Povratak legendarne kazete, analogno je opet seksi

Neke se stvari zauvijek pamte - prvi poljubac, prvo pijanstvo i prvo klikanje Napstera. Dovoljno sam star da sam imao prilike koristiti Napster u prvim danima njegova lansiranja u javnost, a gdje, kad i zahvaljujući kome - to je između mene, Juliana Assangea i FBI-a. Napster je bio revolucija dostojna interneta. Pojavio se u ljeto 2001. kao file sharing servis kojim ste mogli kopati po tuđim folderima i glazbenim kolekcijama, i trebalo se strpjeti do listopada, kad je u prodaju krenuo iPod. Jobsov je izum sa svim drugim imitacijama, sličnim pokretnim mp3 playerima za digitalne fajlove, prije 20 godina učinio ono što je Sonyjev Walkman napravio audiokasetama: prošetao je winamp. Doduše, s puno komplikacija oko zatvorenog sustava i formata - trebalo je “zvati čovika” koji bi ga osposobio za “otvoreniju” uporabu. No kako su mobilni mp3 playeri u Hrvatskoj tad još bili previše skupi i egzotični da bi skakutali u svakom drugom džepu (a pametni telefoni još će malo pričekati kao novi masovni izvor mobilne reprodukcije zvuka), često se mp3 konvertirao u wav pa “pržio” na CD, kao audio za mobilne CD playere, svojevrsni most između Walkmana i iPoda. Bili su tek nešto veći od samog CD-a i mogli ste ih staviti u džep ako ste imali široke reperske hlače ili samo veliku guzicu. Vinil ne stane nigdje osim na policu, ali svejedno zadnjih desetak godina stalno slušamo o velikom povratku ploča. Povod su uvjerljive statistike: ljudi su stvarno opet počeli kupovati vinile. Kako je glazba izgubila dodir s materijom i nestala u oblaku streaminga, opipljivost ploče i njezina estetika, kao i romantizirani ritual samog korištenja tehnologije, počeli su vraćati vinil u trgovine. Potražnja je bila nostalgična, ali i nekako očekivana. I sve to godinama nakon što su čak i DJ-i, dugo vremena posljednja brana igle u godovima vinila, počeli mrtvo hladno “miksati” i “skrečati” na laptopu.