U jednom se trenutku bistra voda ispod nje zatamnila. Sjedila je na dasci za surfanje i sa svojom rođakom uživala u suncu, u blizini plaže s bijelim pijeskom i čekala dobar val zaljevu Bay of Fires. U tom je trenutku instinktivno podigla noge, no tada ju je nešto zaustavilo.
"U početku nije boljelo. Bilo je to kao da me netko nježno primio i završila sam u vodi", rekla je tada 13-godišnja Hannah Mighall.
Onima koji su gledali što se događa prizor ni malo nije bio ugodan. Mogli su vidjeti eksploziju u vodi kad je velika bijela psina zagrizla u njezinu desnu nogu, podigla je sa daske i tresla zrakom prije nego je s njom nestala u dubini oceana.
"Trebalo mi je par sekundi da shvatim da je to morski pas. Kada sam izronila bila sam na leđima a moja je noga bila u njegovim ustima. Samo sam vidjela svoju nogu u ronilačkom odijelu, njegove zube, desni. Mislila sam da imam noćnu moru i pokušala otvoriti oči", kaže.
Njezin 33-godišnji rođak Syb Mundy koji je bio pored nje na dasci krenuo je prema njoj i počeo udarati morskog psa. Odmaknuo se od njega i krenuo prema dubini, i tada pustio Mighall, i krenuo prema dasci koja joj je i dalje bila privezana za nogu. Sa daskom u zubima povukao ju je ispod. Ubrzo je izronila sa potrganom daskom.
Rođak ju je primio i s njom na leđima krenuo prema obali. Ranije toga dana sudjelovala je u vježbi spašavanja, u kojoj je glumila žrtvu koju su nosili na obalu. I sada joj se to i stvarno dogodilo.
"On nas je pratio ispod vode, a onda je Syb vidio val i rekao da ga moramo uhvatiti jer bi nas mogao spasiti. Bila sam prestrašena, no taj nas je val odnio na obalu. A on nas je i dalje pratio. Mogli smo vidjeti njegovu peraju, uhvatio je isti val kao i mi", rekla je.
Ona je jedna od 83 ludi diljem svijeta koje su napali morski psi 2009. godine i to je broj koji se održava već čitavo desetljeće. Prosječno je takvih napada između 2013. i 2017. godine bilo 84. No posjedni podaci sa nekih dijelova svijeta pokazuju da broj napada raste. Istočna Amerika i južna Australija zabilježili su gotovo dvostruka povećanja, a slično je i na Havajima.
I sada se postavlja pitanje zašto?
"Ugrizi morski pasa povezani su sa brojem ljudi i morskih pasa u vodi u isto vrijeme", kaže Gavin Naylor, direktor Florida Program for Shark Research.
"Tako se šanse za njihov susret povećavaju", naglašava.
Uz veći broj ljudi zanimljivo je kako je južna Australija zabilježila povećanje broja jedne vrste tuljana, koji su omiljeni plijen ovih velikih pasa. Posebno tijekom toplih ljetnih mjeseca kad se goste tuljanima koji se povlače na plaže. Prošle godina prvi fatalni napad zabilježio je i Massachusetts u posljednje 82 godine što je dovelo do niza zatvaranja plaža.
Znanstvenici koji ih prate ne pronalaze dokaze da morski psi aktivno prate ljude. Neki odrasli primjerci uputit će se na otvoreni ocean po nekoliko mjeseci u potrazi za plijenom. Iako se činimo kao laka meta morski psi zapravo nisu zainteresirani za ljude kao svoj plijen.
"Oni najčešće ignoriraju ljude. I mislim da bi se mnogi iznenadili kada bi saznali koliko su često s morskim psima u istom trenutku u vodi", kaže Naylor.
Smatra da je broj napada veći. Po podacima iz prošle godine bilo je 66 službeno potvrđenih neizazvanih napada, što je pad za oko 20 posto u usporedbi sa ranijim godinama. Samo su četiri završila smrću po podacima International Shark Attack File, iako neki drugi pokazuju da je bilo sedam. U ovoj godini zabilježena su četiri napada sa smrtnom posljedicom.
