Nije to bila nikakva tajna. Mnogim neonacistima to i dandanas predstavlja ideal ubojstva, i to zato što nikad nije razjašnjeno.
Međutim, nikad nije razjašnjeno zato što ga nitko nije istraživao. A od novinara to s razlogom nitko nije htio dirati...
Tako nas je uoči prikazivanja svojeg dokumentarca “Zasluga za ubojstvo” na ZagrebDoxu izraelski redatelj Vladi Antonevicz uveo u priču o do danas najozloglašenijem nerazjašnjenom ubojstvu u Rusiji.
U travnju 2007. skupina neonacista pogubila je u šumi dva mladića.
Jednom su nožem odrezali glavu u ISIL-ovu stilu, drugome su pucali u glavu.
Snimka ritualnog ubojstva nakon nekog vremena osvanula je na internetu, a policija je cijelu godinu odbijala početi istraživati zločin tvrdeći da snimka nije autentična.
Međutim, snimljena iz neposredne blizine i s jezivim zvukovima žrtve u agoniji, bilo je jasno da je snimka upravo to, neprocjenjivi autentični materijal za istragu.
Bio je to trenutak u kojem je Antonevicz krenuo istraživati pozadinu divljanja ruske neonacističke scene, koja je kulminirala valom od 49 nacističkih ubojstava imigranata tri mjeseca uočio izbora 2008.
Na kraju, tvrdi, ne samo što je otkrio ubojice nego je iskopao i snažne indicije da su tih godina neonaci- scenom manipulirali određeni obavještajni krugovi u Rusiji.
Ključno pitanje bilo je zašto je policija službeno pokrenula istragu tek kad je mladića kojem su odrubili glavu prepoznao njegov otac.
"Ispostavilo se da se zove Šamil i da je iz Dagestana. Otac ga je prepoznao, a to je značilo da policija to sad mora istraživati", objasnio nam je.
Šest godina Antonevicz se uporno vraćao u Rusiju, infiltrirao u neonacističko podzemlje, riskirao svoj, ali i život prijatelja Šuravija te snimatelja, i raspletao jezivo podzemlje ruskog društva.
Policija ocu ubijenog dečka rekla neka 'odjebe'
"Osim što sam se rodio u SSSR-u, nemam ništa posebno s Rusijom. Sam po sebi nemam ništa ni protiv Putina, nisam dio tamošnje opozicije. Ja sam Izraelac. Vjerujte, nisam ekstremist, ali prepoznam sranje kad ga vidim", rekao nam je Antonevicz, danas 36-godišnjak kojem su tijekom nekoliko “druženja” s neonacističkim bandama jako dobro došle vještine koje je naučio tijekom služenja vojnog roka u elitnim jedinicama specijalaca u izraelskoj vojsci.
Istraživanje je financirala izraelska televizijska postaja Channel 2, a istragu koja se vrlo rano pretvorila u opsesiju, odlučio je započeti u Dagestanu, razgovarajući s ocem koji je prepoznao sina.
"U razgovoru iza kamere rekao mi je da mu je policija prvo rekla neka odjebe i da neće istraživati slučaj. Otišao sam potom do vođa nekoliko bandi i nije prošlo dugo, iskrsnula je gomila sumnjivih tipova. Ugrubo, mislim da u Rusiji postoji nekih stotinjak tisuća ekstremno desnih radikala; raznih neonacista, radikalnih kršćana, bijelih rasista. Većina je organizirana u Moskvi i Sankt Peterburgu, gdje ima najviše useljenika, a u tim je gradovima posljedično bilo i najviše ubojstava", rekao nam je Antonevicz.
Dokumentarac praktično da nema praznog hoda.
Skoro svako poglavlje ispunjeno je mučnim detaljima, a među njima se ističu scene u kojima neonacisti iz čista mira na ulici napadaju strance, bilo nebijelce, bilo muslimane, i do smrti ih grupno gaze, nerijetko tako da zatuku žrtvu pajserom ravno po glavi.
Za ritualno ubojstvo znale su i tajne službe
Neonacisti s kojima Antonevicz pod krinkom njihova istomišljenika razgovara pred kamerom, otkrivenom ili skrivenom, mrtvi-hladni mu objašnjavaju kako gledaju na pojedina ubojstva, uopće ne shvaćajući da mu otkrivaju svoje psihopatske poremećaje ličnosti.
