Peter Thiel vlada svijetom? Teško. Ideja o jednom čovjeku ili sobici punoj kukuljica koje projektiraju planet super je za strip i YouTube, ali je ujedno i banaliziranje daleko kompleksnijeg sustava, traženje odgovora u jednostavnosti narativa i smiraja kroz vjeru u kontrolu permanentnog kaosa.
Ali ako pitanje samo malo preformuliramo, tipa: je li Peter Thiel jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu? Možemo odgovoriti s - vrlo vjerojatno. U svijetu gdje novac pokreće, podmazuje i hrani mašinu, onaj tko ga ima jako puno - a Peter Thiel je težak 2,5 milijardi dolara - ima itekako velik utjecaj na smjer marširanja civilizacije.
Ali Thiel nema samo novac, to imaju i drugi. On je svoju lovu strateški pozicionirao na ključna mjesta, promišljeno kupujući prostor utjecaja, genijalnim izumima i kirurški preciznim poslovnim odlukama. Internet trgovina i digitalni novac zauvijek su promijenili globalnu ekonomiju? Thiel je osnivanjem PayPala bio na prvoj barikadi ove revolucije.
CIA modelira svjetsku politiku prstima šlampavog kipara? Thiel surađuje s agencijom na Palantiru, startupu trenutačno procijenjenom na 40 milijardi dolara. Društvene mreže su transformirale planet? Thiel je prvi investitor u Facebook i član njegova odbora. Svima je zlo od praznih i brzopletih poduzetničkih snova zbog kojih klinci odustaju od školovanja pa zavedeni instagramskim oglasima završavaju živote kao konobari i dostavljači pizze?
Thiel Foundation postoji upravo zato da ohrabruje mlade u odustajanju od fakulteta i pokretanju vlastitog biznisa, dajući 100.000 dolara kao poticaj za odluku.
Je li Peter Thiel među najopasnijim ljudima na svijetu? Teško, ali opet - tko zna... Mješavina pseudolibertarijanskog radikalizma i povezanost s opskurnim političkim idejama izniklim na marginama “neoreakcionarne” web filozofije, otvorena potpora Trumpu i nemilosrdan osvetnički duh dovoljan su razlog da se ljudi poput Thiela drže pod povećalom, makar i medijskim.
Lani se iz San Francisca preselio u Los Angeles. Simbol Silicijske doline otišao je u Hollywood. Društvenu i političku scenu San Francisca opisao je kao “jednopartijsku državu”, svojevrsnu “Sjevernu Koreju ideja i stavova”, koja ga je nagazila sa svih strana čim se saznalo da je donirao 1,5 milijuna za kampanju Donalda Trumpa. Nije da je to krio. Na republikanskoj konvenciji 2016. održao je govor kojim je podržao Trumpovu kandidaturu, zbog čega je osnivač Netflixa Reed Hastings napustio Facebookov odbor odbijajući sjediti za stolom s ljutim političkim neprijateljem.
Seobom iz demokratskog Bay Area u demokratski L.A. zapravo je, na prvi pogled, napravio salto mortale, ali ima logike. Iako većinski demokratski, Los Angeles je okružen s kalifornijskim republikanskim bastionima, Inland Empire (Riverside, San Bernardino, Palm Springs) i Orange County, tako da je šira slika svakako manje homogena od one u sjevernoj Kaliforniji. Po nekim glasinama, Thiel u Kaliforniji želi pokrenuti novi veliki “desničarski” medij.
U Kaliforniji su, od svih mogućih država SAD-a, nastali i konzervativni news portali Drudge Report i Breitbart News, čiji je bivši “šef” Steve Bannon ušao u Bijelu kuću s Trumpom. San Francisco ima 58 posto registriranih demokrata i samo 7 posto republikanaca. U okrugu L.A., 52 posto podržava Demokrate, dok je registriranih glasača Republikanske stranke 18 posto. Los Angeles nije prijateljski teritorij, ali je manje neprijateljski.
Pogledate li kako se Peter Thiel kreće, govori i zrači, bit će vam jasno zašto je tako dobar prijatelj s Markom Zuckerbergom. Obojica dolaze iz istog skladišta tvornice robota. Šalu na stranu, Zuckerberga nije poznavao prije nego što mu je dao novac, ali je vjerovao u budućnost rastućeg fenomena.
Facebook je tad imao svega 100.000 korisnika, ali rastao je neviđenom brzinom i trebalo mu je još kompjutora da hardverom poprati bujanje. Zuckerberg, tad jedva 20-godišnjak, imao je sreće da je Thiel nanjušio potencijal ove jednostavne i brzo odrađene investicije. Znao je za društvene mreže, jer je sedam godina prije Faceboka Reid Hoffman, osnivač Linkedina i jedan od članova jezgre PayPala, za Apple 1994. radio na eWorldu, prototipu društvene mreže, a onda 1997. osnovao svoju kompaniju SocialNet.com, doslovno društvenu mrežu koja je nastala prerano, desetljeće prije nego što je taj termin zaživio kao pečat našeg vremena.
Upravo je Hoffman spojio Seana Parkera s Thielom pa je Facebook dobio pola milijuna dolara, a Thiel 10,2 posto dionica.
Ali prvo se morala dogoditi 1999. Da su krenuli samo dvije godine kasnije, zbog novih regulacija u “post 11-rujanskom svijetu” Pay Pal ne bi bio moguć. A PayPal je bio eksplozivna ideja.
“Bilo je uzbudljivo, ali i zastrašujuće. U smislu ili ćemo osvojiti svijet ili umrijeti”, priča Thiel o danima kad je s Elonom Muskom i ostatkom partnera gradio biznis na jedinstvenoj novoj ideji, vezanoj uz vrlo jednostavnu računicu.
Kako je krajem devedesetih u SAD-u korisnika e-maila bilo 150 milijuna, a biznisa koji su nudili usluge korištenja kreditnih kartica svega tri milijuna, Thiel se dosjetio vezati e-mail uz novac pa je stvorio potpuno novi način financijskih transakcija, prilagođen razdoblju seobe života u digitalno.
Prodaja PayPala eBayu 2002. za 1,5 milijardi dolara donijela mu je 55 milijuna. Nije dugo čekao pa je novac odmah proslijedio dalje, u izgradnju financijskih fondova kojima će umnožiti dobivene milijune, kao i pokretanje novih kompanija s kojima će riskirati, pa tako vjerojatno i profitirati. Spoj iskustvenog instinkta i analitičkog uma sveo je rizik na minimum. Thielov je novac, izravno ili preko fonda, dijelom odgovoran za postojanje velikih digitalnih brendova, kao što su Linkedin, Airbnb, SpaceX, Friendster, Big Think, Quora, Spotify...
Financirao je istraživanja umjetne inteligencije, eksperimente s radikalnim produljenjem životnog vijeka, pa čak “ispljunuo” više od milijun dolara za, na prvi pogled, sumanuti projekt Seasteading, libertarijanske gradove-države, plutajuće platforme sa živim utopijama na moru. Bio je to jedini veći investicijski promašaj, ali i podsjetnik na to koliko ga privlače radikalne i avangardne tehnološko-političke ideje. Iste godine kad ga je financirao, Thiel je napustio Seasteading uz objašnjenje da ga se jednostavno ne može realizirati s današnjim inženjeringom i da ćemo se načekati na realizaciju ovakvih snova.
Baš kao što je s PayPal želio, kako je sam rekao, uspostaviti poredak u kojem je tehnologija iznad politike, tako je Seasteading trebao biti pobjeda inženjeringa i poduzetništva nad politikom. Politika se, međutim, još nije ni stigla umiješati, a inženjering je već urušio samoga sebe nemogućim ambicijama.
Sin njemačkih imigranata, rođen u Frankfurtu, odakle se preselio u Cleveland kao jednogodišnja beba, postao je investitor koji je konačno mogao postavljati vlastita pravila i ostvarivati vlastite vizije u vlastitim biznisima. “Vlastiti” je postala bitna riječ još na fakultetu - završio je Stanford (filozofiju i pravo), gdje je uređivao libertarijansko glasilo The Stanford Review, promovirao konzervativni otpor liberalnim studentskim akcijama i kontrirao tradicijskoj američkoj politici kao borac za tzv. treći put.
Dijelom su za to krive/zaslužne i traume iz osnovne škole, koju je pohađao na jugu Afrike, gdje je bio bačen u zastarjeli sustav fizičkog kažnjavanja učenika. Mržnja prema autoritetu pretvorila ga je u ratobornog libertarijanca, pojam koji izjednačava s klasičnim liberalizmom, no u svakom slučaju žestokog promotora individualizma i male države, inspiriran Ronaldom Reaganom i Ayn Rand.
Geek koji je igrao “Dungeons & Dragons”, obožavao je znanstvenu fantastiku, ali više od ičega Tolkiena, čijeg je “Gospodara prstenova” u djetinjstvu pročitao više od deset puta. Ljubav nije nestala.
Osnovao je čak šest kompanija s imenima iz Tolkienove mitologije, među kojima su investicijski fond Valar Ventures i čuveni Palantir Technologies. Gigant za big data analize, Palantir, svoje usluge prodaje obavještajnim službama, Ministarstvu obrane, bankama, financijskim i medicinskim tvrtkama, za potrebe svega od borbe protiv terorizma i prijevare do analize tržišta. Klijenti su i Morgan Stanley, Fiat te Airbus.
