Life
400 prikaza

Novim mostom je lakše i do velikih peljeških vina

Grgo Jelavić/PIXSELL
Kažu da će putovanje do krajnjeg juga trajati, ovisno o gužvi, između 20 minuta i dva sata manje, ali sad možemo i više butelja voziti kući...

Da je Pelješki most gotov i u prometu, još je u siječnju objavila Poljoprivredna zadruga Putniković. Njihov je Pelješki most vino od najznačajnije hrvatske crne sorte plavca malog iz berbe 2019. i hvalevrijedan je marketinški projekt, ali možda je bolje bilo za prigodno vino odabrati neko iz 2018., kad su Kinezi započeli gradnju.

”Vjerujemo da će se o berbi 2018. pričati sljedećih godina kao o izuzetnoj. Posebno bi plavac mali trebao biti zapamćen”, rekao je predstavljajući vina te berbe Ivica Kovačević, tadašnji predsjednik regionalnog udruženja Vino Dalmacije.

Iz te je godine sad na tržištu Plavac mali vinarije Grgić, koju za proslavljenog hrvatskog i kalifornijskog vinara Mikea Grgicha u Trsteniku vodi Krešo Vučković Baggio. Osnovana je 1996. i među prvima kod nas uvela obavezno odležavanje vina od plavca u novim drvenim bačvicama. Dvije godine prije toga, Luka Bebić je na sastanku Kluba HDZ-a iznio ideju o gradnji Pelješkog mosta koja će “potaknuti razvoj Pelješca, a Hrvatska više neće ovisiti o volji Bosne i Hercegovine kad se radi o slobodnom prolasku kroz Neum”. Te 1994. Badel 1862 napunio je legendarni Dingač koji se više od 20 godina prodavao kao arhivsko vino s Pelješca. Upravitelj Poljoprivredne zadruge Dingač, s kojom je Badel surađivao, bio je danas legendarni Mato Violić Matuško. On je prve boce pod privatnom etiketom napunio 1998. Tad je Luka Bebić ponovio ideju o gradnji mosta tijekom saborske rasprave o Zakonu o otocima. Matuško je za nekoliko godina stvorio vinsko carstvo, a Hrvatskoj su trebala dva desetljeća da stvori uvjete za početak gradnje.

Most je 2000. uvršten i u županijski prostorni plan, a iz te se godine među vinima s Pelješca pamti Postup Donja Banda. Priču o gradnji aktualizirao je Ivo Sanader 2003. tijekom kampanje za parlamentarne izbore na kojima je HDZ pobijedio SDP i vratio se na vlast. Te godine je Vedran Kiridžija napravio jedan od svojih legendarnih Dingača koji je bio odličan i 2018. kad je gradnja konačno započela: na kušanju u Esplanadi nije bilo naznaka da će mu kakvoća početi padati. Kakvoća vina, a ne mosta.

Lokacijska i građevinska dozvola ishođeni su 2005. Premijer Ivo Sanader otvorio je “radove” u Komarni, a Marija Mrgudić obrala grožđe za jedan od najboljih Postupa s njezinim nadimkom Mare. Euforične najave gradnje i depresivna odustajanja od nje izmjenjivala su se do 2011. i “treska o pod” nakon što je Europska investicijska banka odlučila da gradnju mosta neće financirati jer se “ne uklapa u dugoročnu viziju EU”. Godinu lošu po most po dobrom pamti osebujni vinar Frano Miloš iz Ponikava. Napravio je svoje legendarno vino Stagnum, koje je i danas u prodaji. Europljani su 2012. ipak poslali signal da bi sufinancirali projekt hrvatskog povezivanja koji ne bi bio preglomazan, a Anto Grgurević iz Janjine pustio je na tržište Plavac mali sivi. Bilo je to prvo vino od prirodnog mutanta čije su bobice “posvijetlile” pa ni vino nije crno. Godinu potom Hrvatska je i službeno ušla u EU, a Komarna i službeno postala vinogorje. Ipak, trebalo je pet godina da Kinezi počnu po slovenskom projektu europskim novcem graditi najvažniji hrvatski most. Dingači, Postupi pa i “obična” pelješka vina od plavca iz tog razdoblja ostala su hrvatska. Još su na tržištu i svatko može pronaći butelju iz berbe koja odgovara nekoj njegovoj uspomeni. Od ovoga ljeta svatko može i s Pelješca voziti Hrvatskom vina koliko želi. Prije je preko Neuma pošiljka često prolazila i carinske procedure, čak i ako se vozilo nekoliko boca, a sad količina ovisi samo o tome koliko u prijevozno sredstvo stane.

 | Author: PROMO PROMO

Dingač Bura je vino koje treba kupiti i čuvati

Srdela, kamen s morskom travom, pa kamen okupan suncem, zrela šljiva i još pokoje suho voće, rogač, badem, a konačno i mediteransko bilje te fini papar neke su arome Dingača Bura iz 2007. I te je godine Ivo Sanader otvarao gradilište mosta, kao i svake, kad nije imao što pametnije raditi. U ovom 15-godišnjem Dingaču treba polako otkrivati mirise iz čaše i čekati da se iskaže u punom sjaju. Aktualna je berba 2018. i u Vrutku stoji 250 kuna te je treba kupiti pa ‘zaboraviti’ na deset godina.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.