Nastup grupe 'Queen' na 'Live Aid' koncertu - do sad najvećem rock spektaklu u povijesti glazbe, središnji je događaj u biografskom filmu o frontmenu Freddieju Mercuryju -"Bohemian Rhapsody".
Evo podsjetnika na taj događaj od 13. srpnja 1985.
Najprije je Bob Geldof morao uvjeriti Freddieja Mercuryja da se pridruži nastupu tada najvećih glazbenih zvijezda na koncertu nazvanom 'Live Aid', kojim se prikupljao novac za gladne u Africi.
"Fred, zašto to ne bi učinili? Bina je stvorena za vas. Dragi moj – to je cijeli svijet!“
Koncert se istovremeno odvijao na dva kraja svijeta – jedan u Londonu na Wembley stadionu, a drugi na stadionu 'John F. Kennedy' u Philadelphiji. Bio je to najambiciozniji rock koncert ikad. Geldof, rocker koji je stajao iza Band Aida i hita 'Do They Know It's Christmas' koji su snimili 1984., želio je prikupiti novac za gladne u Etiopiji. Rezultat je bio 16-satni koncert koji je uključio više od 50 nastupa najvećih pop i rock ikona tog doba, među ostalim, Madonne, David Bowieja i U2.
Geldof se upoznao s Mercuryjem preko Spike Edneya, bivšeg člana Geldofovog benda 'Boomtown Rats', koji se netom prije toga pridružio grupi 'Queen' svirajući im na koncertima klavijature. 'Queen' je u to vrijeme bio zaboravljeni bend, ali ne zbog toga što je otišao Freddie, što sugerira film 'Bohemian Rhapsody', nego zato jer ih je iscrpila turneja po Novom Zelandu, Australiji i Japanu. Mercury je počeo sumnjati u budućnost benda i objavio je solo album "Mr. Bad Guy " koji također nije prošao ni kod publike, ni kod kritike.
Kad su članovi benda shvatili veličinu i važnost nastupa, organizatorima su javili da ne žele zatvarati koncert, nego da žele nastupiti u 18:41. Budući da su koncert izravno prenosile sve svjetske televizije, termin je bio precizno dogovoren u minutu. No, za razliku od ostalih bendova 'Queenovci' su vrlo ozbiljno shvatili izlazak pred publiku. Nastup su uvježbavali tri dana, piše New York Times.
Kad su stupili na pozornicu, na Wembleyu je bilo 70.000 ljudi. Prije njih nastupili su već Elvis Costello, Dire Straits, te Phill Collins i Sting, koje su odmah nakon nastupa prebacili na aerodrom, da bi se ukrcali u Concorde i poletjeli u SAD gdje su četiri sata kasnije nastupili uz Erica Claptona i Led Zeppelin. Ali, publika na Wembleyju je cijelo to vrijeme gledala na bini i u klavir, koji je čekao Freddieja. Tako su na njegovom Steinwayu svirali i drugi umjetnici.
Koncert 'Live Aid' održavao se u trenutku kad su najprodavaniji glazbenici odlučili postati idealisti i svoju popularnost iskoristiti za promoviranje humanih djela, pa su tako ovaj nastup posvetili gladnima u Etiopiji. Međunarodne satelitske veze omogućile su televizijski prijenos koncerta u sve dijelove svijeta i tako je 'Live Aid' generirao desetke milijuna dolara namijenjenih donaciji. Bilo je to pet godina prije pojave World Wide Weba i mnogo prije no što će se uživo emitirati putem interneta neki koncert. 'Live Aid' uživo je gledalo 1,5 milijardi ljudi.
'Queenovci' su uživali u važnosti i odjeku ovog grandioznog događaja. Kamen temeljac njihove glazbe bio je Mercuryjev moćni glas, gitarističke dionice Briana Maya, kao i operne orkestracije 'Bohemian Rhapsody', ali i pjesme 'We Are the Champions', i 'We Will Rock You', koje su bile stvorene za takve velike koncerte i pozivale masu da pjeva s njima. Bubnjar Roger Taylor otkrio je u intervjuu magazinu 'Mojo' 1999. godine da je njihov tonski majstor za miks pultom ugodio ozvučenje na stadionu tako da su tijekom nastupa bili glasniji od drugih izvođača.
Tijekom 20 minutnog nastupa 'Queenovci' su podsjetili na sve najvažnije hitove, od 'Bohemian Rhapsody', preko ljepljive pjesmice 'Radio Ga Ga', pa hita 'Crazy Little Thing Called Love', do 'Hammer to Fall' i ritmične 'We Will Rock You'.
Mercury je pod kontrolom držao sve te aspekte zajedno s nastupom u kojem su otkačenost i istovremeno upravljanje masom i bendom, bili nerazdvojni. Otvorio je set sjedeći za klavirom, pa onda jurcao binom noseći mikrofon na stalku kojim je mahao aludirajući na falus, ili s njim 'svirao' kao na gitari, da bi opet sjeo i završio nastup. U Velikoj Britaniji, gdje su 'Queenovci' postali simbol nacionalnog pride pokreta, publika na Wembleyu odmah je prihvatila Mercuryjev izazov. Pjevala je s njim, odgovarala mu na pozive, i u samo 21 minutu nastupa, Freddie je cijeli svijet pretvorio u vlastitu koncertnu dvoranu.
Mercuryjev nastup smatra se vrhuncem cijelog tog događaja jer je imao jasnu subverzivnu poruku. Pred milijardom i pol gledatelja stajao je homoseksualac koji je nastavio inzistirati na tome da svoj identitet otkriva šifriranim porukama. Ali kakvim? Svojim gotovo baletnim nastupom i veličanstvenom prezentacijom, Mercury je trljao nos globalnoj publici 'Live Aida' ubojitom dozom ženstvene zavodljivosti, kojom je natjerao mase da ga obožavaju dok izvodi nešto što bi u drugim prilikama gledali s prijezirom.
Ali i ovdje je bio muškarac – podrijetlom Parsi, koji je odrastao u Zanzibaru i Indiji prije no što se preselio u Britaniju u kasnim tinejdžerskim godinama. Zbog te kombinacije Mercury je bio dvostruki autsajder. No, zahvaljujući svom talentu, popeo se na pozornicu i osvojio je svijet. I zato je ovaj njegov nastup, baš na 'Live Aidu' nosio istu poruku kao i sam događaj – nada onima koji nemaju iste šanse za uspjeh.
Odjeća koju je odabrao za nastup bila je krajnje jednostavna. S brkovima i kosom zalizanom briljantinom, rutavih prsa i neobrijanih pazuha, nosio je izlizane wranglersice visoko stegnute u struku crnim bodljikavim remenom, bijele Adidasove 'univerzalke', i potkošulju. Ali oko nadlaktice je stavio bodljikavu narukvicu kojom je poslao poruku – ja sam "jednostavan", "smioni", "gay". Nije nosio scensku odjeću, nego autentičnu, svoju. I takav je stao pred najveći auditorij – pred cijeli svijet i pustio da ga slušaju i gledaju.