A onda su ga prozvali “neoreakcionarom”.
Termin “neoreakcionar” koristio je i Orwell u svojim kolumnama “As I Please”, koje je četrdesetih godina 20. st. objavljivao za ljevičarski Tribune, pišući o konzervativcima koji smatraju da ljudska priroda nije promjenjiva ni popravljiva pa im svi pokušaji društvenih promjena zvuče kao gubljenje vremena. “Neoreakcionari” Dark Enlightenmenta odlaze još dalje pa umjesto da zazivaju stagnaciju, bore se za povratak u prošlost. Daleko u prošlost, sve do feudalizma.
“Mračno prosvjetiteljstvo” je konzervativno koliko i moderno, a istreslo se iz koktela tzv. “kalifornijske politike”, u kojemu se mućkaju kontrakulture šezdesetih, libertarijanizam i tehnoutopizam sa slatkim sirupom stare Grčke, Platonove vladavine “kraljeva filozofa”, u ovom slučaju kaste poduzetnika, čiji su intelekt, sposobnosti i volja za akcijom dominantna pokretačka sila novoga doba. U njemu manjina ima status monarha, a većina su kmetovi i robovi na plantaži ideja novih tehnovelikana.
Dark Enlightenment štuje modernu tehnologiju, poduzetništvo, rat, rasizam i korporatizam. Sve paralele s futurizmom, umjetničkim i ideološkim katapultom za fašizam nisu slučajne. Futurizam je 1908. u svojemu Manifestu zazivao glorificiranje rata i militarizma, anarhističku destrukciju, otvorenu mržnju prema ženama, moralu, feminizmu, muzejima i knjižnicama, obožavajući akciju, suvremeno, tehnološko, brzo, glasno i mlado.
Dark Enlightenment prezire demokraciju kao izvor financijske nestabilnosti i destruktivne tiranije većine, vladavine intelektualnog prosjeka - licemjerni sustav difuzije odgovornosti i potpunog izostanka slobode. Dark Elnightnment je otvoreno mizogin i autoritaran - gazi prosječnost, uzdiže “natčovjeka”, uzgaja konzumente, kanonizira kreatore...
Ukorijenjen je u iskrenoj vjeri da su demokratske države izvor opresije pojedinca, a militarizirani feudi, male feudalne enklave s naoružanim lokalnim šerifima, slobodniji i napredniji društveni put. Prva će takva društva, smatraju “mračni prosvjetitelji”, biti mikrodržave na umjetnim otocima - poput onih čiju je izradu financirao Thiel.
Pri tome, Dark Enlightenment ne treba miješati s Intellectual Dark Web, neformalnim “klubom” tzv. slobodnih mislilaca, u koje se trpa sve od Joea Rogana preko Sama Harrisa do Jordana Petersona i matematičara Erica Weinsteina, bliskog Thielova prijatelja i glavnog menadžera Thiel Capital, koji za razliku od frenda javno prezire Trumpa.
Dark Enlightenment je kao “neoreakcionarna” filozofija (neoreaction, tj. NRx) oblikovana u pisanjima Nicka Landa, profesora na Sveučilištu u Warwicku. Land je vodio sveučilišno istraživanje kibernetske kulture, zajedno sa Sadie Plant, koja se kasnije proslavila po cyberfeminizmu. Odlaskom Plant iz ekipe, Land je posve uronio u svoje privatne opsesije, široki raspon interesa od rave kulture i okultizma preko znanstvene fantastike i horora do filozofije Bataillea, Nietzschea i Derride.
Kao pojam, The Dark Enlightenment pojavio se 2012. godine u istoimenom Landovu manifestu, a tekst koji napada imigraciju i kritizira demokraciju citira Petera Thiela, ali i Menciusa Moldbuga. Moldbug je heroj neoreakcionarnog bloganja. Pravim imenom Curtis Guy Yarvin, Moldbug je zapravo uspješni američki softveraš koji je s oduševljenjem pisao o ropstvu, njegovim pozitivnim stranama i prikladnosti pojedinih rasa da završe u okovima.
Yarvin svoje intelektualno putovanje opisuje kao put od “Misesa do Carlylea preko Hans-Hermann Hoppea, anarhokapitalista koji je promovirao feudalizam kao željenu završnicu”.
Yarvin također tvrdi da sloboda i slobodna tržišta nisu kompatibilna s demokracijom, a feudalizam je superiorniji sustav. U feudalizmu 21. stoljeća i monarhiji Silicijske doline, kraljevstva su korporacije, a direktori i vlasnici velikih kompanija kraljevi svojih suverenih, autonomnih zajednica.
