Profesor sa Columbije, Charles Van Doren ne samo da potječe iz poznate i ugledne obitelji, već je jedno (kratko) vrijeme bio genijalac i zvijezda televizijskog kviza u kojem je zadivio naciju svojom pameću. Taj je Charles Van Doren nedavno umro u Canaaanu, Connecticutu.
Imao je 93 godine a preminuo je u domu Geer Village, nedaleko od svog doma u Cornwall, Connecticutu, gdje je živio nekoliko godina, rekao je njegov sin John.
Pedesetih, kada su kvizovi bili krema televizijske zabave Van Doren je bio njihov princ. Obrazovan, zgodan, uglađen intelektualac odličnih akademskih postignuća i novoengleskog obiteljskog pedigrea, piše The New York Times.
Čak 14 tjedana, od 28. studenog 1956. do 11. ožujka 1957 Van Doren je oduševljavao publiku do 50 milijuna ljudi nastupima na NBC kvizu "Dvadeset i jedan", odgovarajući na pitanja poput: "Crno" more je spojeno s Egejskim morem preko dva tjesnaca i manjeg mora. Navedite (1) dva tjesnaca, (2) manje more i (3) četiri zemlje koje graniče s Crnim morem."
Oklijevajući, mrmljajući, grizući usnicu, prilagođavajući slušalice u zvučno izoliranoj staklenoj kabini, čisteći znoj s čela, gospodin Van Doren je, nakon naizgled mučne mentalne borbe, odgovorio: "Bosporski i Dardanelski tjesnaci. Mramorno more. Rusija, Turska, Rumunjska i… Bugarska. ” Pogodak!
Nabrojao je supruge Henrika VIII i sve njihove sudbine. Naveo je četiri američka potpredsjednika u dvadesetima. Imenovao je četiri Balearska otoka. I znao je uobičajena (svakodnevna) imena za karijes, miopiju i nedostatak patelarnog refleksa. Kad je napokon posustao, promašivši ime belgijskog kralja, srca su bila slomljena.
Ali gospodin Van Doren, tada 31-godišnjak i već poznata zvijezda predstave čiji je rejting skočio, otišao je s 129,000 dolara u dobitku (što je danas više od milijun dolara). Također se pojavio na naslovnici časopisa Time, primio je oko 20.000 pisama obožavatelja, odbacio desetke bračnih prijedloga i potpisao ugovor vrijedan 150.000 dolara da će se pojaviti na NBC emisijama tri godine.
U sljedećim su se mjesecima širile glasine oko TV kviz. Neki su natjecatelji priznali su da su natjecanja namještena. Mreže su to zanijekale, a gospodin Van Doren je inzistirao da nije sudjelovao ni u kakvim prijevarama. Osim što je obmanjivao tisak i javnost, nastavio je zavaravati svoju obitelj i prijatelje, pa čak i lagao i poroti na Manhattanu o svojim nastupima.
No, 2. studenoga 1959., rekao je istražiteljima iz Kongresa da su sve predstave bile lažne, da su mu pitanja i odgovori unaprijed dani, te da je bio podučavan da "dramatizira" odgovore, da to sve pretvori u predstavu.
"Dao bih gotovo sve što mogu i imam da preokrenem tijek svog života u posljednje tri godine", rekao je. Rekao je da se mučio u moralnoj i mentalnoj borbi da se pomiri s vlastitom izdajom.
Izgubio je posao na Columbiji, NBC je otkazao ugovor, a zajedno s drugima koji su lagali poroti o svojim ulogama u kvizu, priznao je krivnju za krivokletstvo drugog stupnja, što je prekršaj prekršaj i dobio uvjetnu osudu. Mnogi natjecatelji dijelili su krivnju, ali publicitet je istaknuo g. Van Dorena zbog istaknutosti njegove obitelji i toga koliko se sa isticao u kvizu.
Osramoćen, postao je urednik i pisao pod pseudonimom, zaposlio se u Encyclopaedia Britannici i preselio se u Chicago 1965. Na kraju je postao potpredsjednik zadužen za uredništvo i uredio, napisao i bio koautor desetaka knjiga, neke s Mortimer J. Adler, filozofom-odgojiteljem. U mirovini je 1982.
U kasnijim godinama, g. Van Doren je napisao nekoliko knjiga, uključujući "Radost čitanja" (1985), zbirku njegovih eseja o knjigama koje je volio, i "Povijest znanja" (1991), neakademski ispitivanje razvoja ljudskog prosvjetljenja.
U članku u New Yorkeru, kojeg je sam napisao, g. Van Doren je također otkrio da mu je otac nakon "pada iz milosti" dao dar: žiroskop s citatom iz Shakespeareove "Dvanaeste noći", likom Feste, klaunom koji je dovoljno pametan da igra budalu i govori istinu. "Znao sam da je time rekao da ću i ja preživjeti i nekako pronaći put natrag", napisao je. "Samo sam ga zagrlio i rekao," Hvala, tata. "
Charles Lincoln Van Doren rođen je na Manhattanu 12. veljače 1926. On i njegov mlađi brat John su odrasli u miljeu intelektualaca: Franklin P. Adams, Joseph Wood Krutch, Sinclair Lewis i drugi.
Charles je pohađao i diplomirao na Srednjoj glazbenoj školi i umjetnosti na Manhattanu. Nakon što je 1944. i 1945. služio u vojnim zrakoplovnim snagama, g. Van Doren diplomirao je 1947. s počastima na St. John's Collegeu u Annapolisu, MD, i 1949. godine magistrirao matematiku na Kolumbiji.
Nakon studija na Sveučilištu Cambridge u Engleskoj i Sorboni u Parizu, vratio se u New York i 1955. počeo predavati na Columbiji. Godine 1959. doktorirao je književnost. Mjesec dana nakon njegovog posljednjeg nastupa na “Dvadeset i jedan” 1957. godine oženio je Geraldine Ann Bernstein, koju je upoznao godinu dana ranije. Par je imao dvoje djece.
Osim sina Johna, nadživjela ga je i supruga te kći Elizabeth Van Doren; i troje unučadi. Njegov brat, John, umro je u siječnju.
G. Van Doren i njegova supruga dugi niz godina imali su drugi dom u Cortoni, u Italiji, u Toskani, gdje je svake godine proveo nekoliko mjeseci, naučio govoriti talijanski i napisao neke od svojih knjiga.
Desetljećima je odbijao javno govoriti o skandalu. Odbio je pomoći u dokumentarcu o toj temi za PBS "American Experience" 1992., ili filmu Roberta Redforda iz 1994., "Quiz Show", koji se fokusirao na ulogu g. Van Dorena, kojeg je igrao Ralph Fiennes. U svom članku za New Yorker, Van Doren kaže da je odbio naknadu od 100 tisuća dolara kako bi bio konzultant Redfordovog uratka.
