Godina je bila 1813.i u to vrijeme je na Oxfordu predavao doista ekstravagantan čovjek. Zvao se William Buckland i njegova strast prema geologiji i paleontologiji bila je jednaka samo njegovoj strasti prema ukusnoj hrani.
Koliko god on bio ekstravagantna ličnost, hrana u njegovo želucu bila je još čudnija. William je redovito održavao bogate večere i gostima je nudio ježeve, pečene nojeve, odreske krokodila, a čak je nudio i kuhane štence. Njegov sin Francis imao je slično viđenje svijeta. Njima dvojici Noina arka predstavljala je jelovnik.
Kako piše portal Atlas Obscura, nikad nije potpuno razjašnjeno zašto se William odlučio na tako nevjerojatnu dijetu. Pretpostavlja se da je bilo riječi o kombinaciji slave i obične znatiželje. Nije zabilježen neki specifičan događaj koji bi obilježio prekretnicu u njegovoj prehrani, ali čini se da je odlučio postati slavan po svojoj prehrani.
Razvio je poseban apetit prema miševima na tostu, a često je volio pojesti i krtice. Bilo je to njegovo krunsko postignuće dok nije odlučio jesti i muhe zujare. U kući je držao kosti i fosile, ali i žive životinje. Držao je ptice, mačke, pse, barem jednog ponija i držao je hijenu kao kućnog ljubimca. U dvorištu je često djeci dopuštao jahanje na velikoj kornjači.
Jednom prilikom je bio u posjeti talijanskoj katedri i lokalni svećenik mu je rekao da pod čudesno krvari. Buckland je bez previše razmišljanja liznuo spomenuti "krvavi" pod i zaključio da je riječ o šišmišjem urinu. Možda i najšokantnija situacija dogodila se kada je Williamov prijatelj, Lord Harcourt, pokazao mu stotinjak godina staro navodno srce francuskog kralja Louisa XIV. Buckland je, čim mu je srce dospjelo mu u šake, ubacio ga u usta i progutao.
Bez obzira na njegovo ponašanje, ostao je zapamćen kao poznati i priznati znanstvenik. Bio je jedan od pionira geologije i paleontologije, otkrio je jedan od najstarijih ljudskih fosila, ali nisu svi bili očarani njegovim šarmom. Slavni Charles Darwin rekao je za Bucklanda da je vulgaran čovjek kojeg je više zanimalo postati slavan nego dobar znanstvenik.
Williamov sin, Francis Trevelyan Buckland, bio je uvjereni zoofagist, i on je volio pojesti sve što je mogao. I on je bio popularan zbog šarma i svog ekscentričnog jedenja. Kad je imao samo dvije godine, pojeo je komad svijeće. Kao i njegov otac i on je volio znanost. Studirao je kako bi postao kirurg, ali više su ga zanimale životinje i pisanje putopisa.
Tijekom života posjedovao je i nekoliko majmuna, a jednoga je čak pretvorio u stolni ubrus nakon smrti. Gostima je često posluživao uholaže, zmije i pite od mesa nosoroga. Jednom je čuo i da je pantera nedavno uginula u obližnjem zoološkom vrtu pa je tražio da mu pošalju nekoliko komada mesa. Može se činiti da je Francis samo pokušavao steći slavu neobičnim jelima, ali njegovi obroci imali su i znanstvenu svrhu. Bio je svjestan da je sve teže hraniti britansko stanovništvo i pokušavao je otkriti alternativne izvore hrane. Nije uspio otkrivanju novih izvora hrane, ali njegov aktivizam možda je spasio ribu u britanskim vodama.
Stotinama godina kasnije, popularni znanstvenici izgubljeni su u povijesti.
