Imaju 15 hektara vinograda i proizvode oko 110.000 litara vina. Između 70 i 80 posto prodaju kao cuvée graševine, rizlinga, sauvignona, silvanca i bijelog pinota u lokalnim ugostiteljskim lokalima, a buteljama se dokazuju i u Londonu. Prva im je prava berba bila 2013., a već sljedećom su 2015. osvojili dvije brončane medalje na Decanterovu ocjenjivanju.
”Intenzivne arome citrusa s dodirom bijele breskve. Čist i svjež okus dobra je kombinacija limete i korice grejpa. Dugo traje i ima pikantan završetak”, zapisali su Decanterovi ocjenjivači o Bijelom pinotu 2014. Broncom su nagradili i Rosé 2014. od cabernet sauvignona u kojem su prepoznali arome breskve, trešnje i maline te dodali kako je riječ o odličnom ljetnom vinu vitkog tijela s daškom slasti.
Riječ je o vinariji Kostanjevec iz Lukovca pokraj Koprivnice, koja je godinu potom osvojila broncu i Bijelim pinotom 2015. Prvo je srebro stiglo 2017. za mladu graševinu koja je mirisala na ananas, grejp i cvijet limuna te imala ugodnu kiselost, kao i osvježavajući finiš tropskog voća. To priznanje, koje znači najmanje 90 od 100 bodova, osvajali su sljedeće godine sauvignonon i graševinom iz berbe 2017. te mješavinom sivog pinota i graševine iz 2018., Rizlingom 2019. i Sivim pinotom 2019. prije dvije godine. Lani je Sivi pinot premium osvojio 90 bodova, a Riesling premium iste berbe dva boda više. Ukupno su dosad “sakupili” 20 Decanterovih medalja i priznanja. Na posljednjem su ocjenjivanju broncu dobili i za Brut nature pjenušac od chardonnaya iz 2018. Opisali su ga u Londonu kao vino s aromama koštuničavog voća te jabuke i limuna, kao i dubokog okusa s čvrstom teksturom. Proizveden je klasičnom metodom druge fermentacije u boci i na kušanju u siječnju pokazao se osvježavajućim, ali poprilično ozbiljnim vinom. Kako će se razvijati može se naslutiti prema pjenušcu iz 2016., koji više nije vino za osvježenje, nego zrelo za ozbiljniju hranu od bijelog mesa i finije ribe. Dopala se i mlada graševina iz tanka. Macerirana je sedam dana i čeka je 12 mjeseci sazrijevanja u drvenoj bačvi.
Vlasnik vinarije Goran Kostanjevec je iz građevinskog biznisa. U Lukovcu je sagradio prekrasan podrum s kušaonicom, a proizvodnju vina vodi mu Luka Košćak, enolog koji je sedam godina radio za vinariju Bolfan Vinski Vrh. I sam radi vina u Novom Marofu i lani je svojim pjenušcem 2607 Brut Nature Blanc de Noirs, bijelim od crnog pinota, također osvojio Decanterovu broncu. A nazvao ga je prema rođendanu kćeri. Lukina je filozofija da vino treba odražavati terroir što se moglo prepoznati u rizlinzima. Ponudio je berbe 2020., 2019. i 2018. od grožđa iz vinograda na glini što se i te kako osjetilo prema voćnim aromama koje nisu česte u rizlingu. Dva mlađa mirisala su na tropsko voće, primjerenije chardonnayu ili bijelom pinotu, a takve arome stižu iz glinena tla. I okus je bio mekaniji nego što bi se od rizlinga očekivalo. Treći je, pak, imao lagani miris petroleja, karakterističan za odležane rizlinge. I on je bio mekan, ali nedvojbeno prepoznatljiv i treba se samo nadati da će petrolej ostati na toj razini i neće prekriti ostale arome.
Vinarija Kostanjevec još je poprilično nepoznata izvan okolice Koprivnice, a nije jedina koja zavređuje pozornost. Kušali smo i lijepu graševinu susjeda Marka Šimunića. Iz podruma s lijepim ugostiteljskim prostorom i sobama na posljednjim obroncima Kalnika prije ravnice pogled puca do Mađarske, a fina kapljica pokazuje da Podravina ne završava slučajno slovima “v-i-n-a”.
Pomirili dvije struje onih koji vole sivi pinot
Nakon chardonnaya i sauvignona, sivi pinot preuzima vodeće mjesto među vinima koja se najčešće naručuju na čaše u barovima širom svijeta. Riječ je, uglavnom, o jednostavnijim, svježijim vinima od sorte koja može dati i raskošna, puna i bogata. Vinarija Kostanjevec svojim je ‘sivcem’ pomirila obje struje. Dopast će se onima koji vole lagani stil Južnog Tirola, kao i ljubiteljima moćnih alzaških vina. Butelje mirnih bijelih vina redovitih berbi u vinariji Kostanjevec stoje do 60 kuna.
