"Šta? Ti bi mene u trenirci slik’o? Ma ne može. Idem po odijelo. Versače. Versače ću obući", rekao je Džeba, otišao te se vratio u odijelu. Poslije nekoliko mjeseci, Džebino ime osvanulo je u tisku nakon što je u autu sletio s jarunskog nasipa. Na stranicama crnih kronika osvanuo je ponovno nakon što se posuđenim motorom zaletio u hrpu smeća, pao s motora te se ozlijedio.
I dok je većina građana o Džebi stvorila sliku kao “sirovini s kamenjara”, rijetki su bili upoznati s njegovim kriminalnim aktivnostima. U popisu istaknutih nositelja organiziranog kriminalnog djelovanja nastalog u Operativnoj akciji MUP-a “Ključ” iz kolovoza 1999. godine, Džeba se spominje kao čovjek koji je bio prijavljen 25 puta.
Od teških krađa, krivotvorenja isprava, prikrivanja, otmice, raz- bojstva te opće opasne radnje. Nekoliko dana nakon što je Mercedes Miljenka Žaje-Krojfa “odletio” u zrak na Novoj Branimirovoj u zagrebačkoj Dubravi, Damir Džeba i Rajko Momčilović pretukli su policajca Roberta Karamarka.
Oni su se 11. lipnja 1999. godine nalazili u kafiću “Stara Knežija” kada ih je na mobitel nazvao prijatelj te rekao da im se oko auta “vrti” sumnjivi čovjek s plastičnom vrećicom u ruci. Pomislivši kako se radi o sličnom scenariju kao i kod Krojfa, njih dvojica otrčala su do raskrižja Selske i Ljubljanske avenije gdje su uočili mladića s vrećicom u ruci iz koje je virila antena. Misleći da se radi o uređaju za daljinsko aktiviranje eksploziva, zatražili su da se nepoznati identificira. Kako je ovaj to odbio učiniti, napali su ga, pretukli i uzeli radio-vezu i novčanik u kojem je bilo 100 kuna, dok je napadnuti pobjegao.
Kada su iz dokumenata shvatili da se radi o policajcu, pokušali su kontaktirati Željka Pula, bivšeg načelnika Odjela za suzbijanje općeg kriminaliteta PU Zagrebačke, misleći da će im on pomoći. Kako ga nisu uspjeli dobiti, odlučili su incident prijaviti sutradan. No, tijekom noći, oko tri sata, specijalci su spektakularno upali u kuću koju ju je koristio Džeba te savladali njega i Momčilovića.
Pretragom garaže nađeno je automatsko oružje i eksploziv te Porsche Nikice Jelavića. Nakon mjesec dana Džeba i Momčilović pušteni su iz pritvora, nakon što su se ispričali napadnutom policajcu. Džeba je s Ivanom Šakotom sudjelovao i u pucnjavi u opatijskom kafiću “Capitano”, u kojoj su teško ranjeni redar i tri gosta. Džeba je, navodno, i započeo kavgu u opatijskom kafiću.
Bio je i meta napada vatrenim oružjem. Ispred noćnog kluba “Mohito” u Hebrangovoj ulici u Zagrebu 25. srpnja 1996. godine netko je iz pištolja u njega ispalio više metaka. Džeba se tada uspio izvući neozlijeđen, iako je BMW kojim se odvezao, pogođen s pet-šest hitaca. Tada je lakše ranjena vozačica drugog automobila koja je baš u tom trenutku prolazila.
Sumnju je tada svalio na Gorana Sudarevića, vlasnika frizerskog salona, no kasnije se, tijekom istrage, predomislio.
"Bio je mrak i kako Sudarevića nisam dugo viđao, zamijenio sam ga s tim čovjekom koji mi je prišao. Zato sam se i odazvao njegovom pozivu da izađemo iz lokala. Zastao sam kod svog “BMW-a”, a taj je čovjek otišao prema ostalim parkiranim vozilima. Nakon par trenutaka, sjeo sam u svoj automobil, ništa ne sluteći. On je iznenada potrčao prema prednjoj strani mog vozila i s udaljenosti od oko 20 metara zapucao. U prvi trenutak bio sam zbunjen.
Naime, nisam dobro vidio van jer su mi na ”BMW- u” bile spuštene rolete. Tada sam konačno krenuo prošavši pored čovjeka koji je pucao. Na semaforu me zaustavila policija pa sam s njima otišao u postaju prijaviti ovaj događaj. Kako sam u to vrijeme vjerovao da je upravo Goran Sudarević pucao na mene, u prijavu je zapisano njegovo ime. No, kasnije sam počeo razmišljati shvativši da sa Sudarevićem nemam nikakvih nerazrješenih računa. Razgovarao sam i s njim pa sam se uvjerio da nije on, već je netko drugi te večeri pucao na mene. Obavijestio sam i policiju da se radilo o zabuni, ali slučaj je već bio proslijeđen sudu", rekao je Džeba istražnom sucu u lipnju 1999. godine.
Džebine doušničke usluge koristili su mnogi - i kriminalci i tajne službe i policija. Mladen Naletilić Tuta, bog i batina u Hercegovini, kasnije osuđen zbog ratnih zločina u Haagu, rekao je 2000. godine istražnom sucu Radovanu Ortynskom kako je Džeba dilao drogu među njegovim vojnicima te da je zbog toga imao velikih problema. Rekao je i kako misli da ga je policija iskoristila da bi podmetnula drogu njegovom vojniku Veselinu Marinovu kako bi ga se kasnije moglo iskoristiti kao svjedoka.
Još je dodao kako je čuo da je Džeba dilao drogu i automobile. Tutinu bivšem tjelohranitelju Veselinu Marinovu sudili su zbog 250 grama heroina koje je policija 15. svibnja 1999. godine pronašla u njegovu Grand Cheerokiju. Na suđenju u ožujku 2000. godine svjedočio je dobro upućen svjedok:
"Poznajem Marinova, a poznavao sam i pokojnog Damira Džebu. Viđao sam ih jedno vrijeme zajedno. To me prilično iznenadilo jer su mi njih dvojica bili nespojivi. Naime, Marinov je bio u ratu, a Džeba nije. Sjećam se da sam ih jednom sreo u kafiću u Vlaškoj. Kada sam pitao Džebu što rade zajedno, rekao mi je: “Čut će se.” U nekoliko navrata Džeba mi je rekao kako radi za policiju, da ima njihovu zaštitu i da može uništiti bilo koga. Nakon što je Marinov priveden, sreo sam Džebu koji mi je kazao da može “druknuti” koga želi te da ima i drugih načina kako se nekoga može srediti.
Tom prilikom rekao mi je i kako je od policije dobio drogu i kako ju je stavio u auto Marinovu. Također mi je napomenuo da od po - licije osim droge može dobiti i novac da ga nekome podmetne", rekao je tada svjedok. U nastavku suđenja svjedočili su i čelni čljudi špijunskih službi, a Marinov je oslobođen optužbe.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ovi iu HNK ga likvidirali kao osveta za maćuhice. Navodno nije ni knjige redovito vračao u knjižnicu.
u komunizmu bi svi bili dobri