S tim padom povezano je i smanjene broja crnovrhih morskih pasa koji su odgovorni za ugrize u jugoistočnom dijelu SAD-a koji su se zaputili duž obale Floride zbog povećanja temperature vode i plijena.
Većina napada dolazi od primjeraka iz vrste velike bijele psine, tigrastog morskog psa i morskog psa bika.
"Postoji 530 vrsta sa niz raznovrsnosti. Ne možete ih sve baciti zajedno. Različite vrste imaju drugačija obilježja svoje osjetilne biologije, ponašanja, motivacije i staništa u kojem žive", kaže Blake Chapman, morski biolog koji je napisao knjigu o napadima morskih pasa na ljude.
Tako su morski psi bikovi skloni lovu u plitkoj, mutnoj vodi pa se manje oslanjaju na vid, a više na njuh i elektrorecepciju. Velika bijela psina najčešće lovi u bistroj vodi, pa joj je i vid bolje razvijen i više ga koriste. Klimatske promjene jedan su od uzročnika većeg borja napada. Uništavanje staništa, izgradnja komercijalne luke, otjeralo je te bikove 1992. godine na Recifeu u Brazilu gdje je zabilježen veći broj napada, piše BBC.
Reunion, otok u Indijskom oceanu, posjećuje sve više turista, ali i morskih pasa. Od 2011. bilo je 11 smrtonosnih napada, većinom na surfere. Otkriveno je da se napadi većinom događaju na dijelu oceana s mutnom vodom koja je omiljeno okruženje takvih morskih pasa. Današnji stručnjaci smatraju ga zbog veoma čestih napada na ljude, najopasnijom vrstom morskih pasa.
Naylor pak smatra da su napadi pasa najčešće slučaj zamijene identiteta.
"Dok love svoj plijen točkica na dasci može biti razlog za napad. A u slučaju tih velikih životinja koje se brzo kreću, napad će najvjerojatnije biti smrtonosan", kaže.
Veliki bijeli najčešće napadaju odozdo. U nekim će se slučajevima povući dok njihov plijen ne iskrvari do smrti prije nego što se vrate po hranu. To zna i morski biolog Greg Skomal kojeg je prošle godine napao jedan takav primjerak.
"Sad znam kako je tuljanima", rekao je opisujući što se dogodio dok je pokušavao tagirati morskog psa, što su inače radili uz pomoć kamere, tisuću puta dotada.
"Pitam se nisu li napadi na ljude jednostavno rezultat toga što je osoba bila na krivom mjestu u krivo vrijeme dok je on bio u svom napasnom stanju u potrazi za plijenom", kaže.
No postoje i primjeri ljudi koji su plivali uz njih i prošli neozlijeđeno, kao onaj Ocean Ramseyja.
U potrazi za odgovorima znanstvenici se okreću mogućnostima moderne tehnologije, ali i forenzičkim metodama kako bi otkrili razloge napada. Uz pomoć DNK tehnika i uzoraka ugriza trebali bi moći identificirati vrste, i uz snimke pregledati napade. Tako se na njim moglo vidjeti da su velike bijele psine aktivnije uz površinu gdje ih se i može vidjeti kada su temperature vode iznad 14 stupnjeva, tijekom poslijepodneva. Neki podaci pokazuju da su aktivniji lovci po noći za vrijeme punog mjeseca.
Ostala istraživanja kažu da će ljude napadati većinom mlađi primjerci koji tako razvijaju svoje lovačke sposobnosti, i eksperimentiraju.
Rizici su zapravo i danas mali. U Australiji je stopa napada morskih pasa 0,5 napada na milijun ljudi, dok je u SAD-u manje od 0,2 napada na milijun. U 2018. godini brojke u SAD-u smanjile su se na oko 0,08 napada na milijun, dok su se u Australiji popele na 0,8 napada na milijun ljudi.