Antonevicz je došao do zaključka da su ubojstva u šumi počinili vođa Nacionalsocijalističke organizacije (NSO) Dmitri Rumjancev i njegovi drugovi iz NSO-a, Sergej Kropotkih i Maksim Marcinkevič Tešak.
U to je vrijeme u Rusiji postojalo stotinjak neonacističkih bandi koje su često ratovale međusobno i interno.
Antoneviczeva je teza da je ubojstvo bilo Rumjancevljeva inicijacija u NSO, ali da je ruska tajna služba FSB za to saznala i ucijenila ga kako bi im odavao neke ljude iz bande, poput Tešaka.
Netko je zato iz osvete u kolovozu 2008. objavio video na internetu, optužujući NSO, dakle Rumjanceva.
No netko drugi je 20 dana nakon što je otac prepoznao ubijenog sina, brže-bolje na internetu objavio poruku kojom preuzima odgovornost za ubojstvo, a time i skida sumnju s vođe NSO-a. Tek tad počinje istraga.
Osim policije, sve do lipnja nitko nije znao da je otac prepoznao sina još u siječnju.
Naravno da je Rumjancev bio taj koji je napisao tu poruku i mjesecima prije svih je znao da je otac prepoznao sina jer mu je sve to otkrio sam FSB.
Svaki put uoči izbora dogodi se neko sranje
Na tome je Antonevicz izgradio rasplet brutalne neonacističke priče i uspio snimiti nekoliko izjava u kameru nekih od najgorih neonacističkih ubojica u Rusiji.+
U pružanju informacija uvelike mu je, njemu, Židovu iz Izraela, pomogao vođa najveće neonacističke skupine Slavenska unija Dmitri Demuškin.
Za to je Antonevicz s ekipom morao ići u kamp za obuku Demuškinovih militanata u šumu, morao je istrpjeti da mu iz neposredne blizine ispucaju hitac u neprobojni prsluk, a morao je i s Demuškinom pred svima sparirati u borbi noževima jedan na jedan.
Sve kako bi dokazao da je čvrst momak. Ispalo je da je i više nego čvrst. Izraelski vojni specijalac dobio je Demuškina na noževe 5-0 i zavrijedio poštovanje.
"Hahaha, nije da sam ja bio tako dobar koliko je on bio loš", smiješno mu je danas.
On tvrdi da kulminacija ubojstava uoči izbora u Rusiji 2008. nije slučajna.
"Od 2004. bilježimo uspon neonacističke scene. A što imamo 2004.? Izbore. Što imamo 2008.? Opet izbore. Vidimo da se svaki put uoči izbora dogodi nekakvo sranje. Time je i u Rusiji i Zapadu Putin uvijek mogao reći da oni ni izbliza nisu najgora opcija u Rusiji. ‘Da, mi smo korumpirani. Da, mi špijuniramo ljude. Ali i dalje nismo loši momci jer ako mi izgubimo, ovi će pobiti sve imigrante’", smatra Antonevicz.
Pojavila se organizacija koja je ubijala novinare i suce
Na naše pitanje kako se u to uklapa to što je Rusija naposljetku ipak gadno krenula protiv neonacista, Antonevicz kaže da se obrat dogodio u onom političkom trenutku kad je Kremlj odlučio na Ukrajinu prebaciti krimen neonacizma, gdje također ima gadnih neonacističkih elemenata poput Desnog sektora.
"U Rusiji su doista pozatvarali sve neonacističke vođe. Ali mogli su ih pozatvarati još dok sam ja snimao film. A ovi su tad najslobodnije šetali uokolo sa svastikama po majicama i s tetovažama. Nedavno je, međutim, jedan tip iz Rusije na Facebooku objavio fotografiju rođendanske torte i odmah su ga uhvatili. Strpali su ga u zatvor na tri godine. Ne zaboravite i ovo, tri ili četiri godine nakon ove priče s neonacistima, u Rusiji se pojavila jedna druga organizacija koja je ubijala i suce, novinare. Zvali su se BORN. Na kraju kad su ih uhvatili, na suđenju su tvrdili da su navodno primali naredbe od FSB-a te da su mislili da ih nikad neće uhvatiti jer su ‘imali veze’. Naravno da je sudac taj dio njihovih svjedočenja odbacio, ali je činjenica da su svi ti ljudi to govorili kao dio svoje obrane", rekao je.
