Četvorka iz Atlante - Troy Sanders, Brent Hinds, Bill Kelliher i Brann Dailor - proteklih dvadesetak godina čine heavy metal zabavnim, nepredvidivim i, ništa manje važno, vrhunskim šouom provocirajući u parodijskim videospotovima (ipak im je ‘’The Motherload’’ priskrbio Guardianovu titulu seksista godine te 2014.), ali i organizirajući koncert na neobičnim mjestima, poput, primjerice, akvarija. Mastodon se u razmišljanju o albumu uvijek vrti oko polaznog koncepta ili teme pa su tako dosad opjevali Mobyja Dicka, zaigrali se s dinosaurima i čudnovatim pojavama, oživjeli Rasputina i do zadnjih nekoliko godina nisu sebe doživljavali preozbiljno, čak ni u mračnoj prog rock stvarčini ‘’Oblivion’’. Njihova inovativnost u poigravanju sa žanrovima u ‘’Leviathanu’’ (Relapse, 2004.) završila je u Rolling Stoneu i donijela im šire prepoznavanje, koje je kulminiralo s jednim od boljih novijih progresivnih albuma sa širokom lepezom utjecaja - ‘’Crack the Skye’’ (Reprise, Sire i Relapse, 2009.). Logično, ulaskom u zreliju fazu slijedi opuštenija faza i kalkuliranje.
153
prikaza
Od akvarija do Grammyja i psihodelične melankolije
1/5
U ovim suludim vremenima sve je moguće, pa i to da su popularna i alternativna glazba trenutačno na istoj valnoj duljini, s jasnom porukom - previše introspekcije škodi i najotpornijima
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka