Đoković otkrio: Uzrok mog uspjeha seže iz udara NATO-a

Bilo je to, kako bi se reklo, njegovo formativno doba.

"Svake noći bombardiranja bi nas budila oko 2 ili 3 sata iza ponoći i tako dva i pol mjeseca. Podrum nam je praktično postao mjesto stanovanja. Dolazio je svatko tko se mogao ugurati, sve smo primali", tako je Novak Đoković 2011. godine za dokumentarac CBS-a opisivao NATO-vo bombardiranje Srbije.

Bila je riječ o 78 dana zračnih udara u proljeće i ljeto 1999. kako bi se režim Slobodana Miloševića prisilio na vojno povlačenje s Kosova jer je upad vojske tadašnje SRJ na Kosovo doveo do zbjega čak 90 posto tamošnjih Albanaca i skoro 9000 njih ubijenih ili nestalih. U bombardiranjima je poginulo oko 500 civila prema HRW-u, a s povlačenjem Miloševićeve vojske, izbjeglo je oko 200.000 kosovskih Srba. Oko 2000 nealbanskih civila također je pobijeno.

Kud će suza neg'... Life Srbi se podijelili: Navijati za Hrvatsku ili protiv nje

Novak Đoković je u to vrijeme bio dječak, proslavio je svoj 12. rođendan u svibnju te godine, usred bombardiranja Beograda i, koliko god je bio uzoran, zlatan klinac, očito s određenim talentom za tenis, nitko nije mogao niti sanjati, posebno tih dana, da će baš on jednog dana postati osvajač 15 grand slamova. I da će jednog dana doista osvojiti Wimbledon o kojem je sanjao kao dječarac.

I to dvaput. BBC je obišao stan u kojem je mali Novak živio s mamom i tatom na prvom katu i napisao pomalo stereotipnu reportažu o strahotama rata. No, neki detalji bili su vrijedni tog puta. Susjedi Đokovićevih opisivali su kako su tih mjeseci stanari svih dobi i iz ove i iz okolnih zgrada jurili prema podrumu, trčali niz čelične stepenice i čekali da se opet oglase sirene, ovaj put za prestanak zračne opasnosti. Što se njih tiče, kada bi krenule vrištati sirene, nikada nisu znali gdje će ovaj put udariti bombe.

Banjica je i danas beogradsko predgrađe, sedam kilometara od centra, uglavnom naseljeno radničkim obiteljima ili njihovim potomcima. Ovdje je sve do svoje smrti 2012. u dvosobnom stanu živio Đokovićev djed Vlada. I ovdje je mali Đoković živio sa svojim djedom, udovcem, jer njegovi majka i otac veći dio godine provodili su na Kopaoniku gdje su vodili piceriju, navečer, a preko dana učili turiste na tom skijalištu skijanju.

Trebalo je uzdržavati svoja tri sina i, kako im ne bi prekidali školovanje, sinove su ostavljali s djedom Vladom. Novak je imao samo 10 godina kad je njegov tata Srđan pronašao tada 32-godišnjeg tenisača Bogdana Obradovića da uči osnovama tenisa njegovog sina. Obradović je nešto poslije postao kapetan teniske reprezentacije Srbije i, skupa s Đokovićem, odveo ih do osvajanja Davis cupa 2010. Sada se prisjećao kakav je bio taj mali što mu ga je doveo tata Srđan:

"Novakov otac i ja imali smo neke zajedničke prijatelje. Rekli su mu da sam dobar trener i da bih možda mogao pomoći mu. Nakon što smo odradili prvi trening, bio sam potpuno šokiran. On je bio sasvim pripremljen. Zagrijavao se, imao je svoju bocu vode, bananu, ručnik, sve. Nikada prije kod nekog tako malog djeteta nisam vidio takvo što."

Novak Đoković bio je tada težak samo 25 kilograma, ali Obradović je odmah znao: "Taj mali će biti vraški igrač."

I krenuli su trenirati. Tako je došlo i vrijeme NATO-ovih bombardiranja. Danas 31-godišnja Milica Milivojević iz Novakove zgrade, tada znači 11-godišnjakinja, prisjećala se da je sklonište primalo 20 ili 30 ljudi i da joj se nije sviđalo, jer je bilo vlažno i sparno.

"Unutra ne bismo čuli bombe, ali vani bismo ih čuli kako padaju po Avali. U podrumu bi se skupljali prijatelji, posebno mladi. Igrali bismo 'Monopoly' ili 'Rizik', neka starija djeca bi pila ili se drogirala. Svašta se događalo", smijala se.

Teniski as Life Da nije bilo Steffi Graf, Agassi ne bi trenirao Đokovića

Onaj za kojega je bilo sigurno da se sigurno nije bavio niti pušenjem lakih droga niti opijanjem, bio je Novak, već tada na glasu kao sportski talentirano dijete. On je sanjao svoj Wimbledon i u tome ga nije moglo pokolebati ništa. Pa tako niti kanabis, bombardiranje, kamoli cuganje. Obradović je s njim nastavio trenirati svakog pojedinog dana i tijekom bombardiranja. Pretraživali su Beograd u potrazi za terenima na kojima neće morati platiti treniranje.

"Tada su ljudi već znali za Novaka, bio je donekle već popularan i puno su mu pomogli. Trenirali smo u puno različitih klubova. Improvizirali smo, ali tako je to bilo", pričao je Obradović.

"Znate li za seriju 'Mućke'? Ovdje je obožavamo, jer takav je nekakav naš mentalitet. Sve radimo kroz zabavu. I uvijek, poput Del Boya, smatramo da će nam se sreća osmjehnuti", objasnio je.

1/8

Ispalo je da je prvi put teniski reket primio u ruku na Kopaoniku, kad je imao samo 6 godina. Pa je potom prešao u beogradski Partizan, čiji je navijač u nogometu i svemu drugom zapravo bio i ostao cijelog života, sve do danas. Susjed Novakovog djeda Đorđo Milenić prisjećao se kako je pokojnom djedu Vladi, svom prijatelju, često savjetovao da bi svog Novaka trebao oženiti njegovom prijateljicom, kolegicom Anom Ivanović koja je 2008. osvojila French Open. Njihove uspjehe Novak Đoković dijelom je ovako objasnio:

"Bombardiranja su nas na neki način učinila šampionima, učinila su nas čvršćima, gladnijima uspjeha."

Bombardiranja su konačno i prestala, Đoković je nastavio lupati svojim reketom i sveukupno proveo je 11 godina u Partizanu. Dragan Gavrilović iz kluba, pripaljujući cigaretu, prisjećao se kako je to izgledalo od njegove 12. do 15. godine:

"Bio je još mali i dolazio bi ovdje igrati, a ljudi iz cijelog grada dolazili bi ga gledati. Znali su, a i mi smo znali, da je predodređen za velike stvari. Svi su ga htjeli vidjeti. Htjeli su gledati kako se rađa povijest."

Danas u njegovom kvartu žive i oni koji ne znaju da je odatle potekao tenisač svjetske slave, ako ne najbolji, svakako najzanimljiviji, najdraži diljem svijeta. Većina ih ipak još uvijek pamti da je na tom terenu mali Novak igrao nogomet, da se tamo igrao. Ne bez veze, jer, kažu, uvijek nađe vremena skoknuti u taj svoj kvart na makar nekoliko minuta ili jedan cijeli dan.

"On kao da je s neba. On nije ljudsko biće, a opet, tako je skroman, normalan tip", ispričala je žena koja je upravo mela lišće s balkona.

Đokovića u Srbiji definitivno doživljavaju nacionalnim herojem, skoro superjunakom, i to na mnogim razinama. Novinar Sport Kluba Saša Ozmo objasnio je za BBC da taj čovjek itekako širi sliku o naciji u svijetu, ali i unutar same nacije. I tada im je objasnio što je taj čudesni Novak Đoković učinio za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. u Rusiji.

Nije imao šanse Znanost I Federer je postao žrtvom klimatskih promjena

"Primjerice, postoji to veliko rivalstvo s Hrvatskom, očito zato što je bio rat i stvari ostaju svježe. Ali, Novak je uvijek bio vrlo otvoren prema javnosti, pa je tako i tada javno podržavao hrvatsku nogometnu reprezentaciju", ispričao je.

"Mnogim ljudima ovdje to nije najbolje sjelo. Ali on se i dalje trudi promijeniti nazore. On je doista jako dobar u toj odgovornosti."

Đoković je, inače, nedavno opet, po tko zna koji put osvanuo na naslovnicama novina, ovaj put kao osoba koju su mladi bez premca birali kao onoga za koga su rekli da im je apsolutni uzor i idol, za koga bi htjeli da su kao on.