Philip Marlowe, posljednji videz dvadesetog stoljeća

Zagrebački izdavač Petrine knjige objavio je ovih dana novi prijevod kultnog romana “Veliki san” Raymonda Chandlera, po mnogima najvećeg pisca kriminalističkih romana uopće. Međutim, Chandlerov značaj mnogo je veći jer se radi o piscu koji je prvi prebrisao granice između žanrovske i “ozbiljne” književnosti. Upravo je njegov “Veliki san”, koji se neoficijelno smatra najboljim kriminalističkim romanom uopće, bio svojevrsna prekretnica u tom smislu. Roman je izvorno objavljen prije više od osamdeset godina i pomalo se samo po sebi postavlja pitanje smisla objavljivanja sličnih djela danas. Sam izdavač je na svojim stranicama objavio svojevrsni moto ove izdavačke kuće: “Osnovani smo iz ljubavi prema pisanoj riječi i mnogobrojnim naslovima koje nismo imali priliku čitati na hrvatskom jeziku. Misija naše nakladničke kuće jest stvaranje čitatelja i u svom programu namjeravamo objavljivati naslove potrebne svim uzrastima. (...) ...kao i sve one knjige kojih više nema u ponudi, a važne su za kulturu svakog naroda”. Uzimajući u obzir ovo, onda je roman poput “Velikog sna” izvrstan izbor. I ne samo zbog toga, nego i zbog činjenice da je naslov tog romana neka vrsta široko prihvaćenog eufemizma za smrt. “Zašto bi bilo važno gdje ležiš jednom kad si mrtav? U prljavoj kaljuži ili u mramornom tornju na vrhu visokog brda? Mrtav si, i snivaš svoj veliki san, i ne brinu te takve stvari. Nafta i voda iste su za tebe kao i vjetar i zrak. Ti samo snivaš svoj veliki san, ne mučeći se gnusobom svog umiranja ni mjesta na kojemu si pao”, kaže Marlowe pri kraju “Velikog sna”. Pored ove, Petrine knjige objavile su i tri knjige Arthura Conana Doylea, “Zločin i kaznu” i “Idiota” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog te, da navedem još jednu epohalnu knjigu izvučenu iz zaborava - “Novelu o šahu” Stefana Zweiga.