Dr. Kuntarić kaže: "Ističem da izvrćete riječi. Nisam nikada tvrdio, da su Naša draga svetišta (C. U. Nadasve – op. N. M.) platila na Vašoj blagajni Vaše potraživanje. Kada bi to tvrdio tada bi priznavao poslovni odnošaj, a to konstantno poričem. Naprotiv sam tvrdio, da su ona Vašem komitentu tvrtki Vilima Hegera ("Nadasve k. d." – op. N. M.) platili svu robu, koju su od njega primili, a bila je Vaše provenijencije. Drugo nisam tvrdio."
Zato, zaključuje dr. Kuntarić, "ne možete tražiti od druge osobe da plati dugove Vilima Hegera i njegovog trgovačkog poslovanja", te "da ne postoji nikakova garancija za isplatu Hegerovog dugovanja izdana bilo od koje crkvene institucije ili osobe". Na koncu, dr. Kuntarić još dodaje "da nemate nikakovo pravo da tražite isplatu Vašeg potraživanja u dolarima, jer takova isplata nije ni ugovorena... Naprotiv iz faktura, koje su poslane u prepisu proizlazi, da Vaša tvrtka priznaje isplate samo i isključivo u lirama u Milanu odnosno putem kliringa sa propalom kvislinškom tzv. NDH. Prema tome je isključivo Vaše pravo odnosno tvrtke u Milanu da od Vilima Hegera traži isplatu potraživanja i to u lirama na milanskoj blagajni odnosno putem propalog kliringa."
Umjesto pozdrava dr. Kuntarić na kraju pisma stavlja "S.F.S.N" – Smrt fašizmu – sloboda narodu!
U posljednjem pismu u koje smo imali uvid, poslanom iz Milana 13. X. 1947., talijanska strana daje do znanja da se više ne kani jalovo dopisivati s dr. Kuntarićem nego rezolutno traži: "Nastojte da dobijemo iznos od 3,000.000.- lira, koji smo pripravni primiti za izravnanje naše tražbine... Koliko nam pišete o načinu, kako mi namjeravamo riješiti ovaj spor, riješit ćemo spor na način, kako smo Vam pisali i to ćemo učiniti bez daljnjega (podcrtano u originalu – op. N. M.), jer sa ustanovama i osobama, koje posluju na način prostački i himben, kao u slučaju 'Nadasve', ne treba imati obzira."
Kako se i da li se ovaj spor raspleo, nismo, nažalost, uspjeli pronaći odgovora. Ali ovo izneseno potvrđuje sumnju da je Heger dobio novac od C. U. "Nadasve" za sve postaje, da je preko "Nadasve k. d." naručio opremu za sve postaje, a koja oprema da je navodno isporučena u cijelosti (skoro 9 tona), što on i potvrđuje svojim potpisom, ali: a) Talijani tvrde da nisu dobili novac; b) ako nisu, onda ga je Heger zadržao; c) ako su Talijani isporučili svu opremu, gdje je ostatak opreme za 11 postaja? Prve četiri postaje od kararskoga mramora stoje i danas u M. Bistrici.
Ostale su kroz poslijeratno razdoblje izradili hrvatski umjetnici, neke u domaćem kamenu, a neke lijevane u bronci. Ambijentalne odlike, serpentinasti uređaj Križnoga puta i hortikulturno uređenje postaja i okruženja prikrivaju ovaj diskontinuitet u izvedbi, ali iskusnom oku ne može promakniti prijelaz sa sjajnog bijelog kararskog mramora na tamni, zagasiti ton bronce ili posivjeloga domaćega kamena. Treći razlog zbog kojeg je Heger morao napustiti Zagreb u drugoj polovici 1943. čini nam se najozbiljnijim.
Jedan od glavnih ideologa i visoki dužnosnik ustaškog režima, Ivo Bogdan, u tjedniku Spremnost, u br. 29 od 13. IX. 1942. objavio je udarni ideološki članak "Židovi – odmetnici – masoni" s dodatkom "Činjenice govore...". Slijedeći Pavelićeve direktive iz spisa "Hrvatsko pitanje" (1936), i Bogdan ponavlja da su najljući i najopasniji neprijatelji ustaške hrvatske države međunarodno židovstvo, masonstvo i komunizam.