"Strah je imao vrlo važnu ulogu u našoj evoluciji “, kaže Chapman. "Ljude ne trebaju pojesti da bi se bojali. Taj strah vrlo brzo naučimo, tj, razvijemo iz obične priče. Ljudi koji nikada nisu vidjeli morskog psa boje ih se zbog tih priča", kaže.
Taj nas strah sprječava da vidimo kako se njihov broj smanjuje i prijeti im izumiranje, a samo se u australskim vodama njihov broj smanjio za 75 do 92 posto. Oni koji se žele zaštiti trebali bi plivati u grupama, blizu obale i biti u tamnoj odjeći bez nakita, kako ne bi privukli njihovu pažnju. Postoji i niz sredstava za odvraćanje, s različitim rezultatima.
U nekim dijelovima lokalna zajednica je krenula u akciju, koriste zaštitne mreže i ograđuju dijelove za plivanje.
Na obalama Australije isprobavaju se pametne linije koje koriste privezane kuke spojene na sustav koji šalje upozorenje kad se aktivira. Kad morski pas zagrize mamac, šalje se upozorenje timovima koji ga hvataju, označe i nakon toga puste na sigurnijoj lokaciji. Testiraju se i elektromagnetski kablovi.
"Napadi morskih pasa dovode do osobnih gubitaka, ali utjecaj koji mogu imati na širu zajednicu često se ne uzima u obzir ", kaže Dave Pearson, jedan od osnivača Bite Cluba, organizacije za podršku preživjelima od napada morskih pasa.
Morski pas napao ga je na surfanju prije osam godina na jugozapadu Australije. Zamalo je ostao bez ruke kada ga je udario, ugrizao za podlakticu do kosti i povukao pod vodu.
"Moji prijatelji dugo nakon toga napada nisu ulazili u vodu. Strah se brzo proširio", rekao je.
Mnogi gradovi zbog napada morskih pasa ostali su bez turista, pa tako i mjesto za surfanje u Novom Južnom Walesu.
"Stajao sam tamo i gledao tako savršene valove, ali nije bilo nijedne osobe u vodi. U jednom od lokalnih kafića rekli su da imaju 85 posto manje posla, i da razmišljaju o zatvaranju", kaže.
Strahu unatoč i ekonomskim troškovima napada morskih pasa, poput mnogih koji prežive susrete s morskim psima, ni Hannah Mighall ne želi da se ove životinje kažnjavaju ubijanjem onih koje lutaju u područjima gdje su ljudi. Iako se šest mjeseci nakon napada vratila na dasku, utjecaj tog napada i dalje osjeća. Oblijepila je sobu slikama ovih životinja, a strast prema surfanju polako je nestala.
"Sve bi bilo dobro i onda i dobila neki čudan osjećaj i počela se osvrtati. Nikad prije nisam osjećala tako nešto. Bila sam vodena beba i obožavala sam vodu, a sada se bojim. Nekada sam mislila da su morski psi cool, ali sada ih se užasavam, premda ih još uvijek poštujem", kaže.
To je najčešći problem žrtava napada.
"Mnogi se od njih nikada potpuno ne oporave, a psihološki ožiljci mogu biti čak i veći od fizičkih. Počeo sam imati noćne more i budio bih se vrišteći. Završio sam kod psihijatra koji mi je pomogao", rekao je Pearson.
Mighall još uvijek ima tu dasku na kojoj je bila kada ju je napao morski pas, a poput ožiljaka na njezinoj nozi, podsjetnik je to na rijetke prilike u kojima oni odluče napasti ljude koji se kreću u njihovim vodama.
Onima koji se morskih pasa boje bez da su imali takav susret s njima poručuje da uvijek mogu ostati na kopnu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pravi razlog je taj što ljudi pišu ovako glupe članke.... i komentare.. 😙
Morski psi, komarci i krokodili su nepotrebna životinjska vrsta na zemlji.
zato šta su gladni i misle da su ljudi tuljani