Daleko od azurno plavog mora i krševite obale, talijanska Sardinija koja se uvija svojim ponorima i masivima kao da daje zaklon nekim od najstarijih tradicija na svijetu, osobito onih gurmanskih.
Stanovnici tog mjesta još uvijek govore "Sardo", najbližu živuću formu latinskog jezika, a stare bake pozorno promatraju pridošlice ispod velova koje su same vezle.
U jednom skromnom stanu u gradu Nuoro živi 62-godišnja Paola Abraini, koja se svako jutro budi u 7 sati kako bi započela s izradom su filindeua, najrijeđe vrste tjestenine na svijetu. Koliko je njena receptura tajna govori u prilog činjenica kako je, osim nje, znaju pripremiti još samo dvije žene na planetu - njena šogorica i nećakinja.
Nitko se ne sjeća zašto su zapravo žene započele s pripremom te vrste tjestenine, no već više od 300 godina recept se prenosi sa žene na ženu u obitelji Abraini, a svaka ima obavezu strogo čuvati recepturu.
Koliko je ta vrsta tjestenine ukusna i zanimljiva pokazao je i tim iz slavne tvornice Barille, koji su došli u Sardiniju naučiti tajnu su filindeua, no nikako nisu uspjeli reproducirati tehniku strojem. Ovog ljeta posjetio ih je i Jaime Oliver odvažio se na učenje tajne pripreme, no nakon dva sata je odustao uz riječi "radim tjesteninu već 20 godina, a nikad nisam vidio nešto slično ovome".
- Puno ljudi kaže da imam tajnu koju ne želim otkriti - kaže Abraini s osmijehom te dodaje kako nema tajne, ona se nalazi u rukama.
Objašnjava kako se tjestenina izrađuje laganim povlačenjem i slaganjem brašna od durum pšenice u čak 256 savršeno jednakih pramenova s vršcima prstiju i potom njihov istezanje na niti tjestenine tanke poput igle dijagonalno preko kružnog oblika u zamršen uzorak od tri sloja.
Priprema je toliko teška i dugotrajna da se jelo pripremalo kao sveto koje se služilo vjernicima nakon 33 kilometara dugog hodočašća iz Nuora do sela Lula na blagdan Svetog Francesca. Za listopadsko slavlje koje traje tri dana Abraini završava s pripremom toliko su filindeua da nahrani 1500 hodočasnika koji se očekuju. Tjestetninu izrađuje oko per sati na dan, a rezultat je 50 kg nevjerojatnih rezanaca, a za još veće slavlje u svibnju će pripremiti četiri puta veću količinu.
- Samo su tri sastojka, durum pšenica, voda i sol - kaže Abraini dok snažno gnječi tijesto natrag i naprijed.
No, budući da se sve radi ručno, najvažniji je sastojak fizički napor.
Pogledajte kako to radi u videu:
Najteži dio je razumijevanje toga kako tjestenina diše, svodi se na igru rukama, a ako uspijete postići ono što trebate dogodit će se čarolija. Bezbroj ponavljanja, pažljivo izvlačenje, slaganje slojeva - onome tko zna nije komplicirano.
Smatra se kako je ovo jelo na samom rubu izumiranja, no Abraini daje sve od sebe kako bi sačuvala tradiciju.
