Te davne 1979. godine Francis Ford Coppola sklepao je svoju “Apokalipsu danas”, Martin Scorsese spremao “Razjarenog bika”, Clint Eastwood dovršavao “Bronco Billyja”, a Ridley Scott pred šokiranom publikom “porodio” je “Aliena”. Danas, 45 godina kasnije, Coppola (85) u Cannesu je predstavio svoj životni projekt “Megalopolis”, Scorsese (82) izbacio je “Ubojice cvjetnog mjeseca”, Eastwood (94) dovršava snimanje “Porotnika broj 2”, a Scott (77) oživljava nastavak “Gladijatora”. Četvorici neuništivih redateljskih ikona pridružio se i peti, australski vječni dječak George Miller (80), koji je iste 1979. snimio “Mad Maxa”. Sad je Miller u svijet otisnuo “Furiosu”, peti dio sage o Pobješnjelome Maxu. I prema najavama, ne i posljednji.
Iako “Furiosa” zasad nema furiozan odjek u kinima. Kao prvi blockbuster sezone, prilično je “flopnula” u odnosu na financijska očekivanja. Dosad je na svjetskom tržištu zaradila 160 milijuna dolara, a budžet je iznosio 168 milijuna. Filmu uglavnom zamjeraju predugo trajanje i uspoređuju ga sa stvarno superiornim “Fury Road”, četvrtim nastavkom Mad Maxa. Ali daleko od toga da je “Furiosa” loš film. Da ne nosi teret usporedbi s “Fury Roadom”, “Furiosa” bi se gledala drugim očima, kao još jedan dokaz da nitko ne prikazuje svijet postapokalipse tako divlje i uzbudljivo kao George Miller.
Mladi Miller je prije filmske karijere bio liječnik, a u dežurstvima na hitnoj pomoći u Sydneyu ranih 1970-ih vidio je mnoge ozljede motociklista. Kao veliki zaljubljenik u film, koncipirao je priču o motociklističkim bandama koje haraju Australijom nakon nuklearne kataklizme. Iako je iza sebe imao samo eksperimentalne filmove, gotovo samoukome Milleru, koji je pohađao tek ljetne filmske škole u kojima je upoznao producentskog partnera Byrona Kennedyja, nije nedostajalo samopouzdanja. S Kennedyjem je prikupio malo manje od 400.000 australskih dolara, što je bilo dovoljno da snimi “Mad Maxa”. Glavnoga glumca pronašao je među tek završenim studentima glume na audiciji u Sydneyu. Zvao se Mel Gibson i potpuno je fascinirao Millera i Kennedyja.
Mel Gibson i Steve Bisley u klasiku ‘Mad Max’
Uz Gibsona i pokojeg manje poznatog profesionalnoga glumca, Miller je za uloge moto-bandita angažirao stvarne australske bajkere. Kako je Miller opisao u jednom podcastu, cijelo snimanje bilo je polugerilsko. Za scene jurnjava nisu imali dozvole lokalne policije. Nisu imali ni novca za prave, kožnate policijske uniforme, kakve nose Max i ostali policajci u filmu. Snalazili su se na razne načine i dovršili film. Završnu verziju montirali su u stanu svojeg prijatelja.
Godinu dana kasnije “Mad Max” je bio svjetski hit, sa zaradom većom od 100 milijuna američkih dolara u svjetskim kinima. Sve do pojave “Vještica iz Blaira” 20 godina kasnije, “Mad Max” bio je najprofitabilniji film svih vremena jer je budžet bio zaista minimalan.
