Nije lako pokušavati se ostvariti kao filmski redatelj kad vam je otac nitko drugi nego David Cronenberg, pionir uznemirujućih i paranormalnih body horora o tjelesnim modifikacijama, neobičnim zdravstvenim stanjima i nastranim maštarijama, kao i o utjecaju tehnologije na čovjeka. Njegovu osebujnu poetiku i jaku autorsku viziju nije uspjela nadmašiti i zasjeniti holivudska produkcijska mašinerija, a njegovo ime ostaje jedno od važnijih redateljskih imena indie estetike, koje je uspjelo postići svjetsku slavu upravo zbog jedinstvenog filmskog potpisa. “Possessor“ je drugi film Brandona Cronenberga, napravljen za fanove horora, iako će film gledatelje više učiniti anksioznima, nego ih preplašiti. Cronenberg mlađi u svojim intervjuima tvrdi da nije svjesno zagazio u žanr horora, nego da ga trenutačno to naprosto zanima. Ideja se javila kad je započeo istraživati neuroznanost, a posebice kad je nabasao na španjolskog liječnika koji je 50-ih godina u ljude ugrađivao životinjske mozgove, kojima je potom pokušavao kontrolirati motorne funkcije, ali i emocije. Ono o čemu je Cronenberg govorio kao o dodatnoj inspiraciji su intervjui koje je davao nakon svoga prvog filma “Antiviral“, te kako je dobivao toliko istovjetna pitanja da je isprva morao iste odgovore sricati na drugačiji način, dok naposljetku u sebi nije pronašao jedan glas koji je poput robota ponavljao naučeno, kao da se nalazi u paralelnoj stvarnosti.
508
prikaza
Possessor je psihodelični kanadski body-tech horor
1/8
Possessor nudi hladan pogled u svijet u kojemu nema prijatelja, u kojemu se svi, pa i najmanji i najbeznačajniji ljudi nadziru kako bi se njihov stil života iskoristio za oglašavanje
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