Da bi potkrijepio tvrdnju kako u granicama NDH upravo predstavnici nabrojenih protivnika vrše najgora zlodjela, u drugom dijelu članka "Činjenice govore..." nabraja njihova imena, pripadnost neprijateljskoj grupaciji i vrstu prekršaja zbog kojega moraju biti najbrutalnije odstranjeni. Dakako, ovakav popis mogao se sastaviti samo na osnovi policijskih i obavještajnih podataka, što je dokaz duge tradicije sprege hrvatskog novinarstva i represivnog aparata.
Bogdan je na taj popis uvrstio i Vilka Hegera. Napisao je: "Heger Vilko, pokršteni židov, podržavao je veze s opasnim emigrantima, poznat iz afere 'Vi-Ha-Ge' od prije dvije godine, vrlo bogat, vrlo često putovao u inozemstvo, te svojim novcem osnovao poduzeće 'Nadasve' (Naša draga svetišta) u Zagrebu" (str. 2). Želimo li biti nepristrani, moramo se upitati: zašto bi se nekoga javno prozivalo zato što je "vrlo bogat", što je "često putovao u inozemstvo", "radio u pisarni Katoličke akcije" ili što je "svojim novcem osnovao poduzeće 'Nadasve'"!?
No za praksu sotonizacije i javne diskvalifikacije logika nikad nije vrijedila. Drugačije je s ostalim optužbama. Sve tri treba s dokazima u ruci argumentirati i prepustiti nadležnim institucijama. Dakako, to nije izvedivo ni u stabilnijim državama, a nekmoli u NDH, u kojoj je jedna ovakva prozivka značila poziv na odmazdu, Jasenovac i uništenje cijele porodice.
Shvaćajući ozbiljnost ovakve javne prozivke, s ovako visokog mjesta i u tako značajnome mediju, već sutradan stupio je u akciju duhovni pročelnik C. U. "Nadasve” dr. Stjepan Kukolja. Piše službeni dopis 14. IX. 1942. uredništvu Spremnosti u kojem stoji: "Gospodine uredniče! (Tad je urednik bio Zlatko Petrak – op. N. M.) U tjedniku Spremnost izašlo je u članku: 'Činjenice govore...' među ostalim imenima i ime g. Vilka Hegera, koji se nalazi kao privredni stručnjak u akciji 'Nadasve'. Time u vezi šire se najrazličitije vijesti o akciji 'Nadasve' i lično o gosp. Vilku Hegeru. Da se izbjegne svakoj zabuni, i da puna istina dođe do riječi, izdao je Preuzvišeni gospodin nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, razjašnjenje (podvučeno u originalu – op. N. M.), koje Vam šaljem u prilogu. Želim, gospodine uredniče, da budete informirani o objektivnom stanju stvari, stoga sam držao potrebnim, da Vam priloženo razjašnjenje radi informacije pošaljem. Uz pozdrav i poštovanje dr. Stjepan Kukolja duh. pročelnik akcije 'Nadasve'".
Bode oči da je izostalo obligatno "Za Poglavnika i dom spremni", ali još i više činjenica da se u roku 24 sata aktiviralo nadbiskupa, sročilo "razjašnjenje" i odmah protestiralo kod uredništva Spremnosti. Nažalost, spomenuto "razjašnjenje" još nismo uspjeli pronaći. Ali i bez njega jasno je koliko je nadbiskupu i vodstvu C. U. "Nadasve" bilo stalo do njihova najbližeg suradnika. Neće proći dugo vremena, vidjeli smo, Stepinac će Hegera imenovati "priradnim pročelnikom" C. U. "Nadasve".
U svibnju 1943. dodijelit će mu priznanje: "Kao znak svog posebnog priznanja, dodjeljujem Zlatnu medalju za zasluge gospodinu i gđi WILHELM I ANTONIE HEGER iz Beča, za njihove intelektualne i materijalne napore te neumoran rad na planu razvoja hrvatskog nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici. Tako su postavili temelje za ostvarenje ovog veličanstvenog djela u čast Blažene Majke Božje i na ponos hrvatskog naroda. Njima i njihovoj djeci podjeljujem svoj pastirski blagoslov."