George Miller i Mel Gibson 1981. na setu filma 'Mad Max 2: The Road Warrior'
Miller i Gibson udružili su snage još dva puta i snimili dva nastavka Maxa (“Drumski ratnik” i “Beyond Thunderdome”) do 1985. Tek s “Drumskim ratnikom” serijal je u potpunosti zakoračio u australsku pustinju, no nakon trećeg dijela, u kojem je nasuprot Gibsonu stajala Tina Turner, i Miller i Gibson su se oprostili od Maxa i posvetili se američkim karijerama. Dok je Gibson postao instant zvijezda, put doktora Millera bio je ponešto usporeniji. U Hollywoodu je debitirao horor-komedijom “Vještice iz Eastwicka” s briljantnim Jackom Nicholsonom i tri dame - Cher, Susan Sarandon i Michelle Pfeiffer. No brzo se vratio australskim TV produkcijama, a onda se pojavio među kandidatima za Oscara s dramom “Lorenzovo ulje” 1992. godine. Uslijedio je rad na nečem potpuno drugačijem - toplim emotivnim filmovima kao što su dva nastavka “Praščića Babea” (prvi je producirao, drugi režirao) te “Happy Feet”, animirani film o pingvinima, koji je Milleru donio Oscara 2006. u toj kategoriji. No u njegovoj se glavi motala nova avantura Pobješnjelog Maxa, a dug put od ideje do realizacije završen je 2014. godine, kad je nastao “Mad Max - Fury Road”.
Radio je i na toplim emotivnim filmovima kao što su dva nastavka Praščića Babea (prvi je producirao, drugi režirao) te Happy Feet, animirani film koji je Milleru donio Oscara 2006.
Gibson više nije bio opcija za glavnog junaka, pa ga je Miller pronašao u Tomu Hardyju, engleskom grubijanu mekog srca. Od uvodnih kadrova “Fury Roada” jasno je kako je serijal o Mad Maxu nakon tri desetljeća stanke našao turbo pogonsko gorivo. Divlja jurnjava, maštovita scenografija, pulsirajuća glazba, nevjerojatno koreografirana akcija, dinamična režija i fantastični glumci i glumice stvorili su jedan od najboljih akcijskih filmova svih vremena, u kojem je Mad Max postao, zapravo, sporedan lik.
Jer prava junakinja “Fury Roada” je Furiosa, ratnica bez ruke (u fascinantnoj interpretaciji Charlize Theron), koja se okreće protiv svog zaštitnika i poslodavca, beskrupuloznog tiranina Immortan Joea, vlasnika svih vrijednih resursa u pustinji. Kad mu Furiosa otme najvrednije blago, uz Maxovu pomoć kreće prema obećanoj zemlji, raju u kojem je odrasla daleko od surove pustinje. Akcijski rollercoaster, gotovo bez sekunde predaha, bio je apsolutni hit, Milleru je priskrbio još jednu nominaciju za Oscara i odmah potaknuo razmišljanja o novim nastavcima.
eorge Miller (dolje desno) na setu filma ‘Mad Max: Fury Road’ iz 2015. godine
Trebalo je dodatnih deset godina da ugledamo Millerovu “Furiosu”, prequel “Fury Roada”, u kojem saznajemo kako je žestoka pustinjska ratnica zapravo od krhke curice postala tvrdokorna heroina. Zahtjevan zadatak da uskoči u čizme Charlize Theron dobila je glumačka kameleonka Anya Taylor-Joy, dok je Dementusa, dijaboličnog vođu jedne od motobandi, utjelovio Chris Hemsworth, Marvelov Thor, koji je za ovu ulogu drastično promijenio izgled. Mad Maxa u ovom filmu nema (osim u jednoj kratkoj sceni, dugoj kao treptaj oka), ali duh izvornog Maxova svijeta itekako je prisutan.
Unatoč podijeljenim kritikama i financijskom razočaranju, 80-godišnji Miller nije još spreman odustati od Mad Max sage. Još prije deset godina, nakon uspjeha “Fury Roada”, koncipirao je završnu priču o Maxu, nazvanu “Wasteland”. Iako scenarij navodno još nije dovršen, a Tom Hardy je nedavno rekao kako ne vjeruje da će nastupiti u toj priči, poznajući neuništivi duh Georgea Millera, imamo pravo nadati se da će se pustinjom još jednom prolomiti zvukovi oktanskih čudovišta, zbog kojih apokalipsa izgleda neobično privlačno.
