom dokumentarcuobjasnio je prije nego što će nam prikazati kratak film, snimljen na putu iz Beograda u Zagreb, u kojem je zavaljen u kupe ili s pićem i cigaretom na hodniku čitao dijelove romana. Tako smo iz zapisa Doblerovog junaka iz putovanja po cijeloj Njemačkoj doznali da je o vlakovima kao tehnološkoj novotariji izvjesna medicinska studija iz 1835. tvrdila sljedeće: "Tom paklenom čeličnom prijevoznom sredstvu trebalo bi zabraniti prometovanje jer je opasna po život! Pri tolikim brzinama nastupaju moždana oboljenja." Doznali smo i to da je slavni njemačko-židovski novinar-satiričar i književnik Kurt Tucholsky kolodvore smatrao mjestima na kojima počinju sve dobre priče.
Dobler je Tucholskog opisao kao "simpatičnog čovjeka koji je počinio samoubojstvo (1935.) kako više ne bi morao diskutirati s nacistima" i pitao se: "Je li možda razlog za povećani broj samoubojstava posljednjih godina to što ima sve više nacista?" To isto pitanje postavili smo stoga i Dobleru nazad.U Njemačkoj se sve to već izmiješalo. Pegida, AfD, prosvjedi u Dresdenu, neonacistička scena, da bi na sve to u jednom trenutku naišao i taj izbjeglički valobjasnio nam je ono što se često zaboravlja da je desnica bila u usponu i prije nego što je uslijedio izbjeglički val, praktično da su izbjeglice poslužile kao izgovor za postojanje radikalne desne scene.Zastrašujuće je da je na desnici toliko, nazvao bih ih, jednostavnih ljudi. Možete li to zamisliti, oni doista misle da će im migranti nešto uzeti!? To je način razmišljanja, u stilu, ja sam jako slab, ali barem postoji netko slabiji i od mene.
Oni osjećaju da s politikom nešto nije kako bi trebalo biti, ali ne vide kako bi to mogli promijeniti i onda se okreću protiv slabijih od sebenastavio je Dobler za kojega uspon ekstremne desnice u Njemačkoj ima posebnu težinu. Ne samo zbog "njemačkog bremena povijesnog naslijeđa", nego i zbog temeljne razlike između, primjerice, francuskih desnih ekstremista i njihovih njemačkih pandana.Na Le Penovu stranku se izraz "nacisti" jednostavno ne može primijeniti, to je ekstremna desnica u klasičnom smislu riječi. Za razliku od Njemačke i nekih drugih zemalja u kojima nacisti doista postoje. Neopisivo me razočarava svaki put kad vidim da ljudi zapravo nisu ništa naučilikazao nam je Dobler.
O odgovornosti i krivnji za izbjeglički val više od milijun izbjeglica s Bliskog istoka i Mediterana tijekom 2015. godine prema Njemačkoj, za njega nema nikakve sumnje.Činjenica je da Njemačka danas na izvozu oružja zarađuje više nego ikada, mislim da je u svijetu po zaradi od izvoza oružja sad na trećem mjestu. Izbjeglički val je naprosto posljedica toga i sad će se tim novcem morati zbrinjavati izbjeglice. Bilo je iluzorno smatrati da Njemačka u središnjoj Europi nema ništa s tim ratovima po Africi i na Bliskom istoku. Bila je to očita budalaštinapoentirao je. Već godinama povremeno piše za dnevne listove Süddeutsche Zeitung i Junge Welt, često kritički napadajući konzervativne političke krugove. U katoličkoj konzervativnoj Bavarskoj u kojoj živi veći dio života, stoga ima pune ruke posla.Dok sam tamo odrastao, u 60-ima i 70-ima, bavarski CSU imao je moć koja se mogla usporediti s onom koju je u DDR-u imao SED.
U umjetnosti i kulturi uvijek je postojala snažna opozicija tome. Bio je to poseban izazov. Mada, u Bavarskoj je uvijek postojao i onaj dio koji je bio toliko reakcionaran da se s njime nije moglo baš ništa učinitiobjasnio nam je i dodao da je u životu često susretao ljude koji su bili izraziti lokalpatrioti, a iz njihovih se usta svejedno moglo čuti kako o svom zavičaju govore užasne stvari. Kad ga je netko podbo da je za Augsburg u kojem živi, Bertolt Brecht rekao da je to grad u kojem je jedino što vrijedi željeznička linija prema Münchenu, odgovorio je da grad nije baš neka premija, ali da je on rođen u Münchenu, a u Augsburgu mu je još uvijek dovoljno dobro da ne bi bježao iz njega.
