Za mnoge Židove, kraj Drugog svjetskog rata nije bio kraj njihovog obračuna s nacističkom Njemačkom. Mnogi su smatrali kako suđenje nacističkim glavešinama nije dovoljno da osveti Holokaust.
Bilo je jasno kao dan da su se tisuće, ako ne stotine tisuća nacista naprosto poslane kući. Bilo ih je previše da ih se uopće zadrži u kampovima za ratne zarobljenike, a kamoli da im se sudi.
Uskoro se osnovao židovski odred za osvetu koji je, barem je to bila ideja, trebao isporučiti svoju vlastitu vrstu pravde. Naciste se pronalazilo i streljalo u šumi, vješalo po štalama i garažama ili gazilo automobilima.
No, čovjeku imena Abba Kovner to naprosto nije bilo dovoljno. Htio je starozavjetnu pravdu, oko za oko, zub za zub. Baš kao što su nacisti pobili šest milijuna Židova, sada je bilo vrijeme za istrebljenje šest milijuna Nijemaca.
Kovner je formirao tajnu grupu znanu kao "Nakam" (ili "Nokmin") što u doslovnom prijevodu znači "osvetnici".
"Nije bilo šanse da se naprosto vratimo na staro bez da onim životinjama uzvratimo. Ta misao nas je vodila", rekao je član Nakama Yehuda Maimon 2016. godine.
Njihova ideja, znana kao Plan A, bila je otrovati pitku vodu u pet njemačkih gradova - Nurembergu, Weimaru, Hamburgu, Frankfurtu i Minhenu. Plan B, ako plan A propadne ili bude neizvediv, je pobiti što više ratnih zarobljenika.
Do sredine 1945. godine Kovner je imao oko 50 regruta koji su mu pomagali ostvariti Plan A. Odjeveni kao inženjeri i radnici, infiltrirali su se u vodoopskrbu svakog grada. Tamo su proučavali kako se voda pumpa u njemačke domove.
U rujnu 1945. Kovner je otišao u Palestinu kako bi nabavio otrov, a na čelu osvetnika je ostala njegova buduća supruga, Vitka Kempner. Kovner je htio i blagoslov židovskog vodstva iz Palestine. Plan se najviše svidio predsjedniku Svjetske cionističke organizacije, Chaimu Weizmannu.
On je bio poznati kemičar, i jedan od dva buduća predsjednika Izraela preko kojih je Kovner išao po otrov. Drugi je bio Ephraim Katzir, koji je radio za Weizmanna. On je Kovneru dao otrov koji je bio smrtonosan u miligramima. Ispada da se Katziru i Weizmannu svidio plan sa ratnim zarobljenicima, dok nisu znali za plan trovanja civila.
Sa dva kanistra otrova, 14. prosinca 1945. Kovner je plovio iz egipatske Aleksandrije u francuski Toulon. Već je vidio francusko kopno ispred sebe kada je preko razglasa zazvano njegovo lažno ime pod kojim je putovao. Kovner se zabrinuo i ispraznio jedan od kanistara u more. Dao je svom pratitelju drugi kanistar i pismo njegovoj supruzi, a onda je uhićen. Vjerojatno su ga izdali židovski vođe koji su bili protiv njegovog plana.
Ipak, do njegove je supruge došlo pisamce u kojem je pisalo "nastavi s planom B".
Novi vođa Joseph Harmatz rekao je kako je cilj Stalag 13-D, zarobljenički logor kraj Nuremberga gdje su planirali eksterminirati 12.000 nacističkih zatvorenika.
Umjesto da otruju vodu, osvetnici su se okomili na zalihe kruha. Imali su svog čovjeka u pekari koja je opskrbljivala logor, a arsen je sakriven ispod dasaka na podu.
U ranim satima 13. travnja 1946. 3000 kruhova premazani su ljepilom i arsenom. Do večeri, tisuće nacista bilo je hospitalizirano.
New York Times je pisao o tome da je preko 2.000 nacista pozlilo, međutim čini se da nitko nije umro, što je jako čudno s obzirom da je arsena bilo dovoljno da pobije desetke tisuća. No, možda je sloj na kruhu naprosto bio "preškrt".
Nikada kasnije nisu pokušali takvu masivnu osvetničku operaciju, već su se okrenuli formiranju i obrani Izraela, u čemu je Abba Kovner imao veliku ulogu.
Na kraju nitko nije optužen za zločine radi "izvanserijskih uvjeta" kojima su bili izloženi.