Pitali smo ga kako su se uopće pojavile neonacističke skupine u Rusiji, zemlji koja je strašno stradala u Drugom svjetskom ratu u agresiji upravo od svastikama ukrašenih trupa Adolfa Hitlera, dakle u višemilijunskim masakrima ideologije koja si je zacrtala izbrisati s lica zemlje slavensko stanovništvo kako bi otvorilo prostor za svoj “Lebensraum”.
Ili ga barem pretvoriti u roblje. Odgovorio je da u Rusiji mase uopće ni ne znaju što je nacionalsocijalizam.
Javnost ih ne doživljava kao naciste
"Ozbiljno. U Rusiji su u Drugom svjetskom ratu imali problem s time da kažu za Hitlera da je nacionalsocijalist jer je u toj riječi i riječ ‘socijalizam’. Zato su koristili izraz ‘fašisti’, govorili da Crvena armija tuče fašiste, da je Berlin fašistički. Sad idemo do, primjerice, Schultza iz filma (neonacist koji u kameru priznaje da ubija ljude, op. a.). Kad ga pitate koja je njegova ideologija, on će vam reći da je on nacionalsocijalist. I kad takav dođe svom djedu koji ga pita: ‘Zašto izgledaš kao idiot, zašto tako briješ glavu?’, ovaj će mu reći: ‘Zato što sam ja nacionalsocijalist.” A djed će mu reći: ‘U redu’, jer ne zna što je to nacionalsocijalist, što je to nacist. E, ali da djedu kaže da je on fašist, djed bi ga ubio na licu mjesta jer fašisti su Nijemci. Oni su neprijatelji", objasnio nam je, ali smo i dalje bili sumnjičavi.
U najmanju ruku zato što smo u njegovu dokumentarcu vidjeli skinheadse s likom Hitlera na majicama.
"Ne kažem da im je javnost u cijelosti slijepa nego da su neonacisti iskoristili taj semantički problem. Uzmite samo moju obitelj s obje strane. Svi su se borili u Drugom svjetskom ratu. Vlastitu majku sam pitao zna li što su to nacionalsocijalisti, a ona ima sveučilišnu diplomu, odrasla je u Rusiji, visokoobrazovana je, ali ona ne povezuje nacionalsocijaliste s nacistima. Uostalom, kako se zove Rumjancevljeva stranka? Nacionalsocijalistička organizacija NSO. Legalna i registrirana stranka. Kako bi to inače bilo moguće? Naravno da nisu svi Rusi takvi da ne bi znali o čemu je riječ. Ali većina ne zna zahvaljujući tome što je još Staljin onomad zabranio da se koristi riječ koja uključuje ‘socijalizam’, kazao nam je.
Nakon 'crvene Rusije' nastao je vakuum kojeg su popunili ekstremisti
Na našu opasku da su se prije nekoliko godina čak i u Izraelu pojavili neonacisti, Antonevicz nam je rekao da je bila riječ o pukoj dezinformaciji Al Jazeere i Russia Todaya.
"Bila su to samo petorica ruskih neonacista koji su si zamislili da će doći u Izrael ubijati Židove. Ali su ih odmah uhvatili. Znam iz prve ruke jer sam se susreo s njima", odgovorio nam je.
Na kraju nam je objasnio kako je uopće došlo do takve eksplozije tako sulude ideologije poput nacističke u do jučer crvenoj Rusiji.
"Ja sam bio posljednja generacija pionira u SSSR-u, s crvenim maramama, kapama s petokrakom i slično. Ipak, još pamtim da je u to vrijeme bilo sasvim jasno što je ispravno a što je pogrešno. Doktrina je u tom pogledu bila do kraja određena. Ali nakon raspada SSSR-a i vakuuma koji je nastao, ljudi kojima je dotad bio ispran mozak jednom ideologijom odjednom su shvatili da je sve to bilo obično sranje. I onda, u tom vakuumu u kojem ti ni majka, ni otac, ni djed, nitko ne može objasniti što se događa, je li sad jeans dobar ili loš, je li Zapad dobar ili loš, je li Michael Jackson dobar ili ne, društvo taj vakuum nečime mora ispuniti. I počeo se ispunjavati. Jednim dijelom ideologijom Zapada, demokracijom, liberalnim idejama koje su počele jačati u ‘90-ima, a jednim dijelom ekstremističkim političkim nazorima. U jednom trenutku većim dijelom tog prostora ovladao je Vladimir Putin", zaključio je Antonevicz.