Za razliku od političara, glavni je argument ove ideje, direktor-kralj će donijeti pozitivnu odluku za sve, jer mu je u interesu biti financijski profitabilan. Takva pozicija zahtijeva osobu s vrlo visokim IQ-om, s obzirom na to da je još rano razmišljati o kompleksnijim kiborzima, a kako bi ih na svijetu bilo dovoljno, potrebno je organizirati učinkovitu eugeniku i selektivno razmnožavanje isključivo inteligentnih s inteligentnima.
Steve Bannon je obožavatelj Yarvinova pisanja. A Peter Thiel financijer njegova biznisa, startupa za kriptiranje digitalnih identiteta Urbit. Yarvin je Urbit napustio 2019., nakon što je godinama trpio prosvjede na javnim promocijama i govorima, prvenstveno zbog svojih kontroverznih stavova o rasi i ropstvu.
Tijekom Yarvinove vladavine Urbitom, zaposlenici su službeno bili svrstani u kategorije “lordova”, “vojvoda” i “grofova”. “Startup je u osnovi strukturiran kao monarhija. Naravno, to tako ne zovemo. To bi se činilo čudno zastarjelim, a i ljudi se osjećaju nelagodno od svega što nije demokracija”, objasnio je Thiel.
U konačnici, sve to smrdi na tipičnu “geekovsku desnicu”, izraslu poput plijesni u nekontroliranoj kloaki 4chana, iz koje iskaču najgori “gikluk” i “nejebica”, pa susreću rasizam, programiranje, nordijski metal, fantasy, videoigre, rune i paganizam. Specimeni koji masturbiraju na Hitlerova savršenog čovjeka-ratnika, a u ogledalu vide samo očaj koji bi prvi završio u konclogoru, raznose svoje nagomilane frustracije poput čestica u hadronskom sudaraču.
Umjesto bozona, ispadaju “fašisti geekovi”, vrsta koja se posljednjih pet godina posebno razmnožila na internetu. Land odbija vezati Dark Enlightenment s alt.right nacistima - alt.right s podsmijehom naziva “predvidivim razvojem masovne demokracije, koja ulazi u fazu kolapsa”. Mrzi i spominjanje fašizma koji je, kaže, bio antikapitalistički pokret, a danas ostaje tek “djetinjastom uvredom”.
Oni kritičari koji ih ne zovu primarno fašistima, upravo filozofe i agitatore Dark Enlightenmenta nazivaju “djetinjastima”, a čitavu ideju zanimacijom ljudi cijepljenih od stvarnosti i kompleksnosti današnjeg života, među kojima je i “man-child” Peter Thiel.
Iako Peter Thiel nikad nije otvoreno zagovarao ovu ideologiju, dovoljno se puta “očešao” o nju.
Već je sa svojom prvom knjigom “The Diversity Myth” 1998. napao multikulturalizam, pa su mnogi napali njega, a onda je ubio Gawker, popularni website, koji je 2007. objavio da je Peter Thiel homoseksualac.
Thiel se odlučio na osvetu preko posrednika - pomogao je Hulku Hoganu u sudskoj borbi protiv Gawkera, financiravši kečerovu tužbu zbog objave njegova kućnog pornića. Popularni website je zbog Thielovih pravnih poteza upao u financijski bunar i bankrotirao, a onda je u kraljevskom potezu odmazde upravo Thiel lani ponudio da ga - kupi.
Prošle je godine objavljena “Conspiracy: Peter Thiel, Hulk Hogan, Gawker, and the Anatomy of Intrigue”, knjiga tech-kolumnista Ryana Holidayja, u kojoj piše da je Thiel planirao satrati Gawker na sve moguće - pa i ilegalne načine, pokušavajući organizirati prisluškivanje, podmićivanje djelatnika da unište kompaniju iznutra, krađu mobitela i kompromitiranje urednika, hakiranje privatnih e-mail računa članova redakcije... A onda mu je ljutiti Hulk Hogan došao kao naručen.
“Istina je, iako nije tajna. Radi se o dobrom razgovoru različitih poslovnih, političkih, medijskih i financijskih vođa iz SAD-a i zapadne Europe. Rekao bih da mislim da ne postoji zavjera. To je problemDouliery Olivier/Press Association/PIXSELL. Ne postoji tajni plan. Naše vođe nemaju tajni plan za popravljanje svih naših problema.
Tajni planovi bi mogli biti loša stvar, ali mene puno više uznemirava to što ne postoji nikakav plan”, odgovorio je Thiel kad su ga pitali sjedi li u upravnom odboru čuvene “konspirativne” Bilderberg grupe. Bilderberg? “Shit”, možda onda zbilja vlada svijetom? Upravo to naučio nas je internet, onaj koji je dobrim dijelom razvio Peter Thiel, ljubitelj dlakavih stopala i krune.
