'Plavi Cvijet' - Sofisticirana kritika suvremenog društva

Moram priznati kako mi pomalo ide na živce mrzovolja koja u Hrvatskoj vlada prema hrvatskom filmu. Doduše, takav je odnos i u književnosti, kazalištu, prema umjetnosti uopće, kao neka vrsta danka vremenu u kojemu živimo, u kojemu su preko noći svi postali stručnjaci za sve, od epidemiologije pa do filma, i gdje je sve predmet besmislenih kvaziideoloških sporenja. U Bosni i Hercegovini, kad je riječ o filmu, stvari su potpuno drugačije. Tu je film neka vrsta nedodirljivog fetiša, tako da se u pravilu pojedini, loši ili osrednji filmovi, unaprijed promoviraju kao filmska remek-djela. Tako je, primjerice, prošle godine, sa stranica BHRT-a, preko noći, bez ikakva objašnjenja, uklonjena negativna kritika filma “Koncentriši se, baba” Pjera Žalice, koju je napisao filmski kritičar Mirza Skenderagić. Inače, navedeni film je otvorio prošlogodišnje izdanje Sarajevo film festivala i prethodno je zvučno najavljivan kao “novo remek-djelo Pjera Žalice”, iako se radi o, blago rečeno, lošem filmu.
Niti jedan “model”, naravno, nije dobar, niti onaj hrvatski, niti bosanskohercegovački. S druge strane, u Hrvatskoj se počesto nekritički glorificiraju neki strani filmovi u čemu, po mojemu mišljenju, ima i dobre doze pretjerivanja. Dobar primjer je film rumunjskog redatelja Radua Judea “Baksuzno bubanje ili bezumni pornić”, pobjednik prestižnog filmskog festivala u Berlinu, koji je HAVC sufinancirao, a koji je mene, za razliku od dva prethodna Judeova filma koja sam pogledao, “Aferim!” i “Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari”, poprilično razočarao.