Listopada 13. 1959. godine, pjesnikinja i spisateljica Sylvia Plath pisala je majci i bratu iz gradića Saratoga Springs gdje je ona, sa suprugom, također piscem, Tedom Hughesom, provodila nekoliko mjeseci u umjetničkoj koloniji.
"Pozdrav, kao i uvijek, naša je glavna vijest da smo dobro uhranjeni. Svaka večera, čini se, potpuno nadmaši prethodnu. Prošle je to večeri bila sočna šunka, pečeni ananas, slatki krumpir, kukuruz, špinat, salata, topla peciva, maslac i pita od jabuke."
Isti je dan u svoj dnevnik zapisala "jako depresivan dan, nisam u stanju pisati. Opasni bogovi. Osjećam se kao izbačena na hladnu zvijezdu, već sam mrtva".
Jedne je zime par godina kasnije, kao što svijet danas zna ali ona vjerojatno nije pretpostavljala, počinila samoubojstvo, kao 30-godišnjakinja gurnuvši glavu u pećnicu. Bilo je to 11. veljače 1963. godine. Destruktivna energija samoubojstva, piše The Atlantic, osim što je tada počinila kaos, otpuhala je vjetrove kaosa i u budućnost, ali i u prošlost.
Posebno je važno kontekstualizirati tu smrt kada se pogledaju njezina tadašnja pisma koja 1956. kreću s "kakav sam divan rođendan imala", a završavaju nekoliko tjedana prije njezine smrti s "nisam sposobna biti ja niti voljeti se. Sada bebe plaču i moram ih odvesti na čaj". Danas ih čitamo znajući kraj, ali što je, zapravo, u svojoj glavi imala Sylvia Plath, je li znala kako će završiti.
Upravo se o tome radi u knjizi o velikoj pjesnikinji, a urednici Peter K. Steinberg i Karen V. Kukil su uspjeli u naizgled nemogućem naumu - skupili su svih 575 pisama koja je Plath razaslala 108 osoba. To je gotovo 1.000 stranica materijala. Veliki je tom materijala objavljen 2017. godine.
Kao jedno čitalačko iskustvo donosi čitav pregršt materijala i tumačenja. Ali ovo nije umjetnost, a uostalom, piše Atlantic, zašto bi njezina pisma i bila umjetnost. To su prvi pokušaji, natruhe inspiracije, životni problemi i sve životne uloge koje je Plath "preuzimala". Ono što nas, na neki način, gura naprijed, jest znanje o tome kako je, na žalost, na kraju završila.
Važne su tu persone Plath kao kćeri i Plath kao maherice u svom zanatu. One su, na neki način, isprepletene jer prva za svoju majku vodi kronike druge. Govori joj tko je i kada otkupio njezinu priču ili pjesmu, a jednako je neumorni advokat i svog supruga, Hughesa i njegovog rada. U njegov talent ona beskompromisno vjeruje kao i u njihovu sposobnost da žive od pisanja poezije.
Prema Plath, Hughes je genije, a ni ona nije loša: "Oboje smatramo kako novac, stipendije i reputacija, idu piscima koji to ne zaslužuju". Hughes je, na jedan način, bio njezin projekt, kojeg posebno opisuje nakon svakog uspjeha. Kada je jedna njegova pjesma objavljena u The New Yorkeru, ona piše: "On samo sjedi, neobrijan, njegova kosa na sve strane, jede sirovi biftek i opet piše. Prekrasno", napisala je. A u svojoj poruci magazinu, iz 1959. piše "s posljednjim rukopisom kojeg sam poslala, predala sam i dvije priče. Na odgovor sam čekala više od pola godine, i nadam se da ovaj puta odluku mogu dobiti u malo kraćem roku.
U pismima koja piše kući, pismima majci, točno se osjeća nota melankolije, dnevni trud depresivne osobe sa se sabere, da savlada sve izazove svakog dana.
"Tvoja je kći udana godinu i jedan dan, i kako bajke kažu, nada se biti udana još stotinu godina".
Diane Middlebrook, autorica Plath/Hughes biografije imena "Her Husband" analizira odnos sa suprugom, te 14 do sada neobjavljenih pisama koja je Plath iz Engleske slala svojoj američkoj psihijatrici, Ruth Beuscher.
Frieda Hughes, kći Plath i Hughes, priznala je kako se jako bojala sadržaja tih pisama kao i onoga što ona sa sobom nose.
"Čitala sam ih u krevetu, to mi se činilo kao najnježniji ambijent ukoliko je u pitanju nešto grozno", kaže kći. Prvih pet Beuscher pisama su, čini se barem, pozitivni. Plath rodi dvije bebe, objavi "Colossusa", napiše "The Bell Jar", piše rapsodije oko svojeg nevjerojatnog supruga i interesantnog života. Četvrto pismo, od 4. siječnja 1961., govori o strašnoj svađi s Hughesovom posesivnom i protektivnom sestrom Olwyn. Šesto, iz ljeta 1962. je pismo u kojem pjesnikinja otkriva kako je otkrila da je suprug vara.
Iako je shrvana, Plath zadržava svoj stil pisanja, cinizam, i gotovo anegdotalni pristup životu.
"Sve je postalo suludo. Ted se sada ustaje ranom zorom kako bi presreo poštu i poštara, dakle radi isto što i ja samo iz posve drugih razloga", napisala je, a šest godina ranije zabilježila je kako je sretna što je našla nekoga tko "prepoznaje poštarove korake s udaljenosti kilometra".
"Počeo je govoriti kako je spavao čitavo vrijeme dok smo bili oženjeni, kako će pisati scenarije i dobiti Nobelovu nagradu", sve to o čemu piše je energija koju muškarac poprima kad ima novu ljubavnicu.
Slijedi mnogo nasilja, emocionalnog ali i fizičkog. Njegova vlastita najdraža pjesma je, piše Atlantic, o jastrebu koja kaže - "ubijam gdje zaželim jer je sve moje". No, najteži je udarac Plath kada otkrije da Hughes piše svojoj ljubavnici, i priznaje kako su to vješto pisana pisma, pisma koja imaju život.
"Ima tu lijepih ljubavnih poema", kaže Plath i citira jednu rečenicu koju ne može zaboraviti: Sada sam odsjekao hobotnicu sa svog prstenjaka.
Više to zvuči kao jedna od rečenica koju bi ona krenula pisati, jer je Plath zadnje tjedne provela u hladnoj kući u Londonu, između tableta za spavanje, beba koje plaču i viroze koja ne posustaje, pišući divlje pjesme koje će postati knjiga "Ariel".
"To je kao pisanje u tunelu, ili u božjoj utrobi i crijevima", piše irskom pjesniku Richardu Murphyju. Sve je tako nesigurno, jedva kontrolirano, nepouzdano. Je li Ariel raspad sistema, ili umjetnički grč. Oboje. Uništava koliko i uzdiže.
Prepričavanje ove priče neće stati u skorije vrijeme niti na jednoj knjizi, jer je u srži njihove priče, braka njihovih talenata, nevjerojatna ironija. On, sposoban i talentiran, predan dubokim strastima itd., itd., učini najdosadniju stvar - ima aferu. Ona, uhvaćena u mrežu, nadvladana i depresivna učini čudo - napiše remek djelo. On, nekada glavni lik, izlazi na bočna vrata, dok ona eksplodira u agoniji autentičnosti. I onda, ruku pod ruku sa zimom, vrućicom i slomljenim srcem - to ju ubije.